Položaj Hrvata u BiH opterećen je brojnim poteškoćama – od političkih kao što je nemogućnost izbora svoga člana predsjedništva do ekonomskih poteškoća uzrokovanih teškim gospodarskim stanjem u cijeloj BiH, kazala je za narod.hr glasnogovornica Državnog ureda za Hrvate izvan RH Žana Ćorić ističući kako su trajna skrb i povezivanje s Hrvatima u BiH, potpora u povratku i ostanku te očuvanje konstitutivnosti i ostvarenje njihove pune ravnopravnosti strateški interesi Republike Hrvatske.
“Jedan od načina ostvarenja tog cilja je i financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa i projekata koji su od interesa za hrvatski narod u BiH”, istaknula je Ćorić te dodala da je iznos sredstava za 2013. godinu, unatoč otežanoj gospodarskoj situaciji u RH, povećan za 5 milijuna i iznosi 20 milijuna kuna, što pokazuje koliki značaj Vlada RH pridaje jačanju položaja hrvatskog naroda u BiH.
Nužno osigurati normalne uvjete za život
Također, napravljen je zaokret u odnosu na dosadašnju praksu raspodjele sredstava. Prije svega smanjen je broj financiranih projekata i financijska potpora daje se većim, strateški važnim projektima kao što su škole, bolnice, domovi zdravlja, studentski i starački domovi, infrastrukturni projekti.
Ćorić pojašnjava kako se ovakvim izborom omogućuje realizacija većih, strateški važnih projekata za bosanskohercegovačke Hrvate, koji bez ove potpore zasigurno ne bi mogli biti u skoro vrijeme završeni i stavljeni u funkciju. Iz iskustva znaju da nije dovoljno samo obnoviti kuće.
“Za održivi ostanak i povratak Hrvata u BiH nužno je osigurati osnovne preduvjete za normalan život – primjerenu zdravstvenu skrb, obrazovanje, infrastrukturu te radna mjesta”, kazala je Ćorić.
Napadi na hrvatske povratnike
Jedan od problema s kojim se Hrvati u BiH suočavaju su i sve učestaliji napadi o kojima su izvještavali mediji – nedavno su to su bili Hrvati u Zenici, prije toga u Tešnju, Bugojnu i Kraljevoj Sutjesci gdje su nedavno hrvatski povratnici nakon napada preminuli. Gotovo su svi mediji prenijeli izjavu “Pobili smo vas ‘93., pobit ćemo vas opet“, koju je izrekao Elvis Tukar, vijećnik SDP-a BiH u Bugojnu vijećniku HDZ-a BiH Miroslavu Zeliću. Postavlja se pitanje što se to događalo 1993. godine u Bugojnu i u kojem se kontekstu napadi događaju. To se može najbolje opisati na primjeru napada u Bugojnu.
“Ovo je jasna poruka svima nama koji smo se vratili i živimo u Bugojnu da će nas se na sve moguće načine pokušati istjerati i tako dovršiti plan etničkog čišćenja koji je još u ratu započeo Dževad Mlaćo, a koji do danas nije procesuiran zbog zločina nad Hrvatima”, rekao je Zelić nakon nemilog događaja koji je uvjeren da je incident na sjednici Općinskog vijeća tek početak orkestrirane kampanje protiv njega. Zelić je i predsjednik bugojanske HVIDR-e i Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
Željko Raguž iz Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH istaknuo je za narod.hr da se dubina ratnih stradanja srednjobosanskih, a posebice bugojanskih Hrvata ponajbolje može vidjeti usporede li se posljednji rezultati popisa s onima iz druge polovine 20. stoljeća.
Broj Hrvata u BiH sve manji
“Prema popisu iz 1981. godine, u Bugojnu je živjelo ukupno 39.969 stanovnika, od čega 14.187, odnosno 35,5 posto Hrvata, dok je prema popisu iz 1971. godine u ovom gradu stanovalo ukupno 31.856 stanovnika, od čega 12.040 Hrvata, što je tada bilo čak 37,8 posto stanovništva. Danas je, pak, udio hrvatskog stanovništva u ukupnoj populaciji Bugojna pao na 13 posto. Od 16.031 Hrvata, koliko ih je 1991. godine živjelo u Bugojnu, danas u ovom gradu živi svega njih 4.500”, kazao je Raguž.
Iznio je podatak da je na posljednjem prijeratnom popisu stanovništva na području Srednjobosanske županije živjelo je ukupno 337.010 stanovnika, od čega 127.165 Hrvata. Danas u središnjoj Bosni živi ukupno 273.149 osoba, od čega oko 103.000 Hrvata. Najveći pad doživjele su hrvatske zajednice u Bugojnu i Travniku, dok rast stanovništva bilježe Kiseljak, Vitez i Dobretići.
Pojasnio je kako je Bugojno tijekom rata bilo granatirano i na meti srpske vojske te je od 1992. trpilo učestale srpske napade, a kasnije i Armije BiH koja je u siječnju 1993. godine preuzela vlast u svim gradskim institucijama.
1993. katastrofalna godina za Hrvate BiH
“Srpanj 1993. godine bio je katastrofalan mjesec za Hrvate. Na punktu u selu Vrbanji 10. srpnja pripadnici Armije BiH zaustavljaju vozilo u kojemu su bili vojnici HVO-a i bez ikakva obrazloženja na njih otvaraju vatru. U toj pucnjavi ubijena su tri vojnika HVO-a. Među počiniteljima zločina bili su i mudžahedini”, pojasnio je Raguž te dodao da su se, dok su bojovnici HVO-a imali streljiva i svega nužnog za takav sukob, vodile teške borbe.
Prema Raguževim riječima poslije toga pripadnici ABiH su zauzimali dio po dio grada. Iz Bugojna i s cijelog teritorija bugojanske općine počinje nezapamćeni egzodus oko 13 tisuća hrvatskih civila koji bježe ispred bošnjačkih postrojbi preko područja pod srpskim nadzorom na teritorij pod nadzorom HVO-a.
“Tijekom napada na Bugojno, ABiH je zarobila 350 Hrvata, koje su okrutno mučili, a neke i poubijali. U gradu Bugojnu i po hrvatskim selima počinjene su neviđene pljačke sve imovine. Što se ne može odnijeti, pali se. Po gradu se formiraju logori i mučilišta za Hrvate. Hrvatski civili su u njima prošli paklene muke. Preostali Hrvati u Bugojnu izvrgnuti su maltretiranju, pljačkanju, šikaniranju, zatvaranjima i mučenjima”, ispričao je Raguž za narod.hr.
Ističe kako su mnogi od njih nastojali na sve načine napustiti grad i tako se osloboditi muka. Bježali su kroz minska polja, preko bojišnice i područja pod srpskim nadzorom. U tom bježanju je deset hrvatskih civila izgubilo živote, mnogi su ranjeni, a Srbi su zarobili 15 Bugojanaca i poslali ih u logor “Batkovići” kod Bijeljine.
“Zbog toga je krajem 1993. godine u Bugojnu ostalo samo oko 900 Hrvata okupljenih oko župnog dvora i Caritasa. Žive bez ikakvih prava, sigurnosti i zaposlenja. Hrane se i preživljavaju zahvaljujući samo humanitarnoj pomoći. Hrvatskih civila i vojnika HVO-a u nabrojenim bugojanskim logorima bilo je oko 600. U logoru koji se nalazio u podrumu Gimnazije umrlo je nekoliko zatočenika jer im nije pružena osnovna medicinska pomoć. Od nekih zatvorenika izvađeno je toliko krvi da su umrli od slabosti”, rekao je Raguž te napomenuo kako se od zatočenih Hrvata Bugojna 21 i danas vode kao nestali.
Tekst se nastavlja ispod oglasa