Portal Forum.tm, poznat po tome da je tijekom mandata HNS-ovih ministara od Povjerenstva – koje je kasnije raspustio tadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović – dobivao novac(samo tijekom 2013., 2014. i 2015. čak 900 000 kuna), napao je Juru Vujića, pravnika, esejista, koji se stručno bavi geopolitikom i istraživanjima međunarodnih odnosa. Odlučili smo o ovoj temi upitati g. Vujića, te donijeti njegovo objašnjenje.
Gospodine Vujiću, kako komentirate optužbe portala Forum.tm ( članak Gorana Borkovića „ Wikipedijsko obrazovanje“) da ste plagirali „jednu rečenicu“ s Wikipedije u Vašem članku „Eastern Mediterranean as gravitation centre od geopolitical battle for Euroasia“ za časopis FPZG „Europske studije“ ?
Uvodno bi želio istaknuti kako nisam namjeravao regirati na takve apsurdne i tragikomične optužbe, ali znajući da je u sklopu određenih lijevo-aktivističkih i žutih medija glavni sport osmišljavati i propagirati neistine i optužbe za plagiranje ili tražiti pod povećalom „imaginarnog fašista“, ništa mi nije čudno. Kao prvo treba imati na umu kako takvi bijedni napadi dolaze upravo iz aktivističke mreže i jednog opskurnog i marginalnog portala iza kojeg stoje recikilirani feralovci i razne umrežene interesne grupe,( „Novosti“ SNV-a, Index.hr itd.. H-Alter itd.)i ostale grupacije čiji je glavni zadatak plasiranje lažnih, tendencioznih informacija i komentara u svrhu diskreditiranja u javnosti svih javnih osoba u Hrvatskoj koje su nacionalno opredjeljene i ne dijele sličan, ljevičarski ili liberalni svjetonazor. Za autora ovog pamfleta pod naslovom „Wikipedijsko obrazovanje“ Gorana Borkovića, znamo samo da je pisao za Feral i da je ljevičarski aktivist. Proziva me za navodno „wikipedijsko obrazovanje“ iako sam diplomirao na Pariškom sveučilištu Pariz II ( to bi trebalo nešto vrijediti pa čak i „visoke standarde“ hrvatske znanstvene zajednice i sveučilišta koje blagonaklono ne gledaju na diplome stečene na znamenitim sveučilištima iz inozemstva) ), a iza sebe imam brojne stručne članake i knjige i na žalost ne mogu se, kao neki, ponositi sa pseudo-doktoratima iz Fruške gore ili Kumrovečke političke škole ili pak Obrane i zaštite… Bilo bi u redu da je navedeni autor članka predočio u javnost svoju osobnu biografiju ili bilo koji ozbiljni stručni, znanstveni ili novinarski rad pa bi se tako ravnopravno i objektivno utvrdilo njegovo „velebno znanstveno obrazovanje“. Ono što je lako ustanoviti jest da je novinarska struka, profesionalnost i etičnost u Hrvatskoj svedena na najnižu razinu, te da se u Hrvatskoj može bilo tko s ulice baviti sa novinarstvom pogotovo kada je u službi blaćenja i diskreditiranja, ali to onda nije više profesionalno novinarstvo.
U slučaju ove prozivke, laiku, pa i srednjoškolcu jasno je kako je riječ o klasičnom podmetanju i obmani. U javnom prostoru, pa i u znanstvenoj praksi, nije zabranjeno koristiti podatke iz Wikipedije kada su već u javnoj domeni, a pogotovo kada je riječ o općim fatkogarfskim ili zemljopisnim u ovom slučaju koordinatama ili informacijama koje se mogu naći u bilo kojem geografskom udžbeniku ili enciklopediji. Inkriminira rečenica na engleskom glasi „Eurasia is the combined continental landmass of Europe and Asia.“čiji bi prijevod glasio: „Euroazija je kombinirano kontinentalno kopno Europe i Azije.” Nadalje rečenica iznosi kartografske koordinate i objektivni smještaj Euroazije između Atlantskog oceana, Pacifika, Arktika, Afrike i Mediterana. Istovjetnu rečenicu možete naći u bezbroj puta i na različitim mjestima na internetu kao općeniti topografski podatak. U takvim rečenicama koje su generične i opeće deskriptivne ne postoji obilježja originalnosti koje bi mogle biti predmet „prisvajanja ili kopiranja tuđeg pisanog, umjetničkog ili drugog kreativnog rada u svoj vlasti“. I to bi dakle prema autoru-aktivistu navedenog pamfleta (ne bi u ovom slučaju govorio o profesionalnom novinaru) bio plagijat!? Kada bi to bilo tako, svaki uradak u kojem stoji da „je zemlja okrugla i da se zemlja giba oko sunca“ trebalo bi svaki put istaknuti kako je riječ o otkriću Galilea ili Kopernika.
Zašto u ovom slučaju Forum.tm ne iznosi u javnost bitne pojedinosti glede cjelovitog sadržaja vašeg članka ?
Vrlo jednostavno, da su bili bona fides, a ne zlonamjerni, iznijeli bi podatak da je riječ o izlaganju koje je održano u Splitu na konferenciji „Europa regija i Mediteran. Kamo ide Hrvatska?“, prije dvije godine, kako je riječ o opširnom autorskom radu na desetak stranica u kojem je naveden i popis literature među kojima i djela Z. Brzezinskog koji u Velikoj šahovskoj ploči, također govori o „Euroaziji kao kontinentalnoj masi Europe i Azije“. Da ne govorim o drugim autorima koje citiram, Claval, Braudel, Cohen, s sličnim viđenjima. Nadalje, kako bi se potkrijepilo pamflestku izvrnutu tezu lažno se ističe kako je prof. Hrvoje Špehar koji je vjerojatno pod pritiskom samoproglašenih „cenzorskih krugova“ na FPZG-a povukao članak iz novog broja „Europske studije“ navodno izjavio da članak nije recenziran s obzirom da je riječ o stručnom tekstu. Međutim, i ovdje autor ovog pamfleta iznosi poluistine jer u prepisci između mene i gospodina Špehara iz listopada 2016. izvješćuje me kao autora da je moj tekst pozitivno recenziran što bi se i moglo protumačiti da zadovolja uvjete stručnog članka.
Forum.tm iznosi u istom članku da ste prije četiri godine prozvani za plagiranje jednog dijela članka Dejana Jovića u časopisu „Međunarodne studije“, možete li nam pojasniti u kojim se okolnostima iznose ove optužbe ?
Izvlačenje takvih montiranih pseudo-skandala i kvazi-afera najbolje govori o zlonamjerama autora i širitelja takvih insinuacija i poluistina. Navedene optužbe koje su iskonstruirane u režiji tadašnjeg uredništva „Političkih analiza“ trebale su poslužiti za obračun sa protivnom profesorskom frakcijom FPZ-a ( R. Vukadinovic i drugi ) okupljeni oko časopisa „Međunarodne studije „u kojem je objavljen moj inkriminani tekst. Poslije se ispostavilo da nije bilo riječ o nikakvom plagijatu već o podmetanju i nemaru tadašnjeg uredništva, u kojem je dio Jovićevog teksta iz moje radne verzije ugrađen u korpus definitivnog teksta, i to bez prethodne potrebne recenzije i bez autorizacije autora. Zbog takvih okolnosti i propusta sam se osobno i ispričao pokazavši moju bona fide. Trebam napomenuti da sam pismeno uputio demantije na takve optužbe razjašnjavajući okolnostima u kojima su nastali te optužbe , i to službenim medijima EPH ( Jutarnji, i drugim srodnim portalima ) koji, naravno, to nisu objavili. Toliko o poštivanju profesionalne novinarske etike i prava na repliku i očitovanje prozvane strane.
Jović vas, prema informacijama koje se pojavljuju u medijima, proziva na društvenim mrežama, zašto se toliko bavi s Vama?
To njega treba pitati, a doznao sam preko jednog novinara iz Indexa.hr koji me telefonski nazvao da me Jović proziva oko tog članka na društvenoj mreži. Kasnije je isti novinar iznio da je Jović otkrio navodno plagiranje. Ja ne znam dali je to istina, ali ako je to istina onda se pitam kako jedan „uvaženi“ znanstvenik poput Jovića ima toliko vremena posvetiti Facebooku, Twitteru i družiti se polusvijetom internetskih aktivista, umjesto da se posveti svojoj struci i svojim studentima. Na drugu stranu, drago mi je da Jović tako pomno prati moje radove, možda nešto pritom i nauči s obzirom na uobičajene suhoparne, nekritične, deskripitivne, tragikomične znanstvene radove koji se proizvode na FPZG, koji je inače kako je poznato na vrlo lošem glasu i reputaciji po pitanju zatvorenosti i ideološkoj pristranosti. Da ne govorim o brojnim redovitim skandalima po pitanju međusobnih prozivanja za sukob interesa, svakodnevnih međusobnih podmetanja i optužbi za plagiranje i autoplagiranje između samih zaraćenih profesorskih frakcija o kojima mogu sami svjedočiti sami studenti. Optužbe o navodnim plagijatima koje mi se imputiraju imaju isključivo za svrhu da se onemogući bilo kojem intelektualcu s hrvatskim nacionalnim backgroundom da se slobodno izražava i djeluje u javnosti, objavljuje na FPZG, predaje ili održi predavanje na FPZG (meni je osobno nedavno uprava FPZG „zabranila“ ulazak i održavanje tribine na temu „Rusko-ukrajinski odnosi i geopolitika“) na poziv studentske udruge Politeia sa FPZG, kao kršenje temeljom prava na slobodno izražavanja. Toliko o vjerodostojnosti, etičnosti i demokratičnosti tog fakulteta.
Poznato je da Jović pripada neojugoslavenskoj struji ne samo u Hrvatskoj već i u „tzv.regionu“ te da je morao dati ostavku na mjesto savjetnika tadašnjeg predsjednika Josipovića zbog izjave „da je referendum o hrvatskoj nezavisnosti u svibnju 1991. bio “vrlo neliberalan”. Kako onda tumačite da se istom Joviću još uvijek daje medijski prostor ?
To također njega trebate pitati. Svakako su mnogi neovisni komentatori pisali o političkom djelovanju Jovića u inozemstvu i o njegovoj knjizi kao proslavljenog znanstvenika “Jugoslavija država koja je odumrla” (doktorat koji pretvoren u knjigu) u kojoj tvrdi kako su u Jugoslaviji djelovala dva antifašistička pokreta, partizanski i četnički (vidjeti link: http://hu-benedikt.hr/?p=34088). Ne kanim se baviti sa Jovićevom biografijom pa ću samo ilustrativno citirati mišljenje uvaženog novinara Ivice Šole: „Savjetnik predsjednika Josipovića je Dejan Jović, kojega je beogradski Blic izabrao među deset “najmoćnijih Srba u svetu”. Dejan Jović je ujedno na popisu istaknutih “srpskih naučnika u svetu” . Dejan Jović je konzultant britanske ekonomsko-obavještajne agencije.
Dakle, maske su već odavno pale i držim da nitko iz FPZG-a a još manje iz redova opskurnih lijevo-liberalnih portala nema nikakav moralni autoritet djeliti lekcije drugima intelektualcima, a još manje pretendirati na ulogu inkvizicijskog suda i samovoljno određivati tko će što pisati, govoriti ili misliti u hrvatskom javnom životu, a još manje biti mjerodavni za utvrđivanje izmišljenih plagijata, upravo zbog vlastite neetičnosti, neprofesionalnosti i ideološke pristranosti. Simptomatično je također da nisam jedini kojeg ista ideološki obojena klika redovno proziva za plagiranje pa su se Božo Skoko, Ivica Šola i drugi intelektualci i znanstevnici koje se etiketira na „desno“ također bile žrtve takvih javnih progona.
Je li ovaj zadnji napad Foruma.tm povezan s vašim javnim funkcijama unutar HNIP-a i djelovanjem na HRT 3?
Naravno, inače ne bi bio interesantan za navedene. Moje zalaganje unutar HNIP-a pa i kao voditelja emisije „Crveno i crno.hr“ upravo je usmjereno prema rastezanju obruča lijevo-liberalne hegemonije na HRT-u i u drugim medijima kao doprinos za daljnju pluralizaciju i demokratizaciju hrvatskog javnog i medijskog prostora, što se očito ne sviđa kreatorima, čuvarima, promotorima i odašiljateljima „liberalno-lijevog jednoumlja“ i intelektualnog medijskog terora. Inače je poznato da je napad najbolja obrana kako bi se prekrile neke činjenice i pojedinosti. Bilo bi zanimljivo primjerice da svi oni pseudonovinari, profesori, tzv. znanstvenici koji glasno prozivaju u javnosti druge zbog plagiranje prethodno stave na uvid u javnosti sve njihove radove od 80-tih pa nadalje, (neki su namjerno povučeni iz javnosti i skriveni) pa bi onda mogli napraviti usporedbu i ocjenu o autentičnosti i autorstvu navedenih radova. Začudili bi se također koliko su primjerice razni doktorati i stečene znanstvene titule utemeljene na vjernom prepisivanju marksizma-lenjinizma, Kardeljovom samoupravnog socijalizma, a danas na Abecedi europskih integracija.
*Jure Vujić na Pariškom je Sveučilištu pravnih, društvenih i gospodarskih znanosti – Pariz II (Université Panthéon Assas – Paris II) diplomirao pravo. Godine 1995. je položio pravosudni ispit. Bio je prvi civilni polaznik na Ratnoj Školi oružanih snaga Republike Hrvatske Ban Josip Jelačić. Autor je desetak knjiga na području geopolitike, filozofije i sociologije, i piše za hrvatske i francuske časopise „Geostrategiques“ Elements, Krisis, Eurasia, i hrvatske novine među kojima Vijenac, Večernji list ( blog :globalni semafor). U veljači ove godine, njegovu je zadnju knjigu „Geopolitika multipolarnog svijeta“ predstavio dr.sc. Petar Popović sa FPZG-a.
Obnaša dužnost pročelnika Odjela za politologiju Matice hrvatske i voditelj je Instituta za geopolitiku i starteška istraživanja. Predsjednik je Etičkog foruma HNIP-a. Glavni je pokretač Inicijative EU 1481 Matice Hrvatske. Suradnik je francuskog međunarodnog instituta strateških studija (IISS) i geopolitičke akademije Pariza. Vujić je zbog svojih angažiranih javnih istupa i pisanja često bio meta medija EPH o čemu svjedoči brojni članci istog tiska povodom izlaska njegove knjige o generalu Gotovini („Kad anđeli utihnu-apokrifi Ante Gotovine“) ili pak knjige o pozadini diktatorske vladavine J. B. Tita („Trg Maršala Tita-Mitovi i realnosti titoizma) i knjige „Intelektualni terorizam“ u nakladi Hasanbegović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
