Premijer Andrej Plenković opisao je novu koaliciju HDZ-HNS kao dio procesa “uvođenja europske političke prakse”. Plenkovićevi “narodnjaci” i “liberali” Ivana Vrdoljaka dokazali su, eto, kako Hrvatska ne zaostaje za europskim partnerima. To je potvrdila i vojska neimenovanih “sugovornika” iz “visokih krugova” koji su srčano “branili” odluku predsjedništva HDZ-a gdje god su stigli.
Udžbenički gledano, koalicija liberala i dojučerašnjih demokršćana, ili – kako od jučer veli Plenković – narodnjaka, najnormalnija je praksa u Europi. Primjerice, njemački CDU desetljećima je koalirao je s FDP-om, a najpoznatiju “crno-žutu” koaliciju dirigirala je palica Helmuta Kohla od 1982. do 1998. godine. Kohl se smatra zaslužnim za njemačko ujedinjenje, integraciju EU kroz donošenje Jedinstvenog europskog akta iz 1986. godine, Ugovora iz Maastrichta 1993. i stvaranje temelja za Euro.
Međutim, Plenković pokazuje kako primjere iz udžbenika u Hrvatskoj želi provesti silom. Samohvaljenje o “promjeni retorike” i “stabilnosti” koje srdačno pruža svojim građanima zasjenjuju bitne stvari, a to je HNS-ova priroda koja s europskom praksom nema veze. Kao prvo, Plenković se mora suočiti s činjenicom da birači nisu legitimirali njegovu koaliciju s HNS-om. Strukturno, u Njemačkoj je postojala slična situacija kao danas u Hrvatskoj. Genscherovi liberali su napustili dugogodišnju koaliciju sa SPD-om zbog neslaganja oko ekonomske politike. Tako je 1982. uskočio Kohl fromiravši kabinet s Genscherovim FDP-om. Međutim, već 1983. morali su na izbore: zbog prebjega, liberali su pali s 11 na 7 posto izgubivši 19 mandata u Bundestagu.
Koje su onda razlike?
FDP-SPD koalicija pala je zbog sukoba oko ozbiljnih ekonomskih pitanja, dok su HNS-ovi ekonomski gurui najviše domete dosegnuli Čačićevim prijedlogom o farbanju fasada i Vrdoljakovim uvođenjem razdjelnika. Za razliku od njemačkog FDP-a, HNS se agresivno bavi ideološkim pitanjima, dok je ekonomski gotovo etatistički nastrojena stranka. Njemački CDU za vrijeme Kohla nije dopustio FDP-u petljanje u pitanjima obrazovanja, mladih i slično. Savezno ministarstvo znanosti i obrazovanja dodijeljeno je samo jednom FDP-u, i to nekadašnjem CDU-ovom militantnom članu Jürgenu Möllemannu koji je u zrelim političkim godinama promijenio stranku. Njemački se FDP bavi gospodarstvom, financijama i pravosuđem. S druge strane, HDZ-ov program nije dao ni naslutiti kako će ministarstvo obrazovanja biti prepušteno ideološki lijevo-liberalno nabrijanom HNS-u čija ministrica već prijeti kako “neće ostati ako je pokušaju preveslati”.
Prisjetimo se i kako duhovni otac najnovije koalicije i njegova osječka frakcija vješto izbjegavaju odgovoriti na mnoga pitanja, poput kako je moguće da je promet nekadašnje Vrdoljakove firme ATO Inženjering d.o.o. (koje se nakon optužbi riješio) za vrijeme njegovog ministrovanja porastao čak za 13 puta (s 2 na 26 milijuna kuna). Prisjetimo se kako je Vrdoljakov ATO Inženjering d.o.o. poslovao gotovo isključivo s HEP-om, Đurom Đakovićem i drugim javnim tvrtkama pod njegovim resorom.
Nadalje, ovih dana širit će se teze o “stabilnosti zemlje”. Koliko je premijer zabrinut za stabilnost zemlje, čiji turizam čini gotovo 20 posto BDP-a, pokazuju njegove reakcije na slovensku blokadu granica. Sezona je davno počela, a premijerov domet je hvaljenje trilateralnim sastankom sa slovenskim premijerom i predsjednikom Komisije. Slovenci su tijekom cijelog svibnja bezobrazno nastavili provoditi sustavni nadzor na granicama, što znači da hrvatske reakcije jednostavno – nema.
O tome koliko je Hrvatska stabilna govori i premijerova politička komunikacija tj. izbjegavanje odgovora izravnih pitanja oko Agrokora, Ine te iseljavanja. Uvijek su za goruća pitanja spremni ministri Martina Dalić ili Zdravko Marić, dok je premijer prisutan za vrijeme potpisivanja “friško povučenih” EU fondova. Na kraju, i kandidatura Drage Prgometa za gradonačelnika glavnog hrvatskog grada Zagreba samo dva mjeseca prije lokalnih izbora također nešto govori o viziji stabilnosti.
Sjednicu Sabora u petak vodio je stara-nova desna ruka predsjednika HDZ-a Gordan Jandroković koji je prije dvije godine javno optuživao HNS-ove članove, i to sljedećim riječima: “Ne samo da su muljali, varali i lažirali nego su toliko neorganizirani u tome i toliko ih je briga i toliko su drski da iz jednog ministarstva stižu dva različita odgovora. To je dokaz da se pogodovalo osobama, poduzećima, jedinicama lokalne samouprave i neprofitnim udrugama koje su bliske ministru gospodarstva” pritom dodavši kako to “nije slučajnost nego rezultat sustava. Radi se o sustavu, jedan za zapošljavanje, a drugi za dijeljenje financija”. Bez obzira na to, mnogi birači vjeruju kako Plenković stabilno drži konce.
Međutim, kakva je to stabilnost u kojoj HNS ulazi anulirajući HDZ-ov svjetonazor i militantno žudeći za reformom obrazovanja po modelu zbog kojeg će, prema dostupnim informacijama, HDZ-ov član predsjedništva Davor Ivo Stier prestati obnašati dužnosti koordinatora za društvene djelatnosti unutar vlade? Možete li zamisliti Nijemca Kohla da se odlučio pretvoriti CDU u ono što Plenković pretvara HDZ? Ne, jer je Kohl vjerovao u CDU, ujedinjenu Njemačku i bolju Europu, a ne u 5 ili 6 “liberalnih” ruku koje uglavnom služe za opstanak abnormalno ogromne vlade s 20 ministarstava na 4 milijuna stanovnika i javnim poduzećima za isisavanje.
Nakon više od deset godina recesije i (pre)teških pregovora za članstvo u EU, Hrvatskoj najmanje treba kompradorski i besadržajni desni centar. Daleko od toga da HDZ treba biti populistička stranka, ali postojeće sramotno paktiranje i cinično smijuckanje zbog koalicije s HNS-ovcima i nije neka pobjeda. Helmut Kohl je imao viziju, slagali se s njom ili ne, dok je drugima suđeno brojanje parlamentarnih ruku i svođenje politike na popunjavanje prostora papagajskim ponavljanjem istih rečenica i održavanje status quo klijentelističkog stanja. Ovo zadnje itekako podsjeća na malograđanski balkanski mentalitet koji bi kopirao “europsku praksu”, ali zbog lošeg materijala umjesto kopije nastane neukusan falš. Takvo bi stanje, ukoliko koalicija i kompradori opstanu, moglo rezultirati tihom fragmentacijom unutar HDZ-a, jer su u odnosu na razdoblje prije članstva u EU pritisci i na HDZ i na SDP znatno veći.
* Ivan Pepić, rođen je i rastao u Švicarskoj, s adresom u okolici Zagreba, trenutačno na diplomskom studiju politologije i međunarodnih odnosa u Ženevi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa