Na jučerašnji dan prije 26 godina na kninskoj se tvrđavi zavijorila zastava Republike Hrvatske, čime je simbolično udaren čavao u lijes samoproglašenoj Republici Srpskoj Krajini, i čime su u Vojno- redarstvenoj akciji „Oluja“ ostvareni uvjeti za uspostavu pune hrvatske državne suverenosti u njezinim međunarodno priznatim granicama. Ovaj se dan kao državni praznik obilježava od 1996. godine i od tada središnja nacionalna proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja održava u Kninu, nekadašnjem središtu srednjovjekovnog Hrvatskog Kraljevstva.
Kao što Vukovar simbolizira najveće hrvatsko stradanje, tako i Knin simbolizira najsjajniju hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu jer slavlje u Zvonimirovu gradu slavi uspjeh Oluje, krune svih hrvatskih pobjeda. I ove godine obilježavanje je započelo u ranim jutarnjim satima svečanom budnicom na ulicama Knina, uslijedilo je polaganje vijenaca državnog vrha i stradalnika rata na kninskom trgu dr. Ante Starčevića, a središnja svečanost paralelno se održavala na kninskoj tvrđavi gdje je svečano podignuta hrvatska zastava, kao i na stadionu Nogometnog kluba „Dinara“ gdje je odana počast poginulima te su predstavnici vlasti održali prigodne govore.
Jedinstven stav o Oluji i nacionalnim interesima
Prošlogodišnja, 25. obljetnica oslobođenja, protekla je u znaku prisustvovanja potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića na središnjoj proslavi čime je Vlada Andreja Plenkovića pretendirala promovirati novi oblik čuvene politike pomirbe. Ovogodišnja proslava nasuprot prošlogodišnjem međusobnom priznanju žrtava obiju strana, ne samo da nije ugostila Miloševića, nego je bila sasvim drugačije intonirana od strane predstavnika vlasti.
Nakon što se na važnost Oluje, žrtvu branitelja i civila osvrnuo umirovljeni pukovnik Danijel Rehak, govore su održali predsjednici Vlade, Sabora i Republike. I premda se u govorima s kninske govornice kroz godine nanizalo mnoštvo unutarnje- političkih obračuna i dnevnopolitičkih konotacija te su poneki govori bili i sustavno izviždavani, ove godine poruke su bile složne, s istovjetnim pogledima na prošlost i zaštitu nacionalnih interesa, a obilježila ih je i zajednička vjera u budućnost. Sva tri predsjednika tako su u prvom redu snažno zauzela pozicije o neupitnosti legitimiteta Oluje te su poslali jedinstvene i snažne poruke Srbiji da pogleda istini u oči i napusti, kako je istaknuo predsjednik Vlade, jalovu retoriku prošlosti.
Državni je vrh time pokazao zavidno i do sada, ruku na srce, rijetko viđeno jedinstvu u odgovoru na optužbe koje su i ove godine papagajski upućene od strane srbijanskog autokratskog vođe i svojevremenog ratnog huškača Aleksandra Vučića. Predsjednik Republike je u tom kontekstu posebno naglasio da je zločina bilo s obiju strana, ali da nisu sve žrtve jednake kao i da Hrvatska nikada ne će odustati od potrage za svojim nestalima te je bosansko-hercegovačkim vlastima, u kontekstu najavljivanih podizanja optužnica protiv hrvatskih zapovjednika, poručio: „taj film ne bute gledali“.
Ova je izjava u skladu s Milanovićevom dosadašnjim predsjedničkim trendom beskompromisne zaštite interesa Hrvata u BiH koji je k tome i dodatno apostrofirao odlikovanjem pripadnika Hrvatskog vijeća obrane u predvečerje Dana pobjede. Tim se porukama i gestama bosanski i hercegovački Hrvati zasigurno mogu veseliti, a nije zgorega spomenuti niti da tako odlučnu podršku od strane hrvatskih vlasti dugo nisu imali. Ipak, unatoč tome što su poruke državnoga vrha ovoga puta bile inspirativne po pitanju osude umivenih velikosrpskih poruka i minorizacije Hrvata u BiH, ne treba smetnuti s uma da je Milanović u vrijeme svojega premijerskoga mandata bio žestoki protivnik prava glasa hrvatskih državljana izvan Republike Hrvatske te da Plenkovićeva na sva usta hvaljena europska diplomacija postigla znatnije uspjehe niti u zaštiti Hrvata u BiH, niti u rješavanju otvorenih poratnih problema sa Srbijom.
Iako javnost često sa zanimanjem prati sukobe koji se, na verbalnoj razini odvijaju između Trga svetog Marka i Pantovčaka, ovaj Dan pobjede pokazao je da se zajednički nazivnik dvaju brda ipak može pronaći, barem kada je riječ o fundamentalnim nacionalnim pitanjima. Premda retoričko jedinstvo službenog Zagreba ulijeva stanoviti optimizam u pogledu kreiranje konzistentnije i odlučnije nacionalne politike, hrvatski narod u objema domovinama na polju zaštite nacionalnog interesa neminovno očekuje i konkretnije djelovanje.
Budućnost i optimizam
Iako su vanjskopolitičke i komemorativno-povijesne poruke najisticaniji dio prigodnih govora političara, činjenica je da niti jednom od triju predsjednika govor nije bio usmjeren isključivo na ta pitanja, već naprotiv, svi su u najvećoj mjeri bili okrenuti sadašnjosti odnosno budućnosti. I dok je u skladu sa svojim ovlastima, predsjednik Vlade najviše govorio o praktičnim ciljevima i postignućima, Gordan Jandroković je predstavio vlastitu viziju Hrvatske koju će današnji naraštaji ostaviti svojoj djeci ističući važnost očuvanja tradicionalnih nacionalnih vrijednosti. Predsjednik Republike je osudio malodušnost i defetizam ističući da smanjenje broja stanovnika nije razlog za paniku te je poručio da hrvatskoj naciji, kao zajednici duha, treba optimizam i vjera u vlastite snage i kreativnu energiju.
I u ovom kontekstu državni vrh pokazao je zrelost i jedinstvo, odrekavši se politikantstva i strančarenja, ističući vizije koje spajaju. Premda je predsjednik Republike pripada drugačijoj političkoj opciji nego predsjednici Vlade i Sabora, čini se da se u Hrvatskoj oblikovao stanoviti pijetet prema žrtvama Domovinskoga rata, kao i prema naciji kao takvoj, a činjenica je da se taj pijetet samo nekoliko godina unazad činio nedostižnim, ako se prisjetimo dvaju kolona u Vukovaru ili već spomenutog višegodišnjeg izviždavanja govora predsjednika Vlade u Kninu.
Paradoksalnost je ovogodišnje kninske proslave što su upravo akteri novog nacionalnog zajedništva nekadašnji nositelji politike podjela, pogotovo ako usporedimo jučer izrečene poruke predsjednika Republike i često mu zamjerane poruke isključivanja i nerazumijevanja koje je na sve strane upućivao dok je bio na čelu hrvatske Vlade. Ostaje samo nadati se da će se ovogodišnje nacionalno jedinstvo, a za koje je Knin svakako najbolje mjesto, nastaviti i u nadolazećim godinama te da će Dan pobjede ostati rezerviran za dan kada je pobijedila Hrvatska, a ne ova ili ona grupacija. Dobronamjerni promatrač svakako će uočiti stanovite pozitivne pomake, ali neosporna je činjenica da bi retoričko jedinstvo vizija trebalo postati praksa, a ne presedan, kao i da bi konzistentnost retorike bilo nužno pretočiti u stvarnost.
Hrvatska ide dalje
Ova proslava promatrana u perspektivi, premda nikada ne smije zaboraviti svoj prvotni smisao i pale žrtve, dugoročno bi trebala postati središnjim danom proslave svih hrvatskih pobjeda, ne samo na vojnom nego i na svakom drugom polju jer i kada svijet napuste svi hrvatski branitelji, stradalnici i suvremenici rata i njihova djeca i djeca njihove djece i dalje će živjeti njihovo djelo i baština, slobodna Hrvatska. Kao iskorak u tom kontekstu može se promatrati i sjajna gesta uključenja hrvatske zlatne olimpijke Matee Jelić u svečano podizanje zastave na kninskoj tvrđavi. Spomenuti autokratski vladar postavio je pitanje koju to pobjedu Hrvatska slavi Danom pobjede.
Hrvatska slavi pobjedu demokracije i nezavisnosti institucija vlasti, pobjedu ostvarivanja i poštivanja ljudskih i manjinskih prava, pobjedu u definiranju fundamentalnih osnova nacionalne egzistencije i temeljnih nacionalnih interesa i ciljeva. U Kninu slavimo pobjedu ideje da imamo pravo sami odlučivati o sebi i svojoj domovini, koje će, kako je rekao predsjednik Tuđman biti onakva kakvu sami želimo.
Hrvatska danas, 26 godina od oslobođenje Knina, nema problema suočiti se s vlastitim pobjedama i porazima, kao ni ujediniti se oko nacionalnih interesa u ozračju demokracije i slobode govora. Hrvatska, nekad većim, a nekad manjim koracima, ide dalje…po nove pobjede.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa