Kada je Orban u EU parlamentu kritizirao “filantropa” Georga Sorosa činjenicama koje znaju i Sorosevi pristaše ili gojenci na njegovoj sisi, visoki europski dužnosnik optužio je Orbana za “antisemitizam”, piše Ivica Šola u Glasu Slavonije.
Na stranu sada što ta etiketa nije točna, puno je važniji jedan drugi paradoks. Soros, mađarski Židov, jedan je od najizdašnijih financijera antisemitskih arapskih medija i organizacija. Ako želite više saznati što o Sorosu, Židovu antisemitu (eto, i oksimoron može izreći istinu), misle sami Židovi u Izraelu, idite na Jeruzalem Post od 22. kolovoza 2016. godine i sve će vam biti jasno (naslov članka je “Our World: Soros’s Campaign of Global Chaos).
Ovdje nije bitan ni Soros ni Orban, već stvarnost. Naime, ljudi rijetko slušaju što netko govori ili čini, već slušaju što netko drugi govori da je taj i taj govorio i činio. Kada pročitate Orbanov govor u Europskom parlamentu, onda vidite da čovjek o Sorosu iznosi općepoznata negativna mjesta, ali su svi mediji prenijeli izjavu potpredsjednika EU komisije kako je Orban održao antisemitski govor.
Od antisemitizma ni “a”
No, od antisemitizma ni “a”. Prema toj logici i Jeruzalem Post su antisemitske novine. Medijska slika stvarnosti i stvarnost zbog toga često ne korespondiraju. Taj fenomen Boudrillard je nazvao “simulakrum”, ili, pojednostavljeno, kopija za koju ne postoji original.
U Zagrebu i Splitu održana je veličanstvena manifestacija “Hod za život” s više od dvadeset tisuća sudionika, prepuna mladosti, optimizma. Miroljubiva, afirmativna, a ne negativna, raspjevana, vesela, nikoga ne vrijeđa, neagresivna, ni u koga ne upire prstom, nikoga ne osuđuje, već slavi vrijednost života od začetka do kraja. I za to se zalaže, kao što se u pluralnom društvo netko zalaže za drugo. I onda slušate da se radi o prosvjedu (!?) koji želi zabraniti pobačaj (!?) i mnoštvo drugih dezinformacija i manipulacija. Više prostora u medijima potom dobije Sanja Sarnavka i slične BaBe od bilo kojeg sudionika ili organizatora “Hoda za život”, i onda narodu tumače što je to Hod za život. Tako je i u ovom slučaju nastao “Orban – Sorosov efekt” u kojemu istina postane laž, a laž istina.
Da se ovdje ne raspisujem, da izbjegnemo rečeni efekt, potrebna je jedna jednostavna operacija, čuti što sami organizatori kažu o sebi i “zabrani pobačaja” i “socijalnoj neosjetljivosti” za žene koje trpe zbog tlake, već se bave “ženinim tijelom”. Evo što već dvije godine ponavlja, i provodi u djelo, koordinatorica Hoda za život Hajdi Begović: “Unatoč brojnim medijskim špekulacijama, Hod za život nije se bavio tematikom zabrane pobačaja i ni po čemu ne predstavlja inicijativu za promjenu postojećeg zakonodavstva… Hod za život, kakav postoji u mnogim zemljama diljem svijeta, miroljubivi je hod građana kojim se želi iskazati javna i afirmativna podrška dostojanstvu svakog ljudskog života – od začeća do prirodne smrti.
Prvi nacionalni Hod za život u Hrvatskoj održan je pod geslom – Za život, obitelj i Hrvatsku. Time smo željeli izraziti temeljnu poruku da je Hrvatska zemlja u kojoj želimo živjeti, podizati naše obitelji i imati djecu, te poduprijeti svaku ženu, svakog oca, svaku obitelj. Smatramo da mjere kojima se podupiru žene u Hrvatskoj nisu dovoljne, pogotovo žene koje žele biti majke. Tu ne ubrajamo samo žene koje imaju poteškoća da rode svoje dijete, koje trebaju posebnu vrstu pomoći i točne informacije o svom nerođenom djetetu, nego i mlade obitelji za koje danas nemamo predviđenu konkretnu pomoć, primjerice pri stambenom zbrinjavanju.
Što je tu problematično?
Žene koje imaju poteškoće na radnom mjestu ostaju bez posla kada kažu da čekaju dijete, koje kad se vraćaju s porodiljinog dolaze na niže plaćena radna mjesta za koja su prekvalificirane. Želimo svratiti pozornost da su ljudi najvrjednije bogatstvo i potencijal što imamo u Hrvatskoj i da se u ljude treba ulagati, da su to najbolje investicije. Ljudi okupljeni na Hodu predstavili su sliku Hrvatske za kakvu oduvijek znamo da može biti, ali ju rijetko pokazujemo. Hod nam je dao optimizam da još uvijek postoji dovoljan broj ljudi koji tu sliku mogu pretvoriti u stvarnost, gradeći na dobrim temeljima.”
Što je tu problematično? Tko normalan može biti protiv takve manifestacije koja promiče vrednote života, obitelji, koja ustaje protiv diskriminacije žena i socijalnih nepravdi?
Nakon Zagreba i Splita, sljedeće godine Hod za život dolazi u Osijek, grad u kojem se već više godina održava manifestacija “Hod za Dublin”. Osijek je grad koji umire. Treba mu Hod za život. Dobro došli!
(P. S. Službeni slogan kojim se Hrvatska reklamira u svijetu i poziva turiste da dođu glasi: “Hrvatska – puna života! Iza toga sigurno stoji Opus Dei.)