Koliko se viceva i šala zbija i javno priča na račun raznih društvenih skupina i osoba, koliko o policajcima, plavušama, svećenicima, koliko razne nacije imaju viceva i sprdačina o drugim nacijama, koliko Pervan o Slovencima, Englezi o Francuzima, Srbi o Crnogorcima, o nogometašima, manekenkama… To je nemoguće izbrojiti. Pa i narodi o samima sebi. Tako mi Hrvati ne damo si na glavu srati, mi zinemo. I što sad, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Još od Kunderine “Šale” opće je mjesto da je glavno obilježje totalitarnog uma i skupina odsutnost smisla za humor, ili prevođenje istog u moralne, moralističke ili, kao u Kunderinu slučaju te totalitarnih ideologija uopće, u kazneno-pravne kategorije.
Nevjerojatan totalitarni relikt LGBTIQW… zajednice u Hrvatskoj dogodio se kada se, nakon što je objavljeno da srbijanska premijerka Ana Brnabić sa svojom lezbijskom partnericom čeka bebu, Zoran Šprajc prokomentirao: “Srbijanska premijerka Ana Brnabić postat će mama, odnosno tata, kak se uzme.”
Na stranu što se format RTL Direkt ubraja u ono što se rašireno naziva “infotainment”, pa onaj koji gleda takav žanr mora znati što gleda, ovdje je zabrinjavajuće da ova LGBT… grupacija, koja sebe naziva “ranjivom skupinom”, a ne znam koliko su ranjiviji od bilo kojeg prosječnog hrvatskog radnika i penzića, pogotovo onih koji ne vježbaju, postaje globalni policajac, neka vrsta šerijatske policije u Teheranu zbog koje, ako se našalite, a kamoli kritički osvrnete na njihovu ideologiju i agendu, možete, kako se posvuda po svijetu događa, na sveučilištu ili medijima, ostati bez posla ili emisije.
Stvorili su orvelovski svemir novih riječi i novogovora kojima žele društveni poredak urediti po vlastitoj mjeri i željama, često puta protiv elementarnog zdravog razuma. U toj vrsti LGBTIQW… ideologije doista puno je toga, baš kako je Šprajc rekao, “kak se uzme”.
Je li, dakle, Ana Brnabić, nakon što joj je partnerica, supruga, ili kako se to već mora nazvati da nekom ne nanesete duševne boli, pogotovo “ranjivim skupinama”, postala otac ili majka?
To je sasvim legitimno pitanje, i to ne samo “kak se uzme”. Postoje europske sudske prakse koje mogu razriješiti ovu, sada već glasovitu, znanstveno-pravnu “Šprajcovu aporiju”.
Prošli je tjedan Ustavni sud u srcu Europske unije, u Belgiji, donio zanimljivu presudu koju možemo primijeniti na roditeljski status srpske premijerke.
Naime, jedna je ženska osoba (ne navode ime) začela heterolognom oplodnjom, doniranom spermom neznanog junaka žuljevitih dlanova. U isto vrijeme živjela je s partnerom, narodski rečeno, na divlje, nisu bili čak ni registrirani, ali živjeli su zajedno. Prije nego što se dijete, koje nije bilo njegovo, rodilo, partner te gospođe je umro.
Ipak, Ustavni sud u Belgiji mu je prošli tjedan priznao status oca uz obrazloženje, doslovno, da je “sudjelovao u roditeljskom projektu”. Dakle, vozio je partnericu od klinike do klinike, razgovarao s njom o tome, išli na večere dok je bila trudna, išli u kino i na pikado, nosio joj čaj u krevet ako bi je lupila febra, navijali zajedno za Anderlecht, i, eto, kao pokojnik postao otac na temelju “sudjelovanja u roditeljskom projektu”.
Evo primjera iz europske sudske prakse na temelju kojeg se i srpska premijerka može proglasiti tatom novorođenog Igora začetog također heterolognom oplodnjom. Premijerka Brnabić je žensko, je li to zapreka?
Ne, upravo je LGBT… ideologija izbrisala granicu između naravi i konstrukta, pri čemu je i sama narav postala konstrukt, što je preko “znanosti” ušlo u zakonodavstvo, pa svatko može biti ono što se osjeća, pa i Brnabićka tata.
Uostalom, jako mi sliči na Rogera Federera. U vrijeme fluidnih identiteta i spolnosti koju upravo zagovara ova globalna lavanda ekipa takve asocijacije bi trebale biti poželjne, a ne uvredljive.
Da, i Ana-Federer je sudjelovala u “roditeljskom projektu”, i može biti tata. Šprajc griješi, nema tu “kak se uzme”, homofob jedan zločesti, zaključuje Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa