U subotu 6. rujnu održao se Hod za život u Šibeniku. Građani su se okupili u 9.30 sati ispred Katedrale sv. Jakova na Trgu Republike Hrvatske.
> Sve je spremno za subotnji Hod za život u Šibeniku: Zastave Hoda zavijorile se gradom
Rutom kojom su se kretali bila je sljedeća: Trg Republike Hrvatske – Obala palih omladinaca – Obala dr. Franje Tuđmana – Ulica Vladimira Nazora – Poljana.
Možda će vas zanimati
Nastavlja se Hod za život: Pogledajte gdje se sve održava u rujnu
U rujnu će za život hodati Šibenik, Slavonski Brod, Rijeka, Karlovac, Varaždin.
11:25
Završilo je s pjesmom i u dobrom raspoloženju, kao i uvijek na Hodu za život, obitelj i Hrvatsku.
11:15
Pogledajte fotogaleriju nakon završetka programa.
11:00
Završila su svjedočanstva majki te je započeo glazbeni dio programa.
Terezija: Živio život!
“Hvala vam još jednom svima što ste dali svoj glas, ali i svoje noge nerođenima. Nadam se da su vam se današnje poruke duboko urezale u srce i da će ovaj Hod donijeti plod za našu zemlju.
Molim vas jedan veliki pljesak za organizatore ovoga događaja – za brojne volontere koji su Hod najavljivali, promovirali, za naše redare, za ove divne volontere i za sve govornike.
Vidimo se u drugim gradovima, sljedeći su na rasporedu iduće subote, 13.09. još dva Hoda za život u našoj Rijeci i Slavonskom Brodu, zatim hodamo po prvi put u Karlovcu i zadnju subotu u rujnu u Varaždinu…
A sada pozdravimo jednim pljeskom grupu „Za život“ iz Šibenika.
Tko želi neka slobodno još malo ostane uz ples i pjesmu, a mi se odjavljujemo. Svako dobro svima do neke sljedeće prigode. Živio život!”
> Matea Ćorić: Žena koja bira život – istinski slobodna žena
Maja Šubić: Ne postoji pravo na prekid života!
“Hvala vam što ste danas ovdje. Divno vas je vidjeti. Zahvalna sam što imam povlasticu po prvi puta u našem gradu zajedno s vama biti glas najranjivijih i najnježnijih – nerođenog djeteta!
Ove godine u 17 hrvatskih gradova, zajedno s desecima tisuća naših sunarodnjaka kroz Hod za život, obitelj i Hrvatsku javno slavimo život, svjedočimo o ljudskosti nerođenog djeteta i tražimo moderan zakon koji štiti temeljno ljudsko pravo – pravo na život. Okupili smo se danas ovdje, jer volimo i majku i njezino nerođeno dijete. Jer znamo da pobačaj nikad nije rješenje. Pobačaj uvijek usmrćuje dijete i ranjava njegovu majku.
Ovih dana mogli smo čitati kako se u ime svih žena netko zalaže za ostvarivanje prava na besplatno usmrćivanje/prekid života svoga djeteta – svoga sina ili kćeri. Ja sam žena i ne dam nikome pravo da se u moje ime bori za to pravo na usmrćivanje nerođenog djeteta! Ustvari sigurna sam da je velika većina žena u našoj zemlji za život – na strani znanstvene i ljudske činjenice da život počinje od začeća.
Ne postoji pravo na prekid života! Svatko od nas ima društvenu odgovornost reći da se protivi prekidanju života nerođene djece! Ne možeš biti nekome uzor i humanist, a istovremeno podržavati zakon koji dopušta usmrćivanje života u majčinoj utrobi. Ne možeš se zvati borcem za prava dok ti pravo na život nije na vrhu ljestvice. Pa zar je borba, humano, ljudski… zalagati se za prekid života onih najnježnijih među nama – nerođenog djeteta?! Dijete pod srcem majke mora biti najzaštićenije!
Laž je da pobačaj ‘osnažuje’ ili ’emancipira’ ženu
Kroz Hod za život u javnost je izašlo mnogo hrabrih žena koje su progovorile o strašnim posljedicama pobačaja ne samo za njihovo dijete, već i za njihov život. One su raskrinkale laž da pobačaj „osnažuje“ ili „emancipira“ ženu. Žene koje su imale pobačaj svjedoče da je on bio rezultat napuštenosti, izdaje, očaja, neznanja, pritiska okoline, liječnika ili društva. I mislim da je teško pronaći ženu koja se nije, kad tad, pokajala što je dopustila usmrćivanje vlastitoga djeteta u svojoj utrobi! S tim je jako teško živjeti!
Pobačaj je duboka rana na srcu svake majke! Također, ne postoji dijagnoza koja opravdava prekid života. Svako začeto dijete zavrjeđuje roditi se i živjeti, pa makar i nekoliko dana… Toliki očevi i majke odlučili su se za život unatoč teškim prognozama liječnika. I dočekali su rođenje svoga djeteta i bili uz njega.
Želimo zakon koji se temelji na znanosti
Mi smo danas imali priliku upoznati obitelj koja ima rijetku priču. Ispričali su nam priču o ljubavi, prihvaćanju, požrtvovnosti, nesebičnosti, darivanju … Priču koja će vjerujem dotaknuti i vaša srca. Dotiče nas jer u njoj iščitavamo ono za što se uistinu vrijedi boriti – a to je život! Život svakog začetog djeteta vrijedan je življenja i ljubavi!! Vi ste svojim dolaskom ovdje pokazali da želite biti dio priče o životu. Da želite biti oni koji će štititi i braniti život, od njegovog začeća do prirodne smrti!
Šibenik je grad djece i mladih, grad velikog srca i pozvan je ove godine pokazati lice koje poštuje život, dostojanstvo i život svakog čovjeka. Mi nismo birali zakon kojim je dopušteno prekinuti život nerođenog djeteta! Želimo zakon koji se temelji na znanosti, želimo zakon koji apsolutno štiti život! Ne odustajmo! Nastavimo hrabro hodati u obrani najranjivijih i najnježnijih, a to su nerođena djeca! Želimo da Hrvatska ostane zemlja života! Hvala vam”, zaključila je Šubić.
> Što je novi Papa govorio o pobačaju, eutanaziji, LGBT agendi…?
‘Mi volimo i majku i dijete’
Nakon potresnog i ohrabrujućeg svjedočanstva gospođe Čoko, Terezija je najavila sljedeću majku: “Šibenik je grad mladih – grad života, obitelji, grad djece – temelja svakog društva. U Šibeniku prvi put hodamo za život, jer želimo pokazati da Šibenčani poštuju život, dostojanstvo i čovjeka. Vidjela sam ovdje u publici i transparent: Mi volimo i majku i dijete…
Naša zadnja govornica je koordinatorica Hoda za život u Šibeniku, Maja Šubić, supruga i majka petero prekrasne djece. Prihvatila se organizacije Hoda za život u Šibeniku pokrenuta, kako je rekla, ljubavlju prema svom rodnom gradu , domovini i svakom djetetu, rođenom i nerođenom… zdravom i bolesnom.
Helien Čoko: Tzv. pro-choice pokreti bave se samo jednom stranom priče zavaravajući žene
“Radosna sam danas jer mojim gradom hodamo da ukažemo na vrijednost života i da se ohrabrimo čuvati ga i štititi od trenutka začeća jer je pobačaj zlo koje stoji u podlozi svih strahota čovječanstva i istovremeno njegova najveća prijevara kada se uvjerava ženu da je to njezino pravo.
Tzv. pro-choice pokreti bave se samo jednom stranom priče zavaravajući žene govorima o njezinom pravu na slobodu izbora, ali nitko im ne govori gdje je granica te slobode, a istovremeno im skrivaju istinu o posljedicama izbora, a o tome se jako malo ili nimalo govori.
Pa evo mog malog doprinosa toj drugoj strani priče.
Osobno mislim da je važno kako gledamo na čin pobačaja, kao na kratko i bezazleno, brzo prolazno “čišćenje” i rješenje nastalog problema ili uskraćivanje prava na život vlastitom djetetu.
Moja priča započinje na sličan način kao i kod većine žena koje su nažalost učinile pobačaj, a to je da sam ostavljena sama u odluci za život i odjednom dotadašnji partnerski odnos prestaje to zapravo biti. U muci i tjeskobi, pritisnuta strahovima i ljudskim obzirima, i tada ne vidjevši drugi put, biram pobačaj.
‘Osjećala sam se bijedno i povrijeđeno, posramljeno, s jakim osjećajem krivnje’
Odmah po pobačaju osjetila sam jaku potrebu za opravdavanjem istog, sve sam duboko sakrila i zatvorila u sebi, za sve našla krivce i odgovorne i vratila život u kolotečinu.
Međutim, danas znam da je pobačaj bio početak moje depresije, praznila, kronične tuge i otuđivanja od života. Osjećala sam se bijedno i povrijeđeno, posramljeno, s jakim osjećajem krivnje, često jadno, tupo i kao žena i supruga izdano i nezaštićeno. Povrijedila sam savjest, ženu i majčinstvo u sebi, duboko ranila dušu, duh i tijelo s bolnim posljedicama.
Također razboljela sam se od autoimunološke bolesti sistemskog lupusa, koji je u nastavku života postao i ozbiljna prepreka za moje moguće majčinstvo. Život se podijelio na prije i poslije pobačaja, počela sam živjeti jaku usamljenost i partnerstvo više nisam osjećala niti tražila iako sam ga jako trebala. U meni je bujala gorčina, koja je donijela nepoštovanje i neprijateljstvo prema mužu koji nikad nije pokazao niti najmanji znak žaljenja zbog počinjenog pobačaja, a to je kasnije između ostalog dovelo i do razvoda braka.
Ostvareno majčinstvo rođenjem moje kćeri svakako je donijelo radost i ispunjenje, ali me je iznenadio i osjećaj nedostojnosti i posramljenosti, i trebalo mi je vrijeme da te osjećaje povežem sa učinjenim pobačajem.
> Snažne poruke s najave Hoda za život u Šibeniku: Pobačaj nikada nije rješenje!
‘Život je dar i uvijek blagoslov’
Mučila sam se s oprostom sebi i konačno proživjela snažnu, duboku ali i pročišćujuću bol zbog učinjenog pobačaja i tada kad sam sebi osvijestila strahotu tog izbora, prepoznala sam se u jednoj nekad pročitanoj rečenici, da se živa zakopavam u otvoreni grob sa svojim usmrćenim djetetom i to vlastitim izborom.
Ne moram niti kazati koliko sam puta plačući zamišljala lice moga djeteta, maštala o tome kako bi cijeli život bio drugačiji da sam rodila svoje dijete, nemiri i trauma vraćanja na događaj, užas zbog spoznaje o boli koju je dijete osjećalo, kako se raspadnem kad čujem pjesmu „Dopusti mu“ i kako jako na svom srcu osjećam i nosim znak o kojem pjevaju Indexi u pjesmi „Bacila je sve niz rijeku“.
Djeluje strašno i je strašno i to je pustoš u životu obilježenom pobačajem i drama savjesti kako je pobačaj nazvao prof. Matulić, jer su njegove posljedice suštinske i duboke.
O ovome se ženi ne priča, puni joj se glava pravima i izborima, problem lako i brzo rješiv i čemu ugroziti karijeru, slobodu bez odgovornosti i ljepotu tijela neželjenom trudnoćom.
Upravo zbog toga što je pobačaj usmrćivanje vlastitog djeteta s teškim posljedicama, žene izbjegavaju o tome i misliti a i govoriti u javnosti, a trebale bi.
Vrijeme ne mogu vratiti, izbore ne mogu promijeniti, ali mogu i želim svjedočiti za život i spas nerođene djece, jer život je dragocjen dar, i ma kako kadkad izazovan bio, uvijek je blagoslov.”
‘Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol’
Nakon svjedočanstva Amande, voditeljica Terezija je nastavila: “Okupili smo se danas ovdje, jer volimo i majku i njezino nerođeno dijete. Znanost potvrđuje da djetetu već 18. dan od trenutka začeća kuca srce, od 8. tjedna oblikovani su svi organi, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta koji ga izdvaja od svakog ljudskog bića kroz cijeli njegov život. S 12 tjedana smiješi se u majčinoj utrobi. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol.
Naša sljedeća govornica je Helien Čoko. Helien je zaposlena kao administratorica, a kroz volontiranje u udruzi Betlehem pomaže trudnicama i ženama u teškim životnim prilikama. Helien će s nama podijeliti svoje bolno iskustvo pobačaja. Hvala Vam na hrabrosti, draga Helien. Molim vas, podržimo je pljeskom.”
Amanda Filipović Šunjerga: Želim posvjedočiti o ljubavi i vrijednosti svakog života
Prvo svjedočanstvo okupljenima je ispričala Amanda Filipović Šunjerga.
“Radujem se što sam danas ovdje s vama i što imam priliku kratko vam progovoriti o ljubavi, životu i majčinstvu.
Moje ime ja Amanda, odrasla sam u Zagrebu, po struci sam socijalna radnica. No, moj najbitniji poziv je majčinstvo. U Šibenik sam se doselila prije 12 godina radi ljubavi. Ovdje sam sa suprugom Franom zasnovala obitelj. Zahvalna sam Bogu za mog divnog supruga s kojim zajedno koračamo kroz život s naših petero djece. Danas vam ovdje na prvom Hodu za život želim posvjedočiti o ljubavi i vrijednosti svakog života.
Našem drugom djetetu, Brigiti, u ranoj fazi trudnoće dijagnosticirano je da nema desni bubreg. Uz tu dijagnozu rečeno nam je da takva malformacija skoro nikada ne dolazi sama. I da možemo očekivati razne druge bolesti i komplikacije. Poslali su nas u Zagreb na dodatne preglede. Tu su nam predložili „da odemo u Sloveniju“.
Djevojčica Brigita
U početku nismo razumjeli da nas šalju na usmrćivanje naše Brigite, mislili smo da nam predlažu njezino liječenje. Bila sam mlada mama, s još jednom bebom kod kuće, zabrinuta za svoje dijete i zbunjena. S mnogo pitanja, ali skoro niti jednim odgovorom. Silno sam željela da mi netko pruži riječi utjehe, potporu u suočavanju s teškom bolešću naše kćeri. No, jedino što mi se ponudilo bilo je usmrćivanje naše bebe. U toj bolnoj i ranjivoj situaciji, umjesto medicinskih rješenja, alternativa, potpore – nudila nam se samo smrt.
Naša Brigita se rodila u terminu, kao sitnija beba, hitno je operirana odmah nakon poroda, njen lijevi bubreg, jedini koji je imala je bio zakazao. Operacija je trajala 2 sata, doveli su nam je u sobu i rekli da čekamo da se probudi. Suprug i ja smo sjedili kraj nje i molili krunicu za krunicom. Trajalo je satima. Nismo bili svjesni koliko su male šanse za njezino buđenje. Moj otac koji je liječnik bio je s nama svo vrijeme. U jednom je trenutku izašao i nije se vraćao. Svako malo liječnici i sestre su ulazili i izlazili s ozbiljnim izrazima na licu. Brigita je nepomično ležala, hladnog tjelešca, a boja kože bila je plavo sivkasta. Nakon 7 sati se probudila. Moj tata se pojavio sav u suzama rekavši da se otišao isplakati. Jer je kao liječnik i kroz razgovor s kolegama bio skoro siguran da se Brigita neće probuditi.
> Svjedočanstvo majke Petre: ‘Svaka osoba ima razlog kad i zašto ulazi u naš život’
Brigita je imala oba bubrega! Medicinski neobjašnjivo!
Brigita je godinu dana svaki dan primala antibiotike kako ne bi došlo do infekcije i oštećivanja jedinog bubrega koji je imala. Odrastala je uz stalni nadzor liječnika i našu skrb. U tom je vremenu dobila još tri sestre, Jasintu, Bernardu i Beatu.
A onda, prije nešto više od godinu dana, sa 7 godina osjetila je snažne bolove u trbuhu i dobila visoku temperaturu. Odmah sam nazvala nefrologa i odvela ju na pregled. Dok smo došle do ordinacije temperatura je pala, a bolovi su nestali. Mladi nefrolog bio je iznenađen kako odjednom dijete koje hitno dolazi, djeluje potpuno zdravo. Liječnik je odmah napravio ultrazvuk abdomena i na njemu vidio desni bubreg. Onaj kojeg nije imala na ultrazvuku prije rođenja, niti nakon poroda. Brigita je imala oba bubrega!
Potpuno zdrav, savršenih proporcija, idealnog izgleda desni bubreg bez kojeg je rođena. Punih sat vremena liječnik je mjerio, uspoređivao i izbacivao slikice bubrega. Više puta je naglasio da je savršen, zdrav, idealan čak i u odnosu na lijevi s kojim je rođena. Liječnik je ustvrdio da tako nešto u medicinskoj literaturi nikada nije zabilježeno i da je medicinski neobjašnjivo.
Brigita je danas potpuno zdrava
Ponudio nam je daljnju obradu kako bi se Brigitin „slučaj“ uvrstio u medicinsku literaturu, no radi vrlo agresivnih pretraga (scintigrafija i dr.) poslušali smo savjet drugog stručnjaka koji je savjetovao da Brigitu ne izlažemo daljnjem zračenju i stresu. Njezin je „slučaj“ dovoljno dokumentiran brojnim snimakama i medicinskom dokumentacijom od njezine intrauterine dijagnoze, preko operacije i liječenja do danas. Brigita je danas potpuno zdrava djevojčica od 8 godina s 2 bubrega.
Pokazalo se da su upozorenja da bi Brigita uz nedostatak jednog bubrega mogla imati i druge bolesti i malformacije – netočna. Čak se pokazalo i da je dijagnoza da je rođena s jednim bubregom – pobijena. Ali, i da nije bilo tako – mi smo našu Brigitu prihvatili bezuvjetno – bez obzira na bolesti koje ima ili bi ih mogla razviti. Nitko od nas ne bira hoće li biti zdrav ili bolestan. Hoće li se tijekom života razboljeti. Ali svi smo apsolutno jednako vrijedni. I imamo isto pravo na život. Nitko nema pravo reći da je nečiji život manje vrijedan, jer je bolestan. I usmrtiti dijete ili odraslog jer netko procjenjuje da njegov život „nije koristan“. A najmanje to pravo imaju majka i otac kojima je to dijete povjereno.
Kakvo je to društvo u kojem majka ima zakonsko pravo usmrtiti vlastitog sina ili kćer? Svako je dijete dar. I prilika da ga mi, odrasli, volimo, štitimo i kroz to postajemo bolji ljudi. To vrijedi i za cijelo društvo, za cijeli narod. Naš odnos prema najranjivijima – nerođenoj i rođenoj djeci, trudnicama, majkama, bolesnima – pokazuje kakvo smo društvo danas. I definira kakvo ćemo društvo biti u budućnosti. Ja želim da Hrvatska bude zemlja u kojoj zakoni i ekonomske politike štite svaki život. Zaštitimo život! I majku i dijete! Hvala vam.”
> Svjedočanstvo Marije Miloloža Pandur: Želja za djetetom ostvarena na Božić
Početak programa
Voditeljica Terezija započela je program: “Dobar dan dragi Šibenčani! Dobar dan svima vama koji se zalažete za pravo svakog čovjeka na život. Dobar dan majke, očevi, djeco. Dobrodošli na prvi Hod za život, obitelj i Hrvatsku u našem predivnom gradu Šibeniku. Hvala vam što ste došli proslaviti život i podržati zaštitu i nerođenog djeteta i njegove majke.
Mi koji se zalažemo za zakonsku, ali i svaku drugu zaštitu prava na život od začeća do prirodne smrti, ove smo godine u svibnju i lipnju hodali u našoj divnoj Slavoniji – Osijeku i Vinkovcima, pa na jugu Hrvatske od Ploča, Metkovića, Opuzena, preko Imotskog i Splita, Knina i Zadra, do Siska i Zagreba. Naš je Šibenik prvi od 5 gradova u kojima kroz rujanske subote iskazujemo svoju potporu nerođenom djetetu i njegovoj majci, ocu i obitelji. I svi mi tražimo da pravedne politike i zakoni štite život svakog čovjeka – od početka do kraja njegovog života.
Geslo ovogodišnjeg Hoda za život je „Izaberi život! I majku i dijete!“
Naša prva govornica je Amanda Filipović Šunjerga – majka 5-ero djece, po struci socijalna radnica. Odlučila je s nama podijeliti svoje iskustvo.
Okupljanje i hod prema Poljani
10:20
Građani pristižu na Poljanu gdje će se održati prigodan program i odaslati poruke za život, obitelj i Hrvatsku. Čuju se i stihovi Marka Perkovića Thompsona…
10:15
Pogledajte video.
10.00
Krenuo je Hod za život u Šibeniku.
9.55
Formira se povorka koja će uskoro krenuti. Organizatori su dali izjave za medije. Učinili su to Željka Markić, Maja Šubić, Zrinka Grubišić i Antonio Smoljić.
> Upoznajte Maju Šubić iz Hoda za život u Šibeniku: Čeka peto dijete i otkriva zašto volontira
9.35
Pogledajte atmosferu za vrijeme okupljanja.
