U intervjuu za Novi list predsjednička kandidatkinja HDZ-a i partnera Kolinda Grabar-Kitarović pozvala je Vladu na ostavku, Hrvatsku na zaokret, a poruke su joj pritom dezideologizirane i niti jednom riječju ne ponavlja Karamarkove stavove.
Ovaj razgovor radimo dok branitelji i invalidi prosvjeduju tražeći ostavku ministra Predraga Matića. Vi ste ih na facebooku podržali. Zašto? Pa, Vlada im nije umanjivala prava niti je to planirala?
– Bila sam kod obitelji preminule Nevenke Topalušić, nismo išli s tim u medije, ali išla sam obitelji dati osobnu sućut. Jako puno razgovaram s braniteljima koji su se spontano okupili, općenito s građanima – svi se osjećaju jako zanemareno, narušenog dostojanstva, dobivaju otkaze, teško žive, zabrinuti su gospodarsko-socijalne prilike, kao i svi u hrvatskom društvu. Svatko ima pravo prosvjedovati, ako se po bilo čemu osjeća ugroženim. Svatko ima pravo iskazati stav.
Iz Vlade su jasno kazali da to smatraju politizacijom u režiji HDZ-a, jer prava nisu umanjivana.
– Iza toga ne stoji HDZ. Ali ljudi žive u čemeru, u našoj državi nedostaje optimizma, vjere u budućnost, ljudi osjećaju da je Vlada udaljena od njih. Nedostaje dijaloga.
Ovdje je u pitanju širi kontekst: ako postoji bilo kakva politička manipulacija iza tih prosvjeda, oni mogu potrajati duže, možda i do sredine studenoga, do obljetnice Vukovara, i prerasti u tko zna što. Već smo vidjeli Splitsku rivu, a i kolonu sjećanja u Vukovaru kad državni vrh nije smio proći, znamo koliko je opasno kad se ljudi organiziraju na ulicama, a da stvarni razlog nije vidljiv. Braniteljima se prava ne ukidaju.
– Ja ću vam dati širi kontekst: ovo je društvo podijeljenije nego ikada, treba raditi na približavanju i toleranciji, poslušati jedni druge. Bila sam u Vukovaru i razgovarala, pa ti ljudi traže pravdu i dostojanstvo, nikakva posebna prava. Oni žele da ih vlast čuje, o tome kako žive, ali ne jednom godišnje, oni žele da se o Vukovaru razgovara cijelo vrijeme, da ga se posjećuje, da se razmišlja kakav je život tamo. Imam dojam da politika ondje dođe, prošeće i ode, a ljudi u Vukovaru isti su kao i drugi, teško žive, nemaju posao, muči ih egzistencija. Putovala sam svijetom, intenzivno posjećivala ratna područja – u svijetu nema primjera kao što je Vukovar, da je pozitivna pomirba dosegla toliku razinu, ona je u Vukovaru odrađena do tako visoke tolerancije da je to nezamislivo drugdje. Tim više, te ljude zanima egzistencija, ne politiziranje. Ja nisam bila u koloni sjećanja prošle godine, ali kako sam od tih ljudi čula, nitko nikome nije branio da prođe, oni su samo željeli da Vukovarci budu na čelu te kolone, a ne političari; da se političari izgube među narodom, a da Vukovarci vode kolonu. Oni su obranili svoj grad, na taj dan to su sebi željeli. Ja osobno, da sam bila ondje kao predstavnik državne vlasti, pričekala bih, uzela lampion u ruke i s njim otišla na začelje kolone. I sve bi bilo prošlo bez problema. Te ljude, međutim, nitko ne sluša.
Kako općenito gledate na napore Vlade da provede zakon i uvede ćirilicu u Vukovar?
– Moj je stav da ako nešto kod ljudi izaziva toliki otpor, da nametanje, da silovanje s tim pločama, da se tako izrazim, nije bilo potrebno. Lokalna zajednica o tome bi trebala sama odlučivati. A pitam se i je li lokalnim Srbima bilo ugodno da se toliko o tome govori, jer i njima su egzistencijalni problemi prvi, vjerujem, i radije bi sigurno da to bude primarna tema. Uostalom, Ustavni sud mudro je rekao da se sve odredbe trebaju primjenjivati na dobrobit građana i lokalne zajednice. Silovanje pločama ne pridonosti reintegraciji, na žalost samo je podignulo stare tenzije. Ponekad moramo shvatiti da postoje specifične sredine, koje mi u ostatku Hrvatske možda slabije razumijemo. No to ne znači da te ljude ne treba pokušati shvatiti.
Hoćete li ove godine ići u Vukovar?
– Rado, a voljela bih otići i u Škabrnju.
Tomislav Karamarko ocijenio je da ovu Vladu vode jugofili i ljudi koji nikada nisu prihvatili hrvatsku državu. Vi se s tim slažete?
– Mislim da je ova Vlada nesposobna, ne radi, ne pokazuje dovoljan stupanj brige, razumijevanja i socijalne osjetljivosti za građane.
Čulo se da su u HDZ-u nezadovoljni vašom kampanjom, da su rekli da je mlaka i da morate biti »desniji«?
– Apsolutno ne, jako su dobri odnosi u vrhu stranke. Uskoro ću predstaviti svoj program za koji vjerujem da je na korist svih građana i da će dobiti potporu građana. Moj program je – povratak nade. Hrvatska se mora promijeniti od zemlje apatije i odlazaka mladih u zemlju optimizma i entuzijazma, a to se može jedino uz ozbiljan gospodarski program i rast, te uz socijalnu osjetljivost. To mora biti u srži politike. Želim biti lider takve Hrvatske, zemlje u kojoj ljudi imaju vjeru, a ja imam dovoljno volje, znanja i hrabrosti da to budem. Sanjam Hrvatsku koja vjeruje u sebe, u koju će investitori dolaziti i ulagati, a ljudi živjeti i raditi dostojanstveno
Tekst se nastavlja ispod oglasa
