Pukovnik HV-a u mirovini Jeronim Barišić Jerry, 100 % HRVI prve skupine, prosvjeduje već 115 dana ispred Ministarstva branitelja. Istaknuo je kako nehuman i ponižavajući tretman, koji se ogleda u anonimnim revizijama (on sam ih je prošao 5 puta), ukidanjima i smanjivanjima stečenih prava, donošenje potvrda ne starijih od 6 mjeseci, ukidanja zakonskih prava na ortopedska pomagala, kolica, štake.. – zaslužuje ovaj mirni prosvjed do ispunjenja svih zahtjeva. “Naš životni put se primiče kraju i ova situacija u koju smo dovedeni nimalo ne ide na čast našem ministru i njegovim kolegama na vlasti”, poručio je.
Bosanska Posavina je bilo jedno od najtežih bojišta u Domovinskom ratu gdje je poginula trećina svih mrtvih Hrvatskih vitezova
Rođen sam u Derventi, a 1991. godine se aktivno priključujem djelovanju Kriznog štaba, počevši od prvih straža pa do prvoga vatrenoga krštenja na Derventskom ratištu. U obranu Dervente sam se uključio jer sam osjetio da moram pomoći svome narodu i da moram sudjelovati u stvaranju bolje životne zajednice od one koju nam je neprijatelj želio nametnuti. Opredijelio sam se za taj izbor i nikada nisam požalio.
Nakon nekoga vremena na ratištu postao sam zapovjednik te sam kroz dužnosti koje sam obnašao nastojao prenijeti na svoje vojnike časno i pošteno ponašanje koje sam stekao kroz crkveni i obiteljski odgoj. Također sam se prema svojim vojnicima i sam tako ponašao. Bosanska Posavina je bilo jedno od najtežih bojišta u Domovinskom ratu gdje je poginula trećina svih mrtvih Hrvatskih vitezova, od 15000 mrtvih HV i HVO, 4500 je poginulo u Bosanskoj Posavini, te je moja 103-a derventska brigada imala 700 mrtvih vojnika.
Derventsko ratište je bilo dugo preko 120 kilometara, a svakodnevno su nas napadali višestruko brojniji neprijatelji i sa svom silom naoružanja kojem ja ni danas ne znam ime i namjenu. S druge strane mi smo samo branili svoj dom i svoje najmilije. Ranjen sam 12. svibnja 1992. godine u bliskoj borbi prilikom upada četničkih postrojbi. Taj dan borbe su se vodile za svaku kuću, doslovno „prsa u prsa” no mi smo se ipak uspjeli obraniti. Teško sam ranjen u kralježnicu te sam nakon ranjavanja pao u komu punih 60 dana. Nakon toga prošao sam 8 operacija i rehabilitacije po toplicama i ovim putem veliko hvala svim koji su mi pomogli da ostanem živ.
Nakon povratka iz toplica počinjem se susretati s problemima birokracije i trome hrvatske administracije
S rehabilitacije sam otpušten s dijagnozom – paraplegija i sada sam u invalidskim kolicima. Nakon povratka iz toplica počinjem se susretati s problemima birokracije i trome hrvatske administracije. Hrvatska kao nova, mlada država tek je ustrojavala odjele za skrb branitelja i tu je bilo mnoštvo nelogičnosti i propusta. Uvijek sam dopisima, molbama i razgovorom pokušao doći do rješenja ali ta rješenja su nažalost uvijek bila polovična i nedostatna. O osnivanja Udruge 100% HRVI, imali smo preko 70 sastanaka s predstavnicima institucija gdje smo se naslušali raznih obećanja, ali ne i konkretnih rješenja i zato smo rekli dosta više.
Spontano smo se okupili 20 listopada 2014. godine ispred Ministarstva branitelja. Okupili smo se u ime nas živućih branitelja, ali i u ime 15 000 poginulih heroja. Ministar i njegovi suradnici čiju ostavku tražimo svojim postupcima i odlukama vrijeđaju nas 100% invalide i ostale hrvatske branitelj – dozvoljavaju si da samoinicijativno, internim uredbama, ukidaju stečena prava invalida i branitelja. Dok s druge strane na mala vrata pokušavaju u Zakon o hrvatskim braniteljima uključiti pripadnike agresorske vojske te povećati prava JNA oficirima.
Naš životni put se primiče kraju i ova situacija u koju smo dovedeni nimalo ne ide na čast našem ministru i njegovim kolegama u vlasti
Da bi se ubuduće spriječile ovakve samoinicijativne odluke političara tražimo da se Zakon o hrvatskim branitelji podigne na ustavnu razinu. Ovakav nehuman i ponižavajući tretman, koji se ogleda u anonimnim revizijama (ja sam ih prošao 5 puta), ukidanjima i smanjivanjima stečenih prava, donošenje potvrda ne starijih od 6 mjeseci, ukidanja zakonskih prava na ortopedska pomagala, kolica, štake… zaslužuje ovaj mirni prosvjed do ispunjenja naših zahtjeva. Napominjem da je četvero naših prijatelja 100% HRVI prve skupine umrlo od kad su počeli prosvjedi i da je zdravlje svih ostalih blizu 500 HRVI 100 % prve skupine u jako lošem stanju kao posljedica samog invaliditeta i kao godine starosti. Naš životni put se primiče kraju i ova situacija u koju smo dovedeni nimalo ne ide na čast našem ministru i njegovim kolegama u vlasti.