U današnjem ekskluzivnom intervjuu za Slobodnu Dalmaciju Joško Barešić, brat pokojnog branitelja i poznatog borca za hrvatsku samostalnost Mira Barešića, iznio je tvrdnju da opravdano sumnja da su njegovog brata ubile zločinačke udbaške i komunističke strukture.
Svoju tvrdnju potkrepljuje čudnovatim okolnostima pogibije, nemogućnosti da pogleda tijelo pokojnog brata nakon pogibije, kao i tvrdnjom liječnika koji je vršio obdukciju. Prema riječima Joška Barešića liječnik iz Zadra koji je bio prisutan obdukciji mu je prišao i rekao: “Joško, moram ti to reći, muči me već godinama. Tvoj brat je ubijen s leđa, iz neposredne blizine.”
Rekao mi, kaže Joško Barešić, da mu je na leđima bila mala rupa, a na prsima velika, ispod srca. Na obdukciji je, kaže, bilo pet doktora. Digli su ih kasno noću i nakon što su pregledali tijelo svi su napisali isto. Ubijen je s leđa. Tijelo je bilo na stolu, bio je izgoren od sunca, jer je iskrvavio i tako stajao pet dana, dok ga nije pronašla jedna čobanica.
Danas žali što nije pogledao tijelo pokojnog brata Mire. Nakon što je poslije par dana saznao da je brat ubijen, po dolasku u Zagreb htio je vidjeti Mirino tijelo, te kaže: “Dan prije sprovoda došli smo u Zagreb kod Antonija Lekića, Mirova suborca, gdje smo i prespavali. Lekić nam je rekao da bi bilo dobro da ga ne vidimo, jer da su mu crvi već bili u očima, počeo se raspadati, da je sav otečen i izgorio na suncu.
“Nije potrebno da ga takvog vidite i da vam takva slika o njemu ostane u očima. Pamtite ga onakvog kakvog ste ga zadnji put vidjeli”, kazao nam je Lekić.
Mirova žena, rođak Ante i ja smo se pogledali i rekli da, ako je to tako, ne trebamo ga vidjeti. I danas mi je krivo što ga nisam vidio, ali tada nitko nije sumnjao u okolnosti njegove smrti. Tada je to za nas bio šok i strah, nije se moglo normalno razmišljati.”
Joško Barešić: “Moje mišljenje je da je Miro ubijen od udbaških struktura”
Na pitanje novinara kada je počeo sumnjati u okolnosti bratove pogibije rekao je slijedeće: “Tri dana poslije pokopa došao mi je jedan daljnji rođak i rekao: Joško, odlazi u Njemačku, mogu ubiti i tebe.
Rekao sam mu, pa tko bi to mene trebao ubiti, u mojoj kući!? Ostao sam, nisam se uplašio, priključio sam se obrani Hrvatske, na Prosici smo minirali most i držali liniju Vranski kanal.”, te dodaje: “Moj brat je sa svojim borcima izviđao neprijateljske položaja. Oni su mi rekli da su Srbe promatrali na jednom punktu blizu Miranja Donjih. Planirali su ih napasti kad im je bila smjena, između jedan i dva poslijepodne. Kad su došli blizu, počela je pucnjava.
U toj pucnjavi Miro je navodno stradao. Ali kako, ako je neprijatelj bio ispred njega, sto, možda dvjesto metara, a on je dobio hitac u leđa iz neposredne blizine? Neki Srbi, s kojima je nakon rata razgovarao Prebeg, kažu da velike pucnjave uopće nije bilo…
Kruže svakakve priče, da je poginuo u povlačenju… Moje je mišljenje da je Miro ubijen od udbaških struktura, tj. nalogodavaca iz njihovih redova koji su u tom razdoblju bili u strukturi hrvatskih vlasti, a koji se i danas drže zajedno.”
Švedski novinar Nikola Majstorović pokazao je Jošku Barešiću film koji je snimljen prije akcije u kojem se vidi da Miri prije akcije ispada sanduk za municiju iz kalašnjikova, da su mu kretnje usporene i pogled neobičan. Švedski stručnjaci misle da je Miro bio drogiran. S obzirom da je Barešić bio vrhunski sportaš i karatist, specijalac i u izvrsnoj fizičkoj spremi, ovakvo ponašanje budi više nego opravdane sumnje
Joško Barešić je siguran da su jedan ili dvojica iz njegove grupe koja je išla u akciju bili u vezi sa udbom.
Barešić: “Moj brat je bio domoljub, a ne ustaša”
“Kod nas u familiji nije bilo ustaša, niti je Miro imao s njima veze u emigraciji. On je u Švedskoj ušao u klub hrvatskih nacionalista. Miro nikad nije govorio o ustašama, NDH, Anti Paveliću, niti ga je to zanimalo. Bio je član HNO-a, Hrvatskog narodnog otpora, ali to nisu bili ustaše.”, rekao je Joško Barešić.
Prema riječima Joška Barešića, njegova obitelj bila je partizanska. Njihov otac bio je u partizanima gdje je pobjegao nakon nasilnog novačenja u talijansku vojsku i upada talijanskih fašista u Drage. Tri Mirina strica ubijena su u partizanima. Miro se prvi puta susreo sa “hrvatskim pitanjem” u Šibeniku kada bi ljude po izlasku iz crkve napadali pitomci JNA. Nakon nekoliko takvih sukoba s komunističkim provokatorima i tučnjave s jednim sinom oficira JNA Miro je završio na Golom Otoku.
To je u njemu izazvalo otpor prema komunizmu i Jugoslaviji, pa je kao mladić odlučio posvetiti život borbi za slobodu Hrvatske. Za razliku od onih koji su uživali “blagodati komunizma i Jugoslavije”, a koji danas najviše prozivaju Miru Barešića, on je svoj život na kraju i položio za svoju Domovinu. Posebno na znanje jednom od kandidata za premijera koji je nedavno na TV debati na neprimjeren način govorio o ovom hrvatskom borcu za slobodu.
Ostaje pitanje koje hrvatska država mora odgovoriti i Barešićevoj obitelji i cijelom hrvatskom narodu: kako je poginuo ovaj junak? I ne samo on.
Došlo je vrijeme ne samo da se odgovore takva pitanja, već da naši heroji i borci za hrvatsku samostalnost dobiju satisfakciju od hrvatske države, a ne da njihove spomenike mora podizati obitelj, rođaci ili prijatelji.
Stoga hrvatski narod od nove vlade, posebno nakon njemačke nastrože presude udbaškim zločincima Perkoviću i Mustaču, da otovri arhive, provede istrage i javnosti predoče mračne strane hrvatske prošlosti. Bez pitanja cijene istog po bilo koga.
Na temeljima toga neka se provede lustracija kakva je provedena u svim komunističkim zemljama Europske Unije.
Ovo je nužnost povijesnog trenutka!
Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
