Kako je nastalo privatizacijsko bogatstvo novog Plenkovićevog ministra?

Zagreb, 23.07.2019 - Predsjednica Republike Hrvatske Kolnida Grabar-Kitaroviæ primila je predsjednika Republike Bugarske Rumena Radeva koji dolazi u službeni posjetu Hrvatskoj. Na slici ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grliæ Radman. foto HINA/ Damir SENÈAR/ ds

Imovinska kartica ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana ispala je najteža među karticama novim ministrima. Među ostalim, Radman ima 11 nekretnina (kuća, stanova, šuma, livada i građevinskih zemljišta) koje je naveo u imovinskoj kartici. Stekao ih je darovnim ugovorom, uglavnom od oca.

Također je vlasnik dva BMW-a, i to modela X5 3.0 D iz 2016., vrijednog 380 tisuća kuna, te BMW-a 430 XD iz 2017., vrijednog 280 tisuća kuna. Oba automobila kupio je vlastitim sredstvima.

Među pokretninama prijavio je i sat IWC, vrijedan 30 tisuća kuna.

Imovina Grlića Radmana je i u dionicama tvrtke Agroproteinka d.d. Posjeduje ih 1419, a vrijednost pojedinačne dionice iznosi 2630 kuna. Dionice je prenio na fizičku osobu zbog obnašanja dužnosti, a riječ je o tvrtki njegova oca Ante Grlića Radmana, preminulog početkom ove godine. U toj tvrtki radi i supruga Gordana Grlića Radmana te prima neto mjesečnu plaću od otprilike 13 tisuća kuna.

Dionice očeve tvrtke stekao je darovnim ugovorom, a na isti je način stekao i stopostotno vlasništvo nad tvrtkom InterPlod d.o.o., koje je prenio na fizičku osobu.

Iznos na štednoj knjižici novog ministra tjera promatrača da dva puta provjeri broj nula – na knjižici se nalazi milijun i 152 tisuće eura, koliko je dobio što darovnim ugovorom, što od prodaje imovine i primitaka od nesamostalnog rada, piše tportal

Tko je Grlić Radman?

Gordan Grlić Radman rođen je 6. lipnja 1958., diplomatsku karijeru započeo je početkom 90-ih, a diplomatsko iskustvo započeo je u veleposlanstvima u Sofiji i Budimpešti. Prema napisima Jutarnjeg lista nije bio prvi izbor premijera Andreja Plenkovića za ministra vanjskih i europskih poslova.

Otac mu je bio socijalistički direktor, a bogatstvo je nastalo privatizacijom

Iako rođen u Tomislavgradu, Grlić Radmanova obitelj seli se u Zagreb, a otac Ante je socijalistički direktor koji će u privatizaciji postati većinski vlasnik Agroproteinke, tvrtke kojoj je bio na čelu i koja će ga u novinskim pregledima dovesti na popis 200 najbogatijih obitelji u Hrvatskoj.

Agroproteinka, osnovana 50-ih godina prošlog stoljeća, izrasla je u sastavu PIK-a Sljeme koji je razvijao kafileriju, odjel za prikupljanje životinjskog otpada i proizvodnju stočne hrane.  Tvrtka je ušla u privatizaciju 1992., a vrijednost joj je procijenjena na 3,5 milijuna njemačkih maraka. Iz prvog vala privatizacije, okončanog 1993., kao najveći pojedinačni dioničar s 13,6 posto vlasničkog udjela izašao je direktor Ante Grlić Radman.

Deset godina nakon prvog dijeljenja privatizacijskih karata, krajem 2003., direktor Ante Grlić Radman u rukama je držao 61 posto vlasništva Agroproteinke, a vlasnički je udio podebljao otkupljujući dionice od radnika koji ih nisu mogli otplaćivati i fondova.

Tijekom 1999. u sastav Agroproteinke je ušla i tvrtka AGI.d o.o. čiji su vlasnici Antini sinovi, Ivan i diplomat Gordan. Agroproteinka postaje obiteljska tvrtka Ante Grlića Radmana i njegovih sinova. Zanimljivo je da je prema podacima iz sudskog registra Gordan Grlić Radman 2011. i 2012., iako profesionalni diplomat, bio član i potpredsjednik NO-a obiteljske tvrtke.

Uz pomoć novca iz pretpristupnih fondova EU uspjela je ostati vodeća tvrtka za prikupljanje i preradu životinjskog otpada i sanaciju uginulih životinja. Posljednjih desetak godina napravili su zaokret prema proizvodnji obnovljive energije i trgovini energentima, otkriva Jutarnji list.

‘Tuđman je mene i suprugu uvjerio u isplativost povratka u Hrvatsku’

“Ja sam izvorni hrvatski diplomat. Živio sam u Švicarskoj. Bio sam predsjednik Hrvatske kulturne zajednice. Zajednica je 1989. pozvala na jedno predavanje povjesničara dr. Franju Tuđmana. Tada je on suprugu i mene vrlo interesantno uvjerio u isplativost povratka u Hrvatsku iako tada još ništa nije bilo izvjesno. Imali smo dobre inženjerske plaće supruga i ja, perspektivu napredovanja i bili smo dobro integrirani u švicarsko društvo. Ali smo njegov poziv, riječi zapamtili i doista smo se odlučili vratiti u Hrvatsku nakon prvih demokratskih izbora u RH, u ono vrijme još u sastavu ondašnje federalne države”, izjavio je Radman za Berlinski magazin.

Gregurić: Manolićevo je svjedočenje neodgovorna i neumjerena neistina

Plenković o Greguriću i ostalima kao mentorima: Nadam se da političari iz Mosta ne misle baš sve što izgovaraju

Franjo Gregurić: Dobro je da se pojavio Most

Gregurić: Nemojte meni tovariti na leđa malverizacije iz privatizacije

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Josip Manolić optužio Gregurića i Valentića: O privatizaciji postoje dokumenti

Veza sa Škrabalom i Granićem

Također je za isti portal potvrdio da ga je Granić uveo u ministarstvo.

“Prihvatio sam posao i bio sam prvi hrvatski diplomat u Švicarskoj koji je otvorio diplomatsko-konzularnu mrežu – Veleposlanstvo u Bernu, stalnu misiju u Ženevi i konzulat u Zürichu. Nakon toga uslijedio je odlazak u Bugursku. Imam jako lijepa sjećanja na diplomatski život u Bugarskoj. Na poziv Zdenka Škrabala bio sam samo 6 mjeseci u Budimpešti, u vrijeme mandata ministra vanjskih poslova Mate Granića. Ubrzo me je ministar Granić pozvao u Zagreb da u restruktuiranju i reorganizaciji Ministarstva preuzmem kadrovsku službu. Tako da sam od 1.ožujka 1997. bio šef Odjela za kadrovske poslove, a potom i tajnik Ministarstva vanjskih poslova do travnja 2000.”

Inače, Zdenko Škrabalo je stariji brat Ive Škrabala, pokojnog HSLS-ovog zastupnika koji je 2001. inicirao ukidanje 30. svibnja kao Dana državnosti. Marina Škrabalo iz GONG-a njegova je nećakinja.

Što je Franjo Gregurić govorio o privatizaciji pred povjerenstvom za Agrokor?

O temi privatizacije imao je prilike govoriti Franjo Gregurić u sklopu djelovanja saborskog povjerenstva za Agrokor, pred kojim je svjedočio. Tom je prilikom, u gotovo dvosatnom svjedočenju pred povjerenstvom, kazao kako nikada nije sudjelovao ni na kakvom sastanku na kojem bi se govorilo o privatizaciji.

Mostov Nikola Grmoja tada je zatražio da Gregurić, kao gospodarstvenik, iznese svoje viđenje okolnosti koje su prethodile donošenju zakona o pretvorbi. “Vi tada niste bili premijer, ali ste bili savjetnik predsjednika za gospodarstvo, sjedili ste i u Nadzornim odborima najjačih tvrtki, a bili ste i direktor u Ini. Što se u tom razdoblju događalo i zašto je u toj pretvorbi crna mrlja”, rekao je Grmoja.

“Taj period, 1991. i 1992., nije bio usmjeren na bilo koji proces koji bi imao veze s tom Vladom i njezinim odlukama da se privatizira ova ili ona tvrtka. Što se tiče nadzornih odbora, ja sam u njima bio nakon toga, poslije 2000. godine. U svim tvrtkama u kojima sam bio, nijedna nije propala -počevši od IGH, pa čak i Ine”, rekao je Gregurić

Josip Manolić prozvao ga kao odgovornog za privatizacijsku štetu

Kao odgovornog za štetu koju je Hrvatska pretrpjela prilikom privatizacije, Gregurića je prozvao Josip Manolić, njegov prethodnik na mjestu predsjednika vlade i nekadašnji visokopozicionirani djelatnik UDB-e. Manolić je Gregurića prozvao u Nacionalu 2015., kada je rekao da on treba odgovarati po zapovjednoj odgovornosti jer je kao potpredsjednik Vlade bio zadužen za privatizaciju.

“Kad je riječ o izjavi gospodina Manolića o odgovornosti za donošenje Zakona o privatizaciji društvenih poduzeća i pratećeg Zakona o Fondu za privatizaciju u Hrvatskom saboru – istina je da sam kao resorni potpredsjednik bio predlagač Zakona o privatizaciji na sjednici Sabora u prvom kvartalu 1991., nakon što je Vlada pod predsjedanjem Josipa Manolića prihvatila prijedlog Zakona i uputila ga u saborsku raspravu i usvajanje. U Saboru je bila rasprava o prijedlogu zakona s amandmanima koje su predlagali saborski zastupnici. U pripremi donošenja zakona direktor Agencije za restrukturiranje i razvoj obavio je više od 30 javnih prezentacija i više od 700 konzultativnih sastanaka s predstavnicima komora, sindikata i velikih radnih organizacija. U raspravi je i naglašavana potreba donošenja tog zakona jer su bili na snazi postojeći savezni zakoni, a upravo smo zbog negativnih posljedica koje bi mogli imati u dijelu hrvatskog gospodarstva htjeli donijeti novi zakon. Vječno je pitanje je li trebalo donositi zakone o pretvorbi i privatizaciji 1991. godine, kada je rat već bio na vidiku, ili cijeli proces zamrznuti za neko novije doba. Svi smo očekivali da će rat u Hrvatskoj trajati kratko, no on se, nažalost, produljio do konačnog oslobođenja 1995. završnom akcijom Olujom.” – odgovorio je tada Gregurić na Monolićeve prozivke.

Manolić je Gregurića ponovno prozvao svjedočeći 2017. pred saborskim povjerenstvom za Agrokor. Tada je ustvrdio da su, kada je Franjo Gregurić postao predsjednik Vlade, otvorena vrata privatizaciji bez kontrole te je kazao da ne ne bi generalizirao da su Gregurić i Nikica Valentić odgovorni za kriminal u pretvorbi i privatizaciji, ali da su odgovorni u trenutku kada su bili na pozicijama. Također, što se tiče Gregurićeve uloge, Manolić je kazao da je imao dosta grijeha u pretvorbi i privatizaciji.

Manolićevo svjedočenje Gregurić je nazvao “potpuno neodgovornom i neumjerenom neistinom”.

“To je jedna potpuno neodgovorna i neumjerena neistina, koju je iznio gospodin Manolić. Morao bi se upitati koji je njegov doprinos, jer je na kraju krajeva, kao predsjednik Vlade i predložio Zakon. Mogao je učiniti da se on ne primijeni, mogao je učiniti svašta, što je htio. Sad je naknadne pameti, puno pametniji nego onda kad je radio svoj posao kao predsjednik Vlade”, izjavio je Gregurić Hini.

Gregurić: Nemojte meni tovariti na leđa malverizacije iz privatizacije

Prilikom kasnijeg ispitivanja Gregurića pred povjerenstvom za Agrokor, Mostov Nikola Grmoja rekao je da želi citirati Manolića koji je rekao: “Upravo je Gregurić kriv za pretvorbu. Za njegovog vremena se sve događalo. Odgovor treba tražiti kod vlade nacionalnog jedinstva koju je vodio Valentić, a Gregurić ima dosta grijeha u pretvorbi.”

Na to je Gregurić rekao: “Žao mi je za gospodina Manolića. U njegovoj dobi pamćenje ga vjerojatno dobro služi, ali je pobrkao. Vladu nacionalnog jedinstva je vodio Gregurić, a ne Valentić. S druge strane, želim reći da, dok je bio predsjednik Vlade, ja sam bio potpredsjednik za gospodarstvo. Točno je da je zakon donesen za vrijeme te vlade, a točno je i da sam ja kao potpredsjednik to obrazlagao. Točno je i to da je Manolić bio predsjednik vlade i da je prošao čitav taj postupak i vladu i Hrvatski sabor, na kome je donesen. Želim istaknuti da privatizacija društvenih poduzeća traje do danas. I danas imate veliki broj poduzeća koja nisu privatizirana”,

“Slažem se da je u pretvorbi i privatizaciji bilo malverzacija. To se ne može osporiti. Nemojte to tovariti meni na leđa. Razgovarajte s onima koji su u to vrijeme radili, koji su imali mehanizme da kontroliraju je li postupak izvršen pravilno ili nije. Ima ovdje dosta pravnika koji znaju da se taj postupak mogao i trebao kontrolirati”, dodao je Gregurić.

“U vrijeme dok sam ja bio na čelu vlade nijedna privatizacija ovoga tipa nije provedena. Mislim da nijedna nije niti provedena 1991. godine, pa do kolovoza 1992. godine”, kazao je tada Gregurić.

Tuđman i privatizacija

“Pretvorba i privatizacija u Hrvatskoj kod najvećeg dijela Hrvata asocira na velike prijevare i strašna kriminalna djela koja su gotovo nepopravljiva, ali Hrvatima, čini se, najviše smeta što su ta i takva djela prošla nekažnjeno”, piše  Tomislav Jelić za Hrvatski list, prenosi HKV.

“Oni malobrojni koji se u raščlambi pretvorbe i privatizacije služe istinom i zdravim razumom lako će doći do zaključka zašto je onda bila hajka na prvog hrvatskog predsjednika kojemu spočitavaju sve loše posljedice privatizacije. Još za njegova života veliki dio medija u Hrvatskoj bio je u stvarnom tuđinskom vlasništvu. On se kao osvjedočeni domoljub protivio privatizaciji velikih gospodarskih sustava na način da kontrolne pakete pokupuju strane fizičke i pravne osobe, protivio se rasprodaji banaka strancima s kontrolnim paketom, rasprodaji izvora proizvodnje i distribuciji energije, rasprodaji izvorišta pitke vode, rasprodaji strancima farmaceutske industrije. Za njegova upravljanja Hrvatskom ni jedan veliki gospodarski sustav nije prodan strancima iznad 50 posto. No nakon njegove smrti nove su vlasti prodale kontrolni paket HT-a, 93 posto bankarskog potencijala, kralježnicu hrvatske farmaceutske industrije Plivu, energetsku žilu kucavicu INA-u…”, pojasnio je odnos prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana prema privatizaciji.

Izvor: narod.hr/Berlinski magazin/Jutarnji list