Ako je jedan posto investicije i tih par stotina tisuća kuna vrijedno dvanaestogodišnjeg sudovanja, zapravo opstrukcije Matoša od strane Matice koja se još zove hrvatska, onda je to ne samo neodgovorno, već i sablažnjivo, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.
Dok se cijela Hrvatska bavi Todorićem, oprostite na smetnji, ja bih se malo “vratio u prošlost” i pozabavio osobom koja je duboko upisana u dušu i identitet hrvatskog naroda – Antunom Gustavom Matošem. Točnije, pozabavio bih se “Todorićima” u hrvatskoj kulturi danas. Njih vidim u Matici hrvatskoj i njezinom sramotnom odnosu prema Matošu i obnovi njegove rodne kuće u Tovarniku.
Prije 18 godina, točnije 14. lipnja 1999., održana je prva sjednica Odbora za uređenje Matoševe rodne kuće pod predsjedanjem pokojnog akademika Dragutina Tadijanovića. I projekt je započeo. Izniman doprinos ovom dugu Hrvata prema Matošu dao je i aktualni predsjednik Matice hrvatske, akademik Stjepan Damjanović, častan i pošten čovjek o čijem znanstvenom opusu i izvrsnosti ne treba trošiti riječi.
Bruka u Tovarniku
Onda je došla 2002. godina. Središnjica u Zagrebu 13. ožujka iste godine podiže kredit kod Zagrebačke banke u iznosu od 26.844 eura u korist Ogranka Matice hrvatske u Tovarniku.
Zbog izostanka potpore, možemo reći i bojkota mjesnih i područnih vlasti, Ogranak u Tovarniku nije bio u stanju vraćati anuitete. I onda počinje sudska trakavica središnjice u Zagrebu protiv Ogranka u Tovarniku, zapravo protiv Matoša, za prisilnu naplatu duga, iako je tovarnički Ogranak 23. travnja 2004. na sjednici Glavnog odbora molio za odgodu otplate i odustajanje od tužbe. Zagreb je to odbio.
Nemalo potom tovarnički Ogranak se ukida a protiv njegovih čelnih ljudi pokreće se postupak, a isti ti ljudi izbačeni iz Matice, uz podršku akademika Dragutina Tadijanovića, osnivaju Društvo Antuna Gustava Matoša, koje postaje pravni sljednik Ogranka.
Sve detalje ove iracionalne sudske trakavice koju je pokrenula Matica hrvatska u Zagrebu ovdje je nemoguće iznijeti, no kako god bilo, zahvaljujući ponašanju Zagreba u svemu ovom najveći je gubitnik Matoš i hrvatska kultura jer projekt stoji već šest godina, zbog pišljivih nekoliko stotina tisuća kuna, koliko je Matica hrvatska u Zagrebu “procijenila” da “vrijedi” Matoš.
Naime, tih 200 tisuća kuna čini tek jedan (1) posto cjelokupne investicije u koju je već uloženo više od 11 milijuna kuna, novca koji nije dala Matica hrvatska već druge institucije ove države. Ovdje više nije bitno što kaže sud, već što nalaže zdrav razum i odnos prema Matošu koji zbog 200 tisuća kuna biva izbačen iz Matice hrvatske i svoje rodne kuće.
Ljudi koji već duže vremena drmaju Maticom hrvatskom, od Zorislava Lukića, Stjepana Sučića do Damira Zorića neka tjeraju pravdu zbog par tisuća škuda duga, to im nitko ne osporava, ali ne preko Matoševih leđa i hrvatske kulture, tim više što niti Ogranak u Tovarniku niti kasnije Društvo A. G. Matoša niti su osporavali niti osporavaju dug, već traže načine kako da ga otplate.
Zadnji put takav prijedlog o otplati 197.102,38 kuna duga središnjici u Zagrebu podnesen je 22. svibnja ove godine i odbijen je, a potpisali su ga predstavnici Odbora za izgradnju Matoševe rodne kuće: akademik Dubravko Jelčić, akademkinja Dubravka Oraić Tolić, Hrvoje Hitrec, Ivica Matičević, Josip Pavičić i Željko Anić.
Ako je jedan posto investicije i tih par stotina tisuća kuna vrijedno dvanaestogodišnjeg sudovanja, zapravo opstrukcije Matoša od strane Matice koja se još zove hrvatska, onda je to ne samo neodgovorno, već i sablažnjivo.
Zato, zbog ovog slučaja, zbog Matoša, zbog ljudi u Matici poput Zorislava Lukića i sličnih, javno ovdje objavljujem da više ne želim biti član Matice hrvatske, da istupam.
Žao mi je akademika
U svemu tome posebno mi je žao akademika Damjanovića kojeg iznimno cijenim. Naime, nakon što je portal dnevno.hr objavio članak pod naslovom “Dok Srbija gradi i otvara obrazovno-kulturne centre ‘Vuk Karadžić’, Hrvatska izbacuje A.G. Matoša”, predsjednik Matice hrvatske g. Damjanović sam je od portala zatražio intervju, no kada je autor članka M. Vlahović došao u zgradu Matice u Zagrebu na dogovoreni razgovor, tajnica mu je rekla da razgovora s akademikom Damjanovićem nema i uputila na glavnog tajnika – notornog Zorislava Lukića.
Nakon što se novinar uspio “probiti” kroz Lukićeve “balvane” i stigao do Damjanovića, isti im je, kako svjedoče, rekao: “Predsjedništvo mi je zabranilo davati izjave.”
Strašno!!! Kakva je to institucija Matica hrvatska, kakva je to država u kojoj jedan akademik ne smije govoriti!!!??? Zašto si časni, pošteni, vrsni akademik Damjanović dopušta takvo poniženje? Kakva je to institucija, Matica pa još hrvatska, koja u procesu ovrhe ide prodavati Matoševu kuću?
Pogotovo kada se sjetim kako je u emisiji Pola ure kulture akademik Damjanović priznao kako je slučaj Matoševe kuće jedan od najtužnijih u povijesti Matice hrvatske i ponudio Društvu A.G. Matoš iz Tovarnika da glavnicu vrati, a da kamate Matica neće potraživati. Što se u međuvremenu dogodilo? Boga pitaj.
Možda ipak bolje pitati, zamoliti ministricu Obuljen – spasite Matoša od matičara i njihovog prepucavanja! U protivnom, nema druge nego ponoviti Krležu: “Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske (ministrice) kulture.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa