Republika Hrvatska već se desetljećima suočava s demografskim problemima. Uslijed pada nataliteta i masovnih iseljavanja tijekom godina je broj stanovnika RH drastično opao. Kao jedno od rješenja problema mnogi demografi predlažu snažnije povezivanje i masovniji povratak iseljene Hrvatske, koja diljem svijeta broji nekoliko milijuna Hrvata i njihovih potomaka, u Domovinu. Na putu povratka u RH iseljenici koji se na taj korak odluče suočavaju se s brojnim administrativnim preprekama koje, unatoč blagom poboljšanju posljednjih godina, još uvijek predstavljaju ozbiljan problem. O ovoj temi za Narod.hr govorio je Hugo Estigarribia, povratnik iz Paragvaja, koji je u RH osnovao udrugu Hrvatski korijeni s misijom pomoći povratnicima.
> Hugo Estigarribia: Hrvatsko iseljeništvo želi se vratiti, ali i dalje postoje ozbiljne birokratske prepreke
Razgovor s Hugom Estigarribiom koncipirali smo u dva dijela, u prvom dijelu koji je ranije objavljen, Hugo Estigarribia govorio je o svojem porijeklu, osnivanju udruge i interesu Hrvata iz Latinske Amerike za povratkom u Domovinu, pročitajte u nastavku ovog članka. U drugom dijelu intervjua, kojeg donosimo u nastavku članka, pročitajte o konkretnim primjerima administrativnih barijera s kojima se povratnici suočavaju, potencijalnim rješenjima, a naš sugovornik usporedio je život u Hrvatskoj s onim u Južnoj Americi…
Narod.hr: Možete li navesti konkretne primjere administrativnih barijera s kojima se suočavaju povratnici?
Estigarribia: Jedan od primjera je Marcelo, potomak Hrvata druge generacije iz Brazila. Nije imao hrvatsko državljanstvo, ali je došao u Hrvatsku s potpisanim ugovorom o radu u jednoj velikoj hrvatskoj tvrtki. Do zaposlenja je došlo putem online razgovora koje smo kao udruga pomogli organizirati između kandidata i hrvatskih poslodavaca.
Po dolasku u Hrvatsku Marcelo je, uz svu potrebnu dokumentaciju, dobio potvrdu o pripadnosti hrvatskom narodu od Ministarstva demografije i useljeništva te je pokrenuo postupak privremenog boravka temeljem povratka potomaka Hrvata. Tvrtka mu je osigurala smještaj u Splitu dok čeka dozvolu za rad i boravak.
Međutim, postupak je trajao gotovo pet mjeseci bez ikakvog odgovora. Marcelo za to vrijeme nije mogao raditi niti ostvarivati prihode, a više nije mogao financijski pomagati svojoj obitelji u Brazilu. Unatoč brojnim odlascima u policijsku upravu u Splitu, uvijek je dobivao isti odgovor — da mora nastaviti čekati. Na kraju se, razočaran i bez financijskih mogućnosti za daljnji ostanak, morao vratiti u Brazil. Tvrtka također nije mogla neograničeno financirati njegov smještaj bez mogućnosti da zaposlenik legalno počne raditi.
“Ne bi li upravo slučajevi potomaka Hrvata trebali imati prioritet i bržu obradu?”
Sličan je i slučaj Rocío, potomkinje Hrvata iz Čilea, koja je također došla u Hrvatsku s unaprijed potpisanim ugovorom o radu u sektoru turizma i ugostiteljstva. Posjedovala je svu potrebnu dokumentaciju, uključujući potvrdu Ministarstva demografije i useljeništva o hrvatskom podrijetlu, ali već više od tri mjeseca čeka odobrenje privremenog boravka u Splitu kako bi mogla započeti raditi. Za to vrijeme nema mogućnost ostvarivanja prihoda.
Postavlja se pitanje: ne bi li upravo slučajevi potomaka Hrvata trebali imati prioritet i bržu obradu? Riječ je o ljudima koji dolaze u Hrvatsku raditi, živjeti i graditi budućnost u zemlji svojih predaka.
Umjesto simboličnih manifestacija poput „Tjedna Hrvata izvan Domovine”, predložio bih konkretnu administrativnu mjeru: da se barem jednom tjedno organizira poseban dan za prioritetnu obradu zahtjeva potomaka Hrvata koji su već doselili u Hrvatsku. Time bi se obiteljima koje su odlučile preseliti u Domovinu omogućila brža integracija i dostojanstven početak života.
Još jedan primjer iz Zadra…
Još jedan primjer dolazi iz Zadra. Paloma, potomkinja Hrvata iz Argentine, doselila je u Hrvatsku s već dobivenim hrvatskim državljanstvom i hrvatskom putovnicom, kao i potpisanim ugovorom o radu s poznatom hrvatskom tvrtkom.
Odmah po dolasku izvadila je rodni list i domovnicu, a zatim pokrenula prijavu prebivališta kako bi mogla izraditi hrvatsku osobnu iskaznicu. Iako već ima hrvatsko državljanstvo i putovnicu, bez osobne iskaznice ne može legalno započeti raditi.
Problem je nastao jer se više od dva mjeseca čeka terenska provjera adrese prebivališta od strane policije. Dok taj postupak ne bude završen, Paloma ne može dobiti osobnu iskaznicu, započeti raditi niti ostvarivati prihode.
Nažalost, ovo nisu izolirani slučajevi, nego problemi s kojima se suočava velik broj potomaka Hrvata koji dolaze iz Južne Amerike u potrazi za boljom budućnošću u zemlji svojih predaka.
Narod.hr: Koje mjere biste predložili Ministarstvu demografije i useljeništva?
Estigarribia: Predložio bih program potpore za povratak mladih obitelji hrvatskog podrijetla, posebno onih s djecom. Država bi mogla financijski pomoći pri dolasku, osigurati privremeni smještaj tijekom prvih mjeseci te omogućiti mentorstvo i administrativnu podršku dok se obitelji ne integriraju i ne postanu potpuno samostalne.
>(FOTO) Upoznajte hrvatsko iseljeništvo: Pročitajte gdje u svijetu su Hrvati najbrojniji i druge zanimljivosti koje niste znali
Narod.hr: Kakav je općenito stav hrvatskog društva prema Hrvatima koji se vraćaju u RH? Koliko je teško integrirati se, naučiti hrvatski jezik?
Estigarribia: Općenito govoreći, potomci Hrvata u Hrvatskoj su dobro prihvaćeni kada ljudi saznaju njihovo podrijetlo. Ipak, proces integracije može biti izazovan, osobito za introvertirane osobe ili one koje ne govore hrvatski jezik.
Učenje jezika zahtijeva vrijeme i strpljenje, ali upravo je poznavanje jezika jedan od ključnih elemenata uspješne integracije u hrvatsko društvo.
Međutim, uspješna integracija ne ovisi samo o useljeniku ili povratniku, nego i o hrvatskom društvu i lokalnoj zajednici. Hrvatski građani imaju vrlo važnu ulogu u tome hoće li se potomci Hrvata osjećati prihvaćeno i uključeno u društvo. Otvorenost, razumijevanje i spremnost da ih se uključi u društvene krugove mogu značajno olakšati prilagodbu i osjećaj pripadnosti.
>Iseljeništvo je prilika koju birokratskim preprekama odbijamo: Zašto se Hrvati ne vraćaju u Hrvatsku? (III.)
“Potomci Hrvata iz iseljeništva ne dolaze kao stranci”
Iz osobnog iskustva mogu reći da mi je kao povratniku mnogo pomoglo članstvo u Družbi Braća Hrvatskoga Zmaja. Primili su me kao člana i omogućili mi da se osjećam dijelom zajednice, što je za mene imalo veliko značenje tijekom procesa integracije. Upravo takvi primjeri prihvaćanja i zajedništva predstavljaju veliku vrijednost za svakog potomka Hrvata koji dolazi živjeti u Hrvatsku.
Smatram da bi hrvatsko društvo trebalo imati otvoreniji i topliji pristup prema potomcima Hrvata iz iseljeništva, jer oni ne dolaze kao stranci, nego kao ljudi koji žele ponovno uspostaviti vezu sa zemljom svojih predaka.
Narod.hr: Koje je rješenje za ubrzavanje administracije?
Estigarribia: Najveći problem predstavljaju dugotrajni administrativni postupci, posebno kod privremenog boravka, prijave prebivališta i izdavanja osobnih dokumenata.
Kao udruga redovito primamo slučajeve potomaka Hrvata iz Južne Amerike koji dolaze u Hrvatsku s već osiguranim ugovorima o radu, ali mjesecima ne mogu početi raditi zbog sporosti administracije. Neki od njih, unatoč želji za ostankom, budu prisiljeni vratiti se u svoje matične zemlje jer tijekom čekanja ne mogu ostvarivati prihode.
Smatram da bi zahtjevi potomaka Hrvata trebali imati prioritetniji i učinkovitiji postupak obrade, posebno kada je riječ o ljudima koji dolaze raditi, živjeti i graditi budućnost u Hrvatskoj.
>Povijest odlazaka i milijunska dijaspora: Zašto su se Hrvati masovno iseljavali? (I.)
Narod.hr: Koliko je teško u praksi dobiti hrvatsko državljanstvo? Koje su vidljive, a koje nevidljive prepreke na tom putu?
Estigarribia: Postupci dobivanja hrvatskog državljanstva često traju vrlo dugo. Ako se zahtjev podnosi u Hrvatskoj, postupak može trajati godinu dana ili više, dok u Latinskoj Americi često traje i dulje od dvije godine.
Jedan od glavnih problema je ograničen broj diplomatsko-konzularnih predstavništava te sporost administrativnih procesa. Mnogi potomci Hrvata imaju osjećaj da sustav još uvijek nije dovoljno prilagođen stvarnim potrebama iseljeništva.
Narod.hr: Prema informacijama našeg portala postoje problemi poput dugotrajnosti postupaka i probijanje zakonskih rokova, a neki naši čitatelji posebno su nam se požalili na obvezu osobnog podnošenja zahtjeva te praktične poteškoće vezane uz dostupnost termina u diplomatsko-konzularnim predstavništvima… Imate li saznanja o tome?
Estigarribia: Posljednjih godina određeni su postupci pojednostavljeni, primjerice dostupnost termina u pojedinim veleposlanstvima. Međutim, i dalje postoje velika kašnjenja nakon predaje dokumentacije jer slanje i obrada predmeta između diplomatskih predstavništava i institucija u Hrvatskoj traje predugo.
Dodatni problem za Hrvate i njihove potomke u Latinskoj Americi predstavljaju velike udaljenosti do hrvatskih veleposlanstava i konzulata. Mnogi ljudi moraju putovati stotinama kilometara kako bi osobno predali dokumentaciju ili obavili potrebne postupke kao glasanje.
Primjerice, konzularni dani u Paragvaju i Urugvaju još uvijek se održavaju samo jednom godišnje, što je premalo s obzirom na stvarne potrebe zajednice i sve veći broj zahtjeva za hrvatsko državljanstvo i dokumente.
Narod.hr: Koje su najveće prednosti života u Hrvatskoj u odnosu na Južnu Ameriku odakle vi dolazite?
Estigarribia: I Hrvatska i zemlje Južne Amerike imaju prekrasnu prirodu i bogatu kulturu, ali Hrvatska danas pruža veću sigurnost, stabilnost i mirniji način života. Upravo su sigurnost i kvaliteta života među glavnim razlozima zbog kojih mnogi potomci Hrvata žele doći živjeti u Hrvatsku.
Narod.hr: Za kraj, što biste poručili Hrvatima iseljeništvu koji razmišljaju o preseljenju u RH?
Estigarribia: Poručio bih im da dobro isplaniraju svoj dolazak. Hrvatska ih čeka otvorenih ruku, ali je važno imati jasan cilj, strpljenje i realna očekivanja, posebno kada je riječ o administrativnim postupcima.
Hrvatska je i njihova domovina. Kritike i iskustva koja dijelimo ne treba shvatiti negativno, nego kao konstruktivne prijedloge kako bi se sustav poboljšao i kako bi budući povratnici imali lakši i dostojanstveniji put prema životu u Hrvatskoj.
>Ured za Hrvate: Za programe 126 iseljeničkih organizacija 1,8 milijuna eura
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.