Budući da su mnogi naši čitatelji primili ovih dana u svoj inbox pismo koje je potpisao Ured UNICEF-a za Hrvatsku, u kojem se opravdavaju kako im rodna ideologija ne predstavlja važno mjesto u njihovom djelovanju, što su kroz sadržaj pisma sami demantirali, otvorenim pismom hrvatskom uredu UNICEF-a obratio se i teolog Petar Marija Radelj. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
Poštovana gospođo Otmačić,
Iz Vašega sam Ureda primio donju, čini se cirkularnu i to anonimnu poruku.
Kao šefici Ureda Fonda za djecu Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj i osobi akreditiranoj pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske smatram potrebnim skrenuti Vam pozornost na neprimjerenost općenja s javnošću u zemlji primateljici, članici UN-a i UNICEF-a, ovakvim anonimnim obraćanjem.
Molim Vas da ispitate tko se služi Vašom službenom adresom elektroničke pošte, tj. je li donja poruka autentična. Pravila dopisivanja elektroničkom poštom pretpostavljaju kao bonton (E-Mail Etiquette), a i ja očekujem znati: imenom i prezimenom tko mi piše, jer je donju poruku “iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku” mogao poslati i netko tko nema nikakve veze s UNICEF-om i njegovim plemenitim poslanjem za koje želim vjerovati da Vam je sržno.
Ako je riječ o pismu iza kojega stojite, žalosti me da kao specijalizirana agencija UN-a za djecu ustrajavate u instrumentalizaciji djece u borbi za širenje dženderističkoga svjetonazora i promicanje nenaravnih životnih zajednica te tako potičete uskratu oca ili majke svakom djetetu koje na to ima naravno pravo i stvarnu potrebu.
Dakle, iako na početku poruke stoji da se uvažava moje mišljenje, moram utvrditi da se tom porukom to uopće ne čini. Jednostavno, nije odgovoreno na navode koje sam supotpisao http://www.
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948., Deklaracija o pravima djeteta iz 1959., Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima iz 1966., Međunarodni sporazum o gospodarskim socijalnim i kulturnim pravima iz 1966., i nadasve Konvencija UN o pravima djeteta iz 1989. uopće ne ovlašćuju UNICEF ni Vaš Ured na promicanje rodne ideologije i seksualnih navika ili načina života iz kojih ne može doći do djetetova začeća i rođenja.
Nasuprot proizvoljnoj tvrdnji iz donje poruke, Konvencija o pravima djeteta uopće ne poziva da poštujemo i uvažavamo institut roditelja do kojega se dolazi pravnom vratolomijom koja je plod jezičnoga inženjeringa poput izraza “LGBT-roditelj”, nego da se poštuje, podupire i pomaže roditelja u odnosu na svako dijete. Konvencija stoga proglašava “pravo /djeteta/ da zna za svoje roditelje i uživa njihovu skrb” (čl. 8. st. 1.). Konvencija u čl. 24. st. 2. točki d. izrijekom imenuje jednoga od roditelja majkom. Naravno pravo i biologija smatraju da čovjek ne nastaje od dvije majke ili dva oca nego samo od jednoga oca i jedne majke.
Konvencija o pravima djeteta u članku 9. st. 3., čl. 9. st. 4. i čl. 10. st. 2. izričito govori o “oba roditelja”, jednom jedinom djetetovu ocu i jednoj jedinoj djetetovoj majci, a ne o dvije majke, ili dva oca, ili o troje ili više roditelja.
Stoga je posve neprimjereno i izvrtalački tumačiti Konvenciju o pravima djeteta na način kako se čini u donjoj poruci, da ona tobože štiti spolnu usmjerenost ili rodni identitet roditelja različit od njegova spola kao biološke zadanosti, citogenetički lako utvrdive.
Stavljanjem u službu interesa i lobija drugih, a ne djece, UNICEF gubi vjerodostojnost u očima hrvatskih građana.
Neodustajenjem od duboko problematičnih stajališta, suprotnih slovu i duhu Konvencije o pravima djeteta, kako su je zamislili njezini autori i kako je shvaća većina država potpisnica i većina svjetskoga pučanstva, UNICEF riskira ne samo svoj ugled nego i ugrožava prikupljanje sredstava od donacija i time izravno ugrožava dobrobit djece kojoj bi mogao pomoći, ali ne će, ako ustraje u promicanju prava nekih skupina odraslih umjesto djece.
Ako Vam je doista stalo do djece, pozivam Vas da afirmirate egzistencijalnu, socijalnu, duhovnu i fizičku potrebu svakoga djeteta za tatom i mamom i ne da promičete nadomjestke za njih.
S poštovanjem,
Petar Marija Radelj
* Petar Marija Radelj, Dubrovčanin stalno nastanjen u Zagrebu, teolog i arhivist, urednik, leksikograf, prevoditelj, dobrovoljac i aktivist građanskoga društva, nije član ni jedne stranke ni udruge. Ustrajno se zalaže za naravni zakon, ljudska prava, demokraciju, izgradnju vladavine prava i uspostavu odgovornosti u javnom prostoru.