Gordana Zelenika: Saznajem što je o mom narodu govorila Jugoslavenska diplomacija, kako je Hrvate prikazivala monstruoznim krvnicima

Foto: Narod.hr

U nekoj jutarnjoj magli u snijegu zakovanoj stranoj zemlji odlazim ne intervju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Specijalizacija iz psihijatrije.

Long Island Jewish Hospital.

Moj ispitivač me pita što je za mene psihijatrija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Anatomija ljudske psihe odgovaram.

I počinjem s Dostojevskim, Tolstojem …

Biblijom … ulazimo u Stari zavjet i o njemu razgovaramo sat vremena …

Tekst se nastavlja ispod oglasa

On zna da dolazim iz komunističke zemlje i čudi se mom poznavanju Biblije, religije ..

Ulazim u sustav drugačiji od ičeg meni do tada poznatog

Sustav u kojem prominentni liječnici započinju dan molitvom okrenuti istoku, u kojem se poštuje Shabat. U kojem je radna etika poštivanje Zapovijedi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U priče o Kibutzu.

O povratnicima iz svih zemalja na svoje Sveto tlo.

O davanju svoga talenta na raspolaganje Bogu i ljudima. O radi na sebi u skladu s vjerom i zakonima.

Govore mi o progonima kroz stoljeća.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O traganju za svojim precima.

O izgubljenim ratovima.

O strahoti Holokausta.

O brodu koji su Amerikanci vratili prepunom žene i djece natrag u Njemačku.

O malom dječaku kojeg je majka uspjela dati u naručje nepoznatoj osobi.

Bez gorčine ali s puno opreza.

I saznajem što je o mom narodu govorila Jugoslavenska diplomacija.

Godinama.

Kako je Hrvate prikazivala monstruoznim krvnicima.

Pokušavam ispričati svoju stranu priče. Reći im istinu.

Slušaju me sa sumnjom.

Opravdanom.

I ja bih na njihovu mjestu.

Jer za povjerenje su potrebna djela.

U procesu spoznajem kako je patnja, vjera, odanost običajima, zakonima, poštivanje svojih predaka, poznavanje svoje povijesti i ogromna predanost Bogu od žrtve učinila pobjednike.

Kako se patnja pretvorila u stvaralaštvo, a ne ogorčenje i rezignaciju.

I po prvi puta shvaćam žrtvu Gospodina koji je izašao iz toga Naroda.

Koji je znao da slijedi Uskrsnuće.

U jutarnjoj molitvi, svatko od nas stajao je jedan pored drugog.

Oni na hebrejskom, ja na hrvatskom molili smo istog Boga.

4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
5Nek’ se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim.

A ja bih prošaptala, Hrvatsko moja …

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.