Witold Pilecki, tko je bio taj čovjek? Iznimna osoba koja bi mogla razriješiti sve dileme raznih Mesića i Josipovića i svih ostalih stupova Titova “antifašizma”, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju u kolumni koju djelomice prenosimo.
Pilecki se tako, dok se zabijala glava u pijesak i tvrdilo da se ništa nije znalo o Hitlerovim koncentracijskim logorima, dragovoljno dao deportirati 1940. godine kako bi dokumentirao sve što se tamo monstruozno događalo. Pobjegao je iz logora 1943. godine i krenuo širiti istinu i otpor riskirajući vlastiti život. I uspio je, dočekao je živ 1945. i kraj rata preživjevši nacističke progone.
I onda se vraća u Poljsku, u koju je već zagazila Staljinova čizma. Witold je vrlo brzo shvatio da, što se razmjera terora i zločina tiče, nema nikakve razlike između nacista i komunista. Iako je preživio nacističke progone, komunističke nije.
Kao neprijatelja naroda i naprednih komunističkih snaga strijeljan je od “osloboditelja” i “antifašista” 25. svibnja 1948. godine, nakon višemjesečne, bestijalne torture. Ako naše Klasiće više zanima Witold, žrtva nacizma i komunizma, Marco Patriccelli o njemu je napisao knjigu jednostavnog, ali znakovitog naslova: “Volonter”. Kako je pravda, pa i istina, spora ali dostižna, Witold je prošli mjesec dobio zadovoljštinu.
Dan mladosti ili Dan Witolda
Uz gromoglasnu šutnju naših medija, Europski parlament donio je Rezoluciju (2019/2819/RSP/) u kojoj se na istu razinu stavljaju komunizam i nacizam, kao blizanci, zločinački sustavi.
Witold je opet “kriv”. U istoj rezoluciji koja Hitlera, Staljina i Tita i ostale nacikomunističke diktatore stavlja na istu razinu, spominje se i Witold. Naime, na dan njegova smaknuća od strane komunista 25. svibnja, vidi ironije sudbine, kada u Kumrovcu razni Josipovići budu slavili Titov rođendan i Dan mladosti, Europska unija će slaviti, u znak sjećanja na Witolda, “Dan sjećanja na heroje koji su ratovali protiv totalitarizma”. Simbolika jasna da jasnija ne može biti.
(…)
Famozni pakt Ribbentrop – Molotov nije bio nikakav “taktički čin” ili kupovanje vremena Hitlera i Staljina kako bi se pripravili za rat, već plan agresije i podjele “koji je podijelio Europu i teritorije suverenih država između ova dva totalitarna režima grupirajući ih prema sferama interesa”, te je tim činom, stoji dalje u Rezoluciji jasnim jezikom – “utrt put za početak Drugog svjetskog rata”.
Dijeli se Poljska, Staljin anektira baltičke zemlje, vrši agresiju na Finsku, potom dio Rumunjske… Zato Rezolucija opet jasno kaže kako se 1945. godine u zemljama u kojima su komunisti došli na vlast nije radilo o “oslobođenju”, oslobođena je samo zapadna Europa gdje je zaživjela sloboda i demokracija, dočim su bivše komunističke zemlje i njezini pokoreni narodi bili “lišeni slobode, dostojanstva, suverenosti, ljudskih prava i socioekonomskog razvoja”.
Rezolucija također naglašava da, dok je nacifašizam od svih jasno osuđen i presuđen, počevši s Nuernberškim procesima, komunistički zločini i komunisti su u mnogim zemljama prošli lišo, pa Rezolucija poziva da se poduzmu “moralne i pravosudne istrage” kako bi se i komunizam jednako osudio, kao i njegovi simboli.
(…)
Što kažu europski ustaše?
Ali ni tu ne staje taj mračni, fašistički Europski parlament pa “izražava uznemirenost zbog učestale uporabe totalitarnih simbola u javnoj sferi”. Jednako tako, dok mi s Kinezima obnavljamo Kumrovec i brendiramo Tita, u broju 17. Rezolucija se čudi kako u nekim državama članicama postoje spomenici i mjesta sjećanja, ulice i trgovi, koji uzvisuju totalitarne režime, što “otvara put distorziji povijesnih činjenica s obzirom na konzekvence Drugog svjetskog rata”. Što bi Mesići rekli na ovakvu “bezobraznu” formulaciju europskih “ustaša”?
Ova “skandalozna” Rezolucija EU parlamenta, koja na istu razinu stavlja komunizam i nacizam, kod nas je prešućena. Zašto? Zato što je iz nje, među inim jasno, da Hrvatska, kao ni druge bivše komunističke zemlje, 1945. nije oslobođena, da je okupirana.
Zato, živio Domovinski rat, koji je petokraku porazio počevši s Vukovarom, te konačno donio slobodu. I neka je vječna slava Witoldu Pileckom, heroju čiji je život ispričao svu istinu o nacistima i komunistima. Hvala mu i zato što će i moja malenkost prvi put u životu slaviti 25. svibnja.
Cijelu kolumnu pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa