Upravo su to riječi koje je uputila jedna službenica iz Ministarstva potpredsjednice Vlade Milanke Opačić, ženi koja se žalila na izjavu koju je prisiljena potpisati u formularu za „zajamčenu minimalnu socijalnu naknadu“. Ona, kao i mnogi koji se ovih dana žale i zovu Ministarstvo zbog navedenog formulara, ne može shvatiti ono što je uvjerava Centar za socijalnu skrb, te Ministarstvo socijalne politike i mladih – da to u formularu (sporna izjava) samo tako piše, ali se ne misli točno to što piše. Zapravo se to odnosi na neke druge nekretnine. Međutim, ta „zabilješka“ nije nigdje u formularu navedena. Naime, žena vjeruje (kao što bi i svaki pravni sustav, ali i pametan čovjek) onomu što piše „crno na bijelo“. A piše da ako netko želi minimalnu socijalnu pomoć koja najčešće iznosi 400 kn po članu kućanstva, mora državi pripisati jedinu nekretninu koju ima – u njezinom slučaju, nedovršenu kuću u kojoj već nekoliko godina teško živi s obitelji. Ionako je, kaže, kuća pod ovrhom zbog neopravdanog duga od prije 10-ak godina. Dakle, kuću ne može prodati, ali uskoro se nada rješenju duga. Međutim, sada se država želi upisati na tu nedovršenu kuću opet – a to je jedina nekretnina koju ta obitelj ima.
Beskonačan krug dužničkog ropstva
Sve više se javlja sličnih slučajeva. Upravo bi zbog toga trebalo zaustaviti taj beskonačni krug dužničkog ropstva i dati ljudima priliku, ali ne da traže socijalnu pomoć, nego da ih se zaposli. Čovjek obično traži socijalnu pomoć kada dođe „pred zid“ i nađe se na rubu siromaštva. Onda traži pomoć koju bi svaka socijalna država (pogotovo vladajuća stranka koja se „kiti“ tim nazivom) trebala dati bez uvjeta koji bi dodatnu ponizili i osiromašili čovjeka. Ovdje se ne govori o zloupotrebi socijalne pomoći gdje pomoć traže ljudi s nekoliko nekretnina, vikendicama ili voznim parkom u dvorištu. Takva zloupotreba nije isključena, ali ona je gotovo nemoguća, pošto su uvjeti toliko rigorozni da zabranjuju posjedovanje bilo kakvog „luksuza“.
Ljudi (ipak) znaju čitati
Ako Vlada već želi uštedjeti, to ne bi trebala raditi na štetu već ionako socijalno ugroženih građana, već bi napokon mogla napraviti pravilnu raspodjelu novca iz državnog proračuna. Naime, zanimljivo je kako novca iz proračuna uvijek ima za novi Vladin vozni park, brzorastuće, besmislene i obično potpuno nepotrebne udruge za koje većina nikada nije niti čula, no zato ih uredno plaća. Također, visoke saborske plaće i mirovine, te hirovita i skupa putovanja, kao i još podosta stvari koje nas uvijek iznova šokiraju, napokon bi trebalo malo „srediti“ i uskladiti sa sve težom hrvatskom realnošću. Jednako tako, nije poželjno niti ljude tretirati kao polupismene koji ne znaju pročitati ono što sasvim jasno piše na formularu. Sada, jesu li tu „sitnu grešku“ slučajno ili namjerno napravili pravnici u ministričinom timu ili sama ministrica, više nije toliko važno – važno je, ipak, da se ispravi.
Apsurd za apsurdom
Još veći apsurd saznali smo iz Ministarstva u kojemu nam je rečeno kako ovakvi i slični slučajevi neće imati izbora nego potpisati spornu izjavu u zahtjevu. Naime, takvi slučajevi neće moći niti tražiti oprost duga, kako je dodatno pojašnjeno u Centru za socijalnu skrb. Naime, objasnilo se to ovako: ako nije potpisan „zahtjev za minimalnu socijalnu naknadu“, time se prijašnji ili potencijalni korisnici automatski brišu iz sustava kao građani A kategorije i prebacuju u B kategoriju. Da pojasnimo: A kategorija su građani bez ikakvog prihoda po članu kućanstva – nezaposleni, djeca i sl.; dok su u B kategoriji građani koji po članu kućanstva imaju najviše 1200 kn mjesečnog prihoda. Dakle, građane A kategorije sustav ne prihvaća ako ne potpišu predaju baš svega što imaju. No, kako to da takve građane sustav, jednostavno samo prebaci u drugu kategoriju? Rješava li se na taj način država socijalnih slučajeva kao što i sve trenutno radi – samo prividno?
(mz)