Od Slobodne Dalmacije do Globusa, o Plenkoviću za njegova mandata napisao sam tone kritičkih tekstova. I dobio, uglavnom, gromoglasan pljesak s desnice. Tih tekstova se ne odričem, ali se ne odričem ni javne odgovornosti za Hrvatsku sutra, jer prostor koji autor u medijima ima ne treba služiti za draškanje ušiju (svojih) čitatelja, pa i po cijenu da postaneš “plaćenik”, “izdajica”, i svi drugi epiteti kojima te ljudi zaspu kada ne potvrdiš njihove unaprijed formirane, zabetonirane stavove koji su nerijetko emotivni, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Dakle, na jesen nam je slijedi pakao, kao i cijelom svijetu, najveća kriza od velike depresije s konca dvadesetih prošlog stoljeća. Istanbulska, Marakeš, ustaše, partizani, Bleiburg, Jasenovac… sve su to teme u kojima svaki Hrvat međusobno treba zakopati ratnu sjekiru i staviti glavu skupa.
Nije vrijeme za teme te vrste, radi se o tome da nakon izbora ulazimo u razdoblje jednako ili slično kao za Domovinskog rata, gdje ćemo u ovom novom ratu koji slijedi na jesen opet braniti živote, egzistenciju ljudi, radna mjesta, fetu kruha, ali, vjerojatno, kao i u ratu, i fizičke živote ako korona opet bukne, a vjerojatno hoće, u kojoj pak mjeri to nitko ne zna. Na sve to što se dogodilo, eto i razornog potresa u Zagrebu, pa očita propast važne nam grane, turizma, na koji se vežu i druge grane.
(…)
U Europi je njemačka kihnula ekonomski, a kada Njemačka kihne, cijela Europa se razboli, a to je krivnja europskih politika koje su ostale države članice, pa i nas, pretvorile u njemačke savezne pokrajine. No za prolivenim mlijekom se ne žali, nego uči.
U ovom paklu koji slijedi cijeloj Europskoj uniji, više mi nije bitno gdje je Škoro bio devedesete, što je pokušao napraviti Thompsonu, gdje je više “obiteljskog nasilja”, među SDP-ovim nasilnicima duginih boja ili kod HDZ-ova župana, kako je Plenković i Kuščević minirao narodnu volju, ili onaj Bernardićev sukob interesa sa silnom lovom, ili bljuvotine o “rektalnom alpinizmu” kada mu je isti u stranci dokazan. Kao i gdje je među njima više lopova i demagoga, jer je konkurencija žestoka.
Prvo, zajedno sa svojim timom, ponajprije ministrima Marićem, Božinovićem i Berošom, dokazao je da zna upravljati krizom tijekom korona-epidemije. Na vrijeme je “upumpao” novac da ljudi ne ostanu na ulici, na vrijeme se krenulo s epidemiološkim mjerama i spašeni su mnogi životi. Volio ga ja ili ne volio, to su činjenice koje mu priznaje i međunarodna javnost i mediji, koji nemaju nikakvog interesa, kao ni ja, po tom pitanju hvaliti Plenkovića i njegov tim. Ako je netko dokazao da se znao nositi s krizom na proljeće, jamačno je najkvalificiraniji da se uhvati u koštac s paklom koji slijedi na jesen.
Drugo, potreban novac za jesenski pakao neće nam dati po povoljnim uvjetima ni Trump, ni Putin, ni Orban, ni Kinezi, nego Europska unija i njezine institucije, što god vi ili ja mislili o EU-u.
(…)
Nažalost, skupo bi ga mogla koštati Josipa Rimac, Kuščević…, no hoće li birači na natječaju za “kriznog upravitelja” RH staviti naglasak na njegove propuste, grijehe ili na njegove prednosti, pogotovo u kontekstu pakla koji nas uskoro čeka, vidjet ćemo.
(…)
A to je Plenković, koji ne treba plašiti ljude, ali griješi jer ne komunicira jasno koliko je situacija ozbiljna i da nije vrijeme za eksperimente. Stoga, ako smo u Domovinskom ratu imali vladu nacionalnog jedinstva, u strahotama koje dolaze, zar nije vrijeme za nešto slično?
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
