Hrvatski znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković (IRB) i Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IOR), u suradnji s kolegama iz Brazila otkrili su i opisali šest do sada znanosti nepoznatih vrsta spužvi vapnenjača, ujedno endemskih za Jadransko more, izvijestili su u utorak iz IRB-a.
Hrvatski tim znanstvenika s IEB-a i IOR-a također je izradio sustavni popis svih do sada zabilježenih vrsta spužvi vapnenjača u Jadranskom moru, ukupno 39 vrsta. Rezultati su objavljeni u međunarodnom časopisu za taksonomiju, European Journal of Taxonomy.
U ovom su radu znanstvenici morfološki i molekularno opisali šest vrsta spužvi vapnenjača novih za znanost, a ujedno endemskih za Jadransko more – Ascandra spalatensis, Borojevia croatica, Leucandra falakra, Leucandra spinifera, Paraleucilla dalmatica i Sycon ancora.
Morfološke analize napravile su znanstvenice s Universidade Federal do Rio de Janeiro iz Brazila, dr. Michelle Klautau i dr. Fernanda Azevedo.
Na IRB-u su dr. Bruna Pleše, dr. Helena Ćetković i dr. Mirna Halasz molekularno okarakterizirale i filogenetski analizirale vrste koje su na raznim lokacijama u Jadranskom moru prikupili dr. Pleše i dr. Vedran Nikolić iz Laboratorija za bentos IOR-a.
“Po prvi put smo u Jadranu zabilježili i nekoliko otprije poznatih vrsta, obnovili smo i dopunili morfološke opise te ih dodatno molekularno analizirali. Također smo izradili sustavni popis svih do sada zabilježenih vrsta spužvi vapnenjača u Jadranskome moru, koji bilježi ukupno 39 vrsta. Uzorci su pohranjeni u zbirci spužvi Prirodoslovnog muzeja u Rijeci”, istaknula je dr. Halasz, jedna od autorica rada i znanstvenica u Laboratoriju za molekularnu genetiku Zavoda za molekularnu biologiju IRB-a.
Spužve stare 540 milijuna godina
Spužve su jedna od najjednostavnijih skupina višestaničnih životinja koje potječu još iz doba kambrija, prije 540 milijuna godina. Jednostavne su građe te ne posjeduju prava tkiva ni organe poput složenijih životinja. Jedna su od slabije istraženih skupina beskralješnjaka u Jadranskom moru, no njihova je uloga u životnim zajednicama morskog dna vrlo značajna. U njima žive brojni morski organizmi koji tu nalaze zaštitu od predatora i hranu, te brojne bakterije koje pridonose stvaranju hrane i energije za druge morske organizme, navode iz IRB-a.
Tijekom evolucijske prošlosti spužve su stekle sposobnost da se mogu obraniti od opasnosti i raznih bolesti proizvodnjom specifičnih kemijskih spojeva. Neki od tih za sada znanosti većinom nepoznatih bioaktivnih spojeva primjenu bi mogli naći i u medicini, u pripravi novih lijekova za zloćudne bolesti.
No, spužve su danas ugroženi morski organizmi, posebno spužve poput ovih, koje nastanjuju plitki priobalni pojas gdje mnoge ljudske aktivnosti dovode do nestajanja njihovih staništa, objašnjava dr. Vedran Nikolić, jedan od autora rada.
Nažalost, dodaje, mnoge će vrste možda nestati i prije nego budu otkrivene, čime se nepovratno gubi mogućnost proučavanja njihovih kemijskih proizvoda.
“Prirodna morska staništa i vrste trebaju se očuvati ne samo zbog mogućih koristi za čovjeka, poput novih lijekova ili hrane, već zbog toga što je naša dužnost prepoznati iskonsku vrijednost prirode i sve naše aktivnosti izvoditi na održivi način kako bismo u netaknutoj prirodi mogli uživati mi i naši budući naraštaji”, zaključuje Nikolić.
U 19 st. prva istraživanja o spužvama vapnenjačama uz dalmatinsku obalu
Prva istraživanja o spužvama vapnenjačama počeli su poznati znanstvenici Haeckel i Schmidt uz dalmatinsku obalu još u 19. stoljeću.
Unatoč tomu, ne postoje sistematske studije o ovoj skupini spužvi u Jadranskome moru, a postojeći opisi često su nedovoljno detaljni i teško je do njih doći, dok su poneki i izgubljeni. Stoga je bilo potrebno nastaviti istraživanja upravo u Jadranu, gdje su mnoge vrste po prvi put opisane, a koje, prema rezultatima ovog rada. krije još mnoge neotkrivene tajne.
Također, vrste od posebnog značaja, poput endema ili ugroženih vrsta izuzetno su važne za pravilnu procjenu očuvanja i zaštitu pojedinih morskih područja, navodi se u znanstvenom radu.
Kako se dodaje, vapnenjače imaju skelet izgrađen od kalcijevog karbonata, za razliku od ostalih spužvi čiji je skelet izgrađen od silicijevog dioksida. Zato je ova vrsta spužvi osobito osjetljiva na zakiseljavanje mora jer topljivost kalcijevog karbonata raste u zakiseljenom okolišu pa time i topljivost skeleta koji je osnovna potpora tijelu spužvi vapnenjača. Zato su vapnenjače i odličnih bioindikatori pojačane kiselosti mora.
Zakiseljavanje mora jedna od najvećih prijetnji za morsku bioraznolikost
Zakiseljavanje mora događa se zbog porasta koncentracije ugljikovog dioksida u atmosferi djelovanjem čovjeka te je jedna od najvećih prijetnji za morsku bioraznolikost. Mnogi organizmi koji izgrađuju svoje skelete od kalcijevog karbonata, poput koralja ili školjkaša, danas su suočeni s izumiranjem osim, ako se ne uspiju prilagoditi promjenama u okolišu u kojem žive.
“Važnost ovakvih temeljnih taksonomskih istraživanja nije prepoznata u razvoju hrvatske znanosti. Znanstveni projekti kojima je cilj širenje našeg osnovnog znanja o morskim vrstama i zajednicama te o potencijalnim koristima za čovjeka u pravilu ne pronalaze financijsku podršku, a i sami taksonomi postaju vrsta koja izumire.
Kada bismo danas imali na raspolaganju samo djelić sredstava koja su tada bila dostupna njemačkom zoologu Haeckelu koji je opisao prve spužve vapnenjače iz Jadranskog mora, zasigurno bismo otkrili još mnoge tajne koje krije jadransko podmorje”, zaključuju autori ovog rada.
Tekst se nastavlja ispod oglasa