Od razornog potresa u Zagrebu prošle su dvije godine, a obnova kao da nije ni počela.
– Od legalizacije do procesa energetske obnove… uvijek smo se susretali s istim problemom, a to je da nema dokumentacije. U Petrinji smo imali problem s ulicama – pogrešni nazivi i brojevi. Ako tomu još dodamo i međusobne svađe stanara u istoj zgradi, onda je to izazov pravilnoj kontinuiranoj obnovi, rekao je izv. prof. Josip Atalić iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo gostujući u središnjem Dnevniku HRT-a.
Dodao je da su danas okupili hrvatski centar za potresno inženjerstvo.
– Nakon dvije godine htjeli smo napraviti presjek stanja. Puno se govorilo o bazama podataka, troškovnicima, problemima s konzervatorima… To ćemo sumirati u jedan manifest, kao neku strategiju što bi trebalo u budućnosti napraviti, rekao je.
Na pitanje trebaju li ljudi krenuti sa samoobnovom i mogu li se i kod nas primijeniti određena talijanska iskustva, Atalić je odgovorio daje to bio jedan od prijedloga u prvim mjesecima nakon potresa.
– Problem je što je talijanski sustav vezan za porez. Oni su poticali samoobnovu tako da su ljude oslobađali poreza. To mi ne možemo tako napraviti. Ljudi bi htjeli ići u samoobnovu, ali htjeli bi imati čistu proceduru. Ako kažu da su obnovili zid, da su apsolutno sigurni da će dobiti povrat tog novca. Čak ni firme ne žele ulaziti u samoobnovu s privatnim investitorima, nego ih zanima da su zaštićeni od države i da će dobiti novac, rekao je.
– Mi smo na potrese zaboravili otkako smo postali samostalna država. Potres je jedan od tri najveća rizika u Hrvatskoj, proglašen je kao neprihvatljiv, rizik koji može ugroziti stabilnost države i mislim da zaslužuje zakon, zaključio je.