U povijesti Europske unije postoji mnoštvo važnih, povijesnih datuma. Jedan od njih je i 1. srpnja 2009. godine. To je datum kada slavimo važno oslobođenje, to je praznik kojim obilježavamo Dan oslobođenja krastavaca, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
(…)
Od toga dana Bruxelles je dopustio krastavcima da smiju rasti kako hoće, jer su seljaci uvjerili ove u Bruxellesu da ne mogu objasniti tvrdoglavim krastavcima da ne mogu rasti kako oni žele, suprotno europskim odredbama. Zaslugom Povrtnooslobodilačke borbe (POV), koju su predvodili kvrgavi krastavci protiv gušenja temeljnih prava krastavaca, a to je pravo na slobodu odrastanja bez upletanja Bruxellesa, i mrkve su dobile pravo odrastati kako ih je volja, kao i tikvice, patlidžani…
(…)
Dođosmo tako do misterija, do zagonetnog crnog labuda. Već dugo traje proces (pro)padanja tradicionalnih stranaka posvuda u EU-u. Raste nezadovoljstvo Bruxellesom koji normira iz centra sve i svašta, do bizarnosti.
Rast suverenističkih stranaka, koje više djeluju, ne samo u RH, već i u EU-u, kao sektaške, a ne suverenističke, jasno je upozorenje: EU se mora redefinirati. Crni labud je Bruxelles, Macron i Merkel koji bi privatizirali i centralizirali EU u smjeru stvaranja naddržave. I eto pobune, nisu krivi “suverenisti i populisti”, već oni koji ne shvaćaju da narodi Europe nisu krastavci.
(…)
E, crni labude, neće ići! To su i zadnji europski izbori pokazali opirući se ideologiji europeizma crnog labuda koja bi EU gradila odozgor, ignorirajući europske narode. Naime, kako upozoravaju najveći mislioci klasičnog liberalizma, od Misesa do Hayeka, ljudska su društva proizvod ljudskog djelovanja (odozdo), a ne ljudskog dizajniranja (odozgor). To je problem ovakve Europske unije, ona bi odozgor dizajnirala sve, od krastavaca do ljudi i kultura.
(…)
Europski narodi, kao i krastavci, imaju pravo rasti kako žele oni sami, u mirnom zajedništvu i suradnji sa svim drugim narodima Europe, s promijenjenim pravilima funkcioniranja EU-a, drugačije od ovih koje odozgor diktira crni labud, koji i u vlastitoj kući, poput Plenkovića, sam sastavlja listu, odozgor, bez baze, s labudima na svoju sliku i priliku.
Na crnom labudu je da povuče vodu za sobom. I odleti u svoje novo prirodno stanište, smetlište povijesti. Ako su uspjeli krastavci, uspjet će i narodi Europe!
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr