Nezavisni predsjednički kandidat Tomislav Jonjić na svojem se Facebooku dotaknuo dvojice prema anketama najjačih predsjedničkih kandidata, Zorana Milanovića i Dragana Primorca. Aktualnog predsjednika Milanovića Jonjić je nazvao “Zloduhom s Pantovčaka”, nabrojivši mu sporne poteze njegove političke biografije. S druge strane Jonjić se žestoko obrušio na predizborni slogan kandidata s potporom HDZ-a, Dragana Primorca, koji glasi “Predsjednik koji ujedinjuje”.
Objavu Tomislava Jonjića prenosimo u cijelosti.
“PREDSJEDNIK KOJI UJEDINJUJE – Slogan ,,alibi” kandidata postavljenog od klike oko Andreja Plenkovića vrhunski je primjer političkog paradoksa i licemjerja. Ujediniteljem se naziva čovjek koji je minirao kampanju Andrije Hebranga i pomogao ustoličenju Ive Josipovića Zmije na Pantovčak. Postavlja se logično pitanje: koga to Primorac želi ujediniti i u koju svrhu? Koga on uopće može ujediniti?
>Jonjić razmontirao Milanovićevu parafrazu da je Hrvatsku branio mali broj dobrih ljudi
Još jednom je drug Dragan sam sebi postavio nogu, ali je barem njegov PR na dobrom tragu. Ujedinjenje pod hrvatskim barjakom i na načelima kršćanske misli nužno je ako kao narod želimo opstati. Međutim, to ujedinjenje ne mogu predvoditi partijski omladinci, ratni dezerteri i politikanti bez vizije, čak ni oni koji su postali generalima tridesetak godina nakon bitke.
“Zajedništvo je nužno za pobjedu protiv zloduha s Pantovčaka”
Zajedništvo doista jest nužno za pobjedu protiv zloduha s Pantovčaka, Zorana Milanovića, čovjeka koji je pod svaku cijenu pokušavao zaštititi udbaške egzekutore i partijske tajne, koji je ukinuo saborsko pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, i koji iz dana u dan kompromitira hrvatsku državu.
>Suverenisti podržali Lozo, Jonjića i Bulja kao predsjedničke kandidate
Na našu žalost i sramotu, takav Milanović ima simpatije i nekih na tzv. desnici, kod ljudi slabijega pamćenja, kod naivaca, ali i kod onih koji uopće nisu naivni nego svjesno dovode narod u zabludu i za to ubiru plaću.
Svima njima vrijedi ukazati na Milanovićeve izjave o Hrvatskoj kao slučajnoj državi, o Hrvatima kao paradoksalnoj naciji, i o Domovinskom ratu kao građanskom ratu. A uporniji istraživač Milanovićeva diletantizma naići će i na njegove brutalne napade na Katoličku crkvu i hrvatske branitelje, na strahovite optužbe protiv hrvatskog naroda u vrtlogu Drugoga svjetskog rata, kao i na borbene hvalospjeve tobožnjem antifašizmu te “bratstvu i jedinstvu”.
To je pravi Milanović. U praktičnom smislu neradnik, u idejnom boljševik. Njega Plenković želi održati na površini, njega podupiru crni labudi i guske u magli na desnici, a s takvim političkim otpatkom grle se i smješkaju određeni „desni“ predsjednički kandidati koji su ga proljetos htjeli vratiti u Banske dvore.
E, moj narode…”