“Cijenjeni gospodine Plenkoviću!
Već više godina obavljaju se u Sloveniji iskapanja žrtava masovnih poratnih likvidacija vojnika i civila koje je počinio komunistički režim. Najviše je Hrvata.
Radi se o zločinu stravičnih razmjera, neviđenom u poratnoj Europi. U cijelom ovom mučnom procesu kao građanin ove zemlje ostao sam više puta posramljen upitima slovenskih kolega začuđenih nad nezainteresiranošću naše vlasti i dobrog dijela javnosti u sudjelovanju u suočavanju s traumatičnim trenutkom naše prošlosti koja se gura pod tepih.
Naše sunarodnjake traže i dostojanstveno pokapaju slovenske institucije uz znatna financijska sredstva. Budući da je, ne samo financijski, već i simbolički, Slovenija dolaskom predsjednika Pahora na mjesta zvjerstava pokazala da se radi o događaju koji zaslužuje prisutnost osoba najvišeg državnog ranga, jer je Njemačka odavno u Sloveniji kupila tri grobnice u koje pokapa posmrtne ostatke svojih vojnika i civila, nezainteresiranost naše države i njenih institucija do Vašeg odlaska i cijelog državnog vrha na mjesta stradanja bila je civilizacijska sramota, koja je sada djelomično ispravljena.
Nema to veze s ustašama i partizanima, već s temeljnim vrijednostima europske uljudbe, koju, za razliku od Hrvatske, Slovenija i Njemačka odražavaju. Za razliku od Slovenije, Hrvatska ove zločine zataškava, na Vama je da, u svrhu pomirbe, ovu sramotu ispravite. Imate za to sve instrumente. Ovo je skromni prilog tome od strane jednog hrvatskog znanstvenika i publicista.
Naime, Hrvatska i mnogi u njoj već dugo vremena sustavno opstruiraju istraživanje komunističkih poratnih zločina na našem tlu na kojem se nalazi, prema relevantnim izvorima, oko 600 skrivenih grobišta. Evo zornog primjera kako se to čini. U Saboru je 2011. godine u redovnoj proceduri donesen zakon na temelju kojeg je osnovan Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, i to konsenzusom HDZ-a i SDP-a.
Jedini protiv bio je Pupovčev SDSS, pa je njihov zastupnik Mile Horvat jedini glasao protiv. Zakon je donesen na temelju rezolucije Vijeća Europe 1481/2006 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Kako mi je napisao jedan sudionik toga procesa, “Ured je Zakonom ustanovljen kao javna ustanova i samostalna pravna osoba, upravo zato da bi se osigurala neovisnost od izravnog političkog utjecaja i izbjegla politizacija njegova rada. Sve postkomunističke države članice EU-a imaju slične urede, institute ili komisije. Ni u jednoj takvi uredi ili komisije nisu integralni dio izvršne vlasti jer je to nespojivo s funkcijom neovisnog istraživanja i utvrđivanja činjenica.”
Onda na scenu stupa Zoran Milanović i društvo te dokida samostalnost Ureda i pridružuje ga Ministarstvu branitelja, premda nije jasno što ovo ministarstvo ima s komunističkim zločinima. Milanović to ipak čini. Zašto? Sada ću, nadam se, baciti novo svjetlo na još jednu našu veliku sramotu zvanu “lex Perković”.
Naime, glavni operativac u ukidanju ovog Ureda bio je pukovnik Ivan Grujić, koji je ovdje u Osijeku karijeru počeo u SDS-u (kolokvijalno Udba), šef mu je bio Josip Perković koji i Grujića poslije povlači za sobom u Zagreb kao osobu od posebnog povjerenja i dio je njegove mreže. Josip Perković bio je osobito zainteresiran za gašenje ovog Ureda kao samostalne pravne ustanove i njezina stavljanja pod nadzor pukovnika Grujića jer su se u nadležnosti Ureda nalazili i zločini komunističkih obavještajnih službi nad hrvatskim političkim emigrantima u inozemstvu, a Perković je tada već optužen pred njemačkim sudom za ubojstvo Đurekovića.
Dakle, “lex Perković”, kako vidite, ima svoju povijest, on je tek vrh ledene sante sustavnog zataškavanja komunističkih zločina u RH. Nakon što je Perkovićeva mreža na čelu s Grujićem eutanazirala ovaj Ured, to mi je bitno napomenuti, premijeru Milanoviću se obratio i Vaš kolega, šef pučana Joseph Daul, no Milanović ga je ignorirao, kao što je SDP ignorirao u Saboru amandman Davora Stiera.
Ostatak kolumne Ivice Šole pročitajte OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa