Zagrebačka banka našla se pod obradom istražitelja HNB-a zbog rizik od pranja novca i financiranja terorizma, a na udaru su Milan Popović i niz nepoznatih tvrtki iz Italije.
Kada je u drugoj polovici siječnja dotadašnji predsjednik Uprave Zagrebačke banke Miljenko Živaljić podnio ostavku iz “osobnih razloga”, odmah su krenule priče kako pravi razlog odlaska iskusnog bankara treba tražiti u ozbiljnim problemima koje je Zagrebačka banka imala sa sustavom sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma.
Međutim, službena politika Zagrebačke banke odlučila se čvrsto i uporno držati verzije o “osobnim razlozima” odlaska Miljenka Živaljića, koji su se počeli doimati vrlo neuvjerljivo nakon što je sa svojih pozicija otišlo još dvoje visokopozicioniranih menadžera Zagrebačke banke.
Jutarnji list u posjedu je Zapisnika Hrvatske narodne banke koji u svojem Zaključku donosi niz vrlo oštrih zapažanja o propustima najveće hrvatske banke po pitanju sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma. U samom uvodu Zaključka Zapisnika eksperti HNB-a upozoravaju kako su “nezakonitosti i nedostaci utvrđeni u svim revidiranim poslovnim područjima te na sve tri ‘linije obrane’”.
Propusti i nezakonitosti
Brojnost nezakonitosti i propusta, kao i iznosi koji se spominju u Zaključku HNB-a, toliki su da ukazuju na dugogodišnje sustavno zanemarivanje pitanja sprečavanja pranja novca u Zagrebačkoj banci. U Zapisniku posebnu pozornost privlači iznos gotovinskih isplata po računima nerezidenata s obilježjem tzv. talijanske tipologije u iznosu od 1,79 milijardi kuna, kao i ukupan iznos isplata po svim računima klijenata kojima je stvarni vlasnik bio poznati srpski poduzetnik i bivši partner Severine Vučković, Milan Popović.
Po tim Popovićevim računima kroz Zagrebačku banku prošlo je više od milijardu kuna, a HNB je upozorio da je Zagrebačka banka trebala kao sumnjive prijaviti čak 38 transakcija ukupne vrijednosti od 488 milijuna kuna. Banka je prijavila pet sumnjivih transakcija veznih uz Milana Popovića ili 14 posto od onoga što je trebala prijaviti. Ukupna uplata od 488 milijuna kuna, prema dokumentu HNB-a, išla je preko računa samo triju klijenata. HNB posebno problematizira obrazac ponašanja banke u ovom slučaju: poslali su, piše u Zapisniku, obavijesti o sumnjivoj transakciji Uredu za sprečavanje pranja novca “samo za pojedinačne izdvojene transakcije manjeg iznosa”. Problem je u sljedećem: “Banka nije na adekvatan i pravodoban način obavijestila Ured o povezanosti, opsegu i svim karakteristikama poslovanja navedenih klijenata Banke”.
Pri svemu ovome treba upozoriti kako iz dokumenta HNB-a ne proizlazi da je Banka aktivno sudjelovala u pranju novca nego je propustila utvrditi obrasce koji nalikuju pranju novca, baš kao što je propustila prijaviti velik broj transakcija koje je, prema mišljenju HNB-a, trebala prijaviti. Kako su mogući tako veliki propusti u velikoj banci koja odaje dojam dobro organizirane financijske institucije, vrlo je ozbiljno i teško pitanje. Kako je moguće da su u slučaju Milana Popovića klijenti, prema tvrdnjama HNB-a, uvijek postupali prema istom scenariju te je tako rastao broj transakcija, a banka sve skupa nije prepoznavala kao sumnjivo?
Još je teže pitanje razmjer tzv. talijanske tipologije.
Valja pojasniti da se izraz talijanska tipologija koristi kao stručni termin kod organiziranja borbe protiv pranja novca. Radi se o jednoj od karakterističnih shema koje su prepoznate kao pokušaji pranja novca i(ili) porezne utaje, ali u HNB-ovu dokumentu u posjedu Jutarnjeg nema detaljnijeg objašnjenja karakteristika talijanske tipologije u slučaju Zagrebačke banke. Iako kruže brojne pretpostavke o prirodi navodno sumnjivih transakcija vrijednih 1,79 milijardi kuna kod 88 klijenata, ne bi bilo dobro javno prenositi spekulacije. Dovoljno dramatično zvuči podatak iz Zapisnika HNB-a prema kojem su klijenti podigli svih tih 1,79 milijardi kuna u gotovini kroz 4848 transakcija, dok je sigurnosni sustav Zagrebačke banke Siron AML generirao samo 2925 upozorenja.
Inače, Siron AML (Anti Money Laundering) jest vrlo sofisticirani sustav koji banci omogućuje što lakši monitoring sumnjivih transakcija i aktivnosti te provedbu nacionalnih i internacionalnih pravila. Zašto je HNB upozorio na Siron AML-ovu nisku razinu učinkovitosti u najvećoj hrvatskoj banci? Je li moguće imati Siron AML, a ne povezati i ne prepoznati sumnjive transakcije te ne provesti dubinsku analizu?
Pitanje razmjera talijanske tipologije u Zagrebačkoj banci tim je osjetljivije jer se sve odvijalo preko manjeg broja poslovnice banke u Istri. Kako je moguće ne primijetiti te ne prijaviti tako veliki broj transakcija s visokim iznosima u malom broju poslovnica i pritom imati vrhunski Siron AML sustav?
Ako HNB i dalje stoji iza svojeg Zapisnika, pitanje je kako se kažnjava potencijalno “narušavanje povjerenja u financijski sustav RH” od strane najveće banke u RH? To tek treba vidjeti. Dobro upućeni kažu da je slučaj sada u fazi u kojoj se Zagrebačka banka očitovala HNB-u na primjedbe te tek predstoji prijava i postupak na Prekršajnom sudu. Sud će se, ako presudi protiv banke, voditi procjenom visine zarade banke na propuštanju sumnjivih transakcija. Kazna bi trebala svakako biti viša od te zarade.
Ako se kao zarada računa naknada za transakcije, kazna ne bi trebala biti drakonska. Međutim, ako će se pod zaradu računati profiti banke proizašli iz složenih poslovnih odnosa s pojedinim klijentima u privatnom i korporativnom bankarstvu, kazna bi mogla biti astronomska.
Zbog čega najveća domaća javna institucija nije javno priznala propuste, ako je već došlo do odlaska predsjednika Uprave nakon poražavajućeg nalaza HNB-a?
ZABA šuti o slučaju
Nakon što je Zagrebačku banku napustio predsjednik Uprave Miljenko Živaljić, otišao je i Eugen Paić-Karega koji je bio zadužen za maloprodaju, dok je s pozicije odgovornog za korporativno, investicijsko i privatno bankarstvo otišao Nikolaus Maximilian Linarić, ali ostaje u UniCreditu. Funkcije i jednog i drugog privremeno je preuzeo član Uprave Dalibor Ćubela.
Privremeno preuzimanje dviju tako važnih funkcija ukazuje na urgentnost kadrovskih promjena koje se inače u velikim sustavima poput Zagrebačke banke pripremaju mjesecima. Početkom ovog tjedna objavljeno je kako će ubuduće za maloprodaju biti zadužen Slaven Rukavina, dok će korporativno, investicijsko i privatno bankarstvo preuzeti Spas Vidarkinsky.
Obojica su dobili pozicije članova Uprave. Njihove pozicije poklapaju se s pozicijama na koje su adresirane primjedbe Zaključka Zapisnika HNB-a. U Zagrebačkoj banci dogodio se i niz smjena nižepozicioniranih menadžera o kojima Banka ne mora izvještavati Zagrebačku burzu, a smjene se značajnim dijelom poklapaju s nalazima nepravilnosti i nezakonitosti u Zaključku Zapisnika o nadzoru HNB-a.
Imenovanje Talijana Romea Colline za novog predsjednika Uprave tumači se kao želja talijanskog vlasnika da u potpunosti direktno kontrolira “sanaciju štete” koju može prouzročiti vrlo neugodni Zaključak HNB-a.
Je li imenovanje stranca za prvog čovjeka najveće domaće banke iskaz nepovjerenja u hrvatski menadžerski kor, ili osiguravanje apsolutne kontrole nad potencijalnim problemima koji mogu proizaći iz ranijih nepravilnosti i nezakonitosti u sustavu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma Zagrebačke banke? Teško za procijeniti.
Iz Zagrebačke banke poslali su kratki odgovor: “Zagrebačka banka ne može komentirati navode”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa