Svi slovenski mediji izvijestili su o jučerašnjem početku usmene rasprave pred Arbitražnim sudom o hrvatsko-slovenskom graničnom prijeporu. Mariborska “Večer” donijela je u internetskom izdanju naslov: “Naša strana nakon prvog dana zadovoljna”. Slične naslove, prenoseći izvješće Slovenske tiskovne agencije (STA) donijeli su i drugi slovenski mrežni portali. Ljubljanski dnevnik “Delo” rano jutros iz pera svojeg zagrebačkog dopisnika donio je opširniji tekst: “Arbitraža je počela, presuda krajem 2015.”
Elektronska i tiskana glasila uglavnom prenose izjavu slovenske agentice Simone Drenik koja je nakon prvog dana usmene rasprave izjavila da za slovensku stranu “nije bilo iznenađenja”. To je razumljivo. Zbog toga što će u prvom tjednu obje strane iznositi sažeto argumente koji su izloženi u opsežnom podnesku koji je dostavljen sudu. Prava da tako kažemo raspravna borba pred Arbitražnim sudom, prsa o prsa, može se očekivati tek idućeg tjedna. O tome indirektno svjedoči priopćenje mjerodavnih tijela po kojima će u drugom krugu usmene rasprave, koji počinje u ponedjeljak (9. lipnja), Hrvatska cijeli dan iznositi svoje argumente i odgovara na slovenske argumente te nastaviti svoje izlaganje utorak prijepodne (10. lipnja). Nakon toga, u četvrtak poslijepodne (12. lipnja) i u petak cijeli dan (13. lipnja) argumente i odgovore na hrvatske argumente predstavlja Slovenija.
Tek nakon toga moći će se govoriti je li bilo iznenađenja. Uostalom, kakvo iznenađenje slovenska agentica Simone Drenik očekuje samo ona zna, kad su stajališta obje strane toliko puta javno i jasno iznesena od 1993., nakon što je Slovenija izašla s teritorijalnim zahtjevima spram Hrvatske (Memorandum o Piranskom zaljevu), unatoč tome što je od osamostaljenja 25. lipnja 1991. u više prilika, kao i Hrvatska, izjavljivala da nema nikakvih teritorijalnih pretenzija (izvješće Badinterove komisije).
Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec posljednje vrijeme opetovano izjavljuje da je “slovenski vitalni interes, u graničnom sporu, dodir s otvorenim morem”, kako bi ostali pomorska država. Tu mantru ponavlja i današnje Delo koje kaže: “Poznato je da je vitalni interes Slovenije dodir s otvorenim morem, čemu se Hrvatska opire”. Slovenskim zahtjevima ako su zasnovani na međunarodnom pravu, Konvenciji o pravu mora UN-a iz 1982., ne može se nitko suprostaviti. Proglašavanje nekih interesa vitalnim, to jest životnim i neophodno potrebnim, dopušteno je, ali ako su utemeljeni na pozitivnom međunarodnom pravu onda su legitimni i legalni. No, o svemu će odlučiti Arbitražni sud, koji čine ugledni pravni stručnjaci, na čelu s bivšim predsjednikom Međunarodnog suda pravde Gilbertom Guillaumeom.
Mnoge države imaju značajnu trgovačku flotu iako nemaju ni pedalj mora. Udio koji ima švicarska trgovačka flota u svjetskoj floti poželjele bi mnoge države koje imaju tzv. izravni dodir s otvorenim morem. Slovenija ima svoje teritorijalno more i po tome je pomorska zemlja. Otkako je proglasila samostalnost u to svoje more slobodno ulazi i izlazi s brodovljem i nitko joj kao ni drugim državama ne priječi u skladu s režimom Međunarodne pomorske organizacije slobodnu plovidbu. Stalni rast prometa slovenske luke Koper tome je najbolji dokaz. Slovenski dodir s otvorenim morem, kako ga zamišlja Slovenija, nije ništa drugo nego širenje na račun državnoga područja Hrvatske.
Nakon što je otvorila granični spor s Hrvatskom, Slovenija se prema Hrvatskoj u mnogim situacijama nije ponašala kao prijateljska i susjedna država. Raznim političkim pritiscima i ucjenama pokušala je doći do cilja zacrtanog u Memorandumu o Piranskom zaljevu. U jeku srpske agresije na Hrvatsku građani su slovenske apetite doživljavali kao svojevrsnu neoružanu agresiju na zapadne hrvatske granice. Nije bilo baš prijateljsko onemogućavanje Hrvatske u priključenju NATO-u i EU. Okupacija Svete Gere, za koju su i slovenski eksperti tvrdili da pripada hrvatskom državnom području, u cijelom nizu slovenskih nepodopština ostat će zapamćena kao ružan presedan, u odnosima dviju država, koji ne će isprati ni pravorijek Arbitražnog suda.