Voditelj stručne radne skupine za provedbu cjelovite kurikularne reforme Boris Jokić zatražio je u od ministra Predraga Šustara razrješenje stručne skupine, ‘zbog nezadovoljstva odlukom Odbora o proširenju radne skupine i preslagivanjem kadrova unutar skupine’, izvijestila je Hina s jučerašnje posebno sazvane konferencije za medije.
Ova konferencija za medije je kulminacija u Hrvatskoj nezabilježenih ultimatuma i pritisaka potpomognutih dijelom medija na nadležno ministarstvo kojima dosadašnji voditelj kurikularne reforme Boris Jokić i članovi ekspertne skupine nastoje nametnuti svoja rješenja. Stvarno se ne sjećamo da je neki voditelj stručnog tijela javno davao ministru ultimatume do kad ovaj mora nešto napraviti, a u Hrvatskoj smo se svačega nagledali, piše portal Hrvatskoga kulturnog vijeća (HKV).
Neke činjenice
I dok je Boris Jokić na konferenciji za tisak svoje ponašanje pokušao opravdati brojnim razlozima i još jednom pokazao svoja dobro poznata demagoška umijeća, mi ćemo se ovdje osvrnuti na neke činjenice. A činjenice kažu kako je politička odluka o kurikularnoj reformi donesena u zadnjoj godini mandata vlade Zorana Milanovića, a samo pisanje kurikularne reforme krenulo je tek u rujnu 2015., pri čemu nije napravljena ni analiza stanja, niti su konzultirane stručne institucije koje bi svaki imalo odgovoran voditelj kurikularne reforme konzultirao da su mu namjere čiste.
Umjesto toga, Hrvatska je dobila reformu školstva napisanu u samo tri mjeseca, i kasnije dopisivanu. U njeno pisanje upregnute su politički spretno stotine ljudi kako bi se njima moglo kasnije manipulirati ako netko kritički nastupi prema reformi. Upravo to je Boris Jokić nebrojeno puta napravio preusmjeravajući i prikazujući kritike na reformu kao napade na autore dokumenata. Naravno, krivica nije na tim stotinama koji su pisale dokumente vrlo savjesno, koliko se moglo u tako malo vremena. Krivica je na onima koji su im govorili što trebaju raditi i koji su ih vodili kako su ih vodili.
Kada su dokumenti kurikularnde reforme objavljeni nastao je šok u dobrom dijelu stručne javnosti pa prijepori sad već traju duže nego što je pisana sama kurikularna reforma. Tijekom same stručne rasprave stiglo je više od 35.000 komentara, uključujući 1.846 zaključaka s raznih skupova, i što je najvažnije 913 komentara stručnjaka i institucija. Dio tih komentara mogao se pročitati na stranicama nekolicine nezavisnih portala i tjednika, dok su masovni mediji u pravilu zatajili sve ozbiljne manjkavosti Jokićeve kurikularne reforme. Ovakav razvoj događaja dobrim dijelom predvidjeli smo još početkom ožujka u tekstu „MZOS: Nakon Jovanović-Jozićevog pravopisa na sličan način pokušava se nametnuti cjelokupna izmjena školstva“, piše HKV.
Čemu takva silenost?
Boris Jokić dao je ostavku u trenutku kada je postalo jasno da se stručna rasprava ne će moći izigrati, odnosno da on sam ne će moći diskrecijski birati koje će prijedloge odbiti, a koje ne. Očekivano, na samoj konferenciji za tisak Boris Jokić nije niti pokušao odgovoriti niti na jedan od tisuća komentara pristiglih tijekom javne rasprave, spomenuvši ih tek kao nešto marginalno. No, ti komenari bi morali biti ključni za svakoga koji predlaže, da uporabimo riječi dosadašnjeg voditelja kurikularne reforme, „reformu stvaranu javno i transparentno“. Borisa Jokića zasmetala je, umjesto toga, odluka saborskoj Povjerenstva po kojoj će stručni tim za reformu biti proširen novim ljudima toliko da je od ministra javno zatražio odbacivanje zaključaka saborskog povjerenstva.
Zašto? Zar 35.000 komentara, uključujući 1.846 zaključaka s raznih skupova, i 913 komentara stručnjaka i institucija ne govore da nije sve kako treba s reformom? Kako ojačavanje stručnog tima uz ovoliki broj prigovora Skola djecamože biti problem njegovu voditelju? Zar odgovornost prema proklamiranom cilju ne bi trebala nalagati upravo obrnuto?
Rekli bismo da sila kojom je nastupio Boris Jokić najbolje govori koliko je samom voditelju dosadašnje kurikularne reforma bilo stalo do argumenata, i koliko je sam bio spreman poslušati brojne stručne i dobronamjerne kritike upućene prije i za vrijeme stručne rasprave. Ova sila najbolje govori i o tome da način na koji je Boris Jokić shvatio cilj kurikularne reforme nije ni izbliza dobrobit hrvatskog školstva i potraga za najboljim rješenjima kojima će se popraviti postojeće stanje i izmijeniti, snažnije gdje treba, ali s oprezom.
Boris Jokić očigledno je imao neke druge ambicije s kurikularnom reformom, jer sigurno jednako kao i mi dobro zna da se sveobuhvatnim zahvatom u njegovo školstvo zauvijek može izmijeniti i sam narod, pa i do točke da nestane, zaključuje HKV.
Tekst se nastavlja ispod oglasa