Dok se ljevica u svijetu, ali i u Hrvatskoj, uključujući stranku Možemo, sve glasnije zalaže za zabranu društvenih mreža za djecu mlađu od 15 godina kako bi se zaštitilo njihovo mentalno zdravlje, istodobno iste političke grupacije zagovaraju snižavanje dobne granice za pobačaj bez znanja roditelja. Drugim riječima, prema toj logici, maloljetnici su premladi za Instagram ili TikTok, ali su dovoljno zreli za pobačaj.
Partner stranke Možemo, SDP svojevremeno je iznio i prijedlog da se pobačaj omogući maloljetnicama bez pratnje roditelja. Otprilike onako kako je to u Švedskoj gdje je broj maloljetničkih trudnoća i pobačaja ”eruptirao” nakon uvođenja takvog zakona. Možemo se pak, s druge strane, zalaže za ustavnu zaštitu pobačaja.
Koliko je i jednima i drugima stalo do mentalnog zdravlja djece može se svesti na jedno jednostavno pitanje: ”Što više pogađa mentalno zdravlje djece (maloljetnica) – prekid života nerođenog djeteta ili društvene mreže?”
>Stopa hospitalizacije zbog mentalnog zdravlja dvostruko viša kod žena koje su pobacile
Društvene mreže su štetne za djecu, kaže Možemo
Ivana Kekin i stranka Možemo predložili su uvođenje zabrane korištenja društvenih mreža za djecu mlađu od 15 godina, s ciljem zaštite mentalnog zdravlja i sigurnosti djece u digitalnom okruženju. U Hrvatskom saboru predstavili su Zakon o digitalnoj zaštiti djece, koji bi jasno regulirao dobne granice za pristup društvenim mrežama i uveo strože mjere kontrole nad sadržajima koje djeca mogu vidjeti.
Međutim, Vlada je odbila ovaj prijedlog, argumentirajući da postojeći zakonski okvir i postojeće mjere zaštite već pružaju dovoljnu sigurnost te da bi potpuna zabrana mogla ograničiti prava i slobode građana. Unatoč tome, stranka Možemo planira organizirati prikupljanje potpisa za peticiju, s ciljem da se pitanje digitalne zaštite djece ponovno nađe na dnevnom redu Sabora i potakne javnu raspravu o sigurnosti djece na internetu. Prijedlog stranke Možemo prihvatio je i SDP.
>Kekin u maniri Pernara obilazi škole: Nakon objave na mrežama i kritika sve pobrisala
Pobačaj za maloljetnice bez pratnje roditelja
S druge pak strane i jedna i druga stranka zalažu se za potpunu liberalizaciju pobačaja, ne uzimajući u obzir znanstvena istraživanja koja upozoravaju na pogubne posljedice pobačaja na mentalno zdravlje žena, a posebno mladih djevojaka.
Osim toga, u zemljama u kojima je pobačaj liberaliziran do mjere da je omogućen maloljetnicama bez pratnje roditelja iako je za sve druge medicinske usluge pratnja roditelja potrebna, stopa maloljetničkih pobačaja je porasla. Sukladno tome bilježi se pad upotrebe kontracepcije. Najbolji primjer je Švedska.
SDP se zalaže da pobačaj u Hrvatskoj bude legalan, besplatan i dostupan za sve žene. Predlažu da se razdoblje u kojem žena može zatražiti pobačaj na zahtjev poveća s 10 na 12 tjedana trudnoće. Također traže da maloljetnice od 16 do 18 godina mogu podnijeti zahtjev za pobačaj bez suglasnosti roditelja.
SDP-ov prijedlog uključuje i da troškove pobačaja, sterilizacije i kontracepcije snosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, te da se u bolnicama i klinikama omogući rad liječnika bez priziva savjesti, kako bi usluga bila dostupna i pravovremena. Zakonom bi se također jasno reguliralo gdje i kako se može obaviti pobačaj, uključujući kirurški i medikamentozni zahvat.
>Usvojena rezolucija o pobačaju: Kako su glasali hrvatski parlamentarci?
Stranka Možemo se zalaže za to da pobačaj bude siguran, besplatan i dostupan u svim zdravstvenim ustanovama te da žene mogu prekinuti trudnoću bez onoga što nazivaju diskriminacijom i ”nepotrebnih” prepreka. Također predlažu ideju da se tzv. pravo na pobačaj formalno zaštiti u Ustavu Republike Hrvatske kao temeljno pravo koje se ne može relativizirati.
I stranka Možemo i SDP žele da sve žene (uključujući maloljetnice) u Hrvatskoj mogu lako i sigurno obaviti pobačaj. U skladu s tom politikom i jedna i druga stranka podržale su inicijative, poput one ”My voice, my choice”, koje nastoje omogućiti isti pristup pobačaju i u drugim zemljama EU.
>Kekin o mentalnom zdravlju djece u društvu možemovaca: Dolenec, Miloš, Celakoski…
Selektivna zaštita djece i političko licemjerje
U svjetlu svega navedenog teško je ne primijetiti očitu nedosljednost. Dok s jedne strane upozoravaju na štetnost društvenih mreža i potrebu zaštite djece od digitalnog okruženja, s druge strane zagovaraju politike koje maloljetnicama omogućuju donošenje iznimno ozbiljnih i nepovratnih životnih odluka bez znanja i sudjelovanja roditelja.
Ako su društvene mreže opasne za djecu jer mogu narušiti njihovo mentalno zdravlje, kako je onda moguće tvrditi da je maloljetnica dovoljno zrela sama odlučiti o ubojstvu nerođenog djeteta?
Upravo u toj proturječnosti vidi se temeljni paradoks politike Možemo i SDP-a – djecu treba štititi od interneta, ali ne i od odluka koje imaju daleko ozbiljnije posljedice. To jasno pokazuje da briga za njihovo mentalno zdravlje često vrijedi samo tamo gdje odgovara ideološkoj agendi.