Katolici u naseljima oko Plitvičkih jezera uglavnom su zaposleni u turizmu, svakodnevicu im određuje i suživot sa susjedima Srbima, a nadaju se da će uskoro dobiti i crkvu u kojoj bi se mogli okupljati na dostojan način.
U krajoliku koji se ljepotom privlači turiste sa svih strana, Plitvička jezera čuvaju i priče koje nije moguće uhvatiti mobitelom ili fotoaparatom, piše u reportaži Glasa Koncila.
Plitvička jezera su “više od turističke atrakcije, ostvarenih broja noćenja, ličkih kulinarskih specijaliteta. Jer ona nose breme neizgrađene crkve na koju se čeka duže od stoljeća, breme teškoga i iscrpljujućega rada stanovništva kojemu ‘vrhunac’ sezone traje čak sedam mjeseci, ali i suživota katoličkoga i pravoslavnoga življa”, navodi se u reportaži.
Živa Crkva bez crkve
Župa Marije Majke Crkve osnovana je u srpnju 2003., ta živa Crkva okuplja se u pastoralnom centru u Mukinjama na nedjeljnim misnim slavljima. Župne crkve još nema, iako je još papa Ivan Pavao II. tijekom posjeta Hrvatskoj 2003. godine blagoslovio temeljni kamen za njezinu izgradnju.
>Braniteljske udruge plitvičkog kraja organiziraju prosvjed za spas NP Plitvička jezera
Glas Koncila navodi bilješku biskupa Viktora Burića od prije 84 godina, koju danas ponavlja župnik Josip Tomljanović.
“Stotine i stotine domaćih i stranih posjetnika Plitvičkih jezera nemaju gdje obaviti svoje vjerske dužnosti. Napose pak stranci ne mogu dobiti dojam da se nalaze u zemlji koja je već 1300 godina katolička i u kojoj živi katolički narod. Stoga je pitanje ne samo vjerske, nego i naše narodne časti da se na Plitvičkim jezerima što prije podigne crkva koja će i domaćemu i stranomu posjetniku kazati da se nalazi u hrvatskoj i katoličkoj zemlji, stoji u bilješci.
Gradnju crkve najprije je spriječio rat, a zatim nespremnost vlasti. No stvari se ipak pokreću. U posljednjih 20 godina obnovljena je filijalna drvena kapela sv. Ivana Krstitelja u Smoljancu, a u tijeku su i pripremne radnje za izgradnju župne crkve.
Jedina župa u Gospićko-senjskoj biskupiji koja nema crkvu
“Župa Plitvice jedina je u Gospićko-senjskoj biskupiji koja nema župnu crkvu. Baš posljednjih mjesec dana u biskupiji intenzivno radimo na nacrtima, studiramo idejna arhitektonska rješenja za izgradnju nove crkve, župnoga stana i popratne dvorane”, govori župnik Tomljanović, ističući i pomoć fra Šimuna Šite Ćorića koji u Švicarskoj prikuplja pomoć za izgradnju.
Dok se crkva ne izgradi, župljani se okupljaju na misi u kapeli u prizemlju pastoralnoga centra, u nekadašnjoj upravnoj zgradi nacionalnoga parka na Mukinjama. Ta je zgrada darovnicom ustupljena župi, koja ju je i preuredila.
Na području župe, gdje je sve u službi nacionalnog parka, živi 600-tinjak ljudi, a blagoslov kuća prima 250 obitelji koje žive u raštrkanim zaseocima Smoljancu, Poljanku, Korani, Priboju, Jezercu, Plitvičkim Jezerima i Rastovači.
Svake godine slavi se prva pričest i krizma, godišnje bude 10-ak sprovoda i nešto manje krštenja, a otkako je prošloga ljeta došao u župu, župnik Tomljanović nije imao ni jedno vjenčanje.
Župnik pripovijeda da izvan sezone više ljudi dolazi na misu: “Skupi se 50-ak vjernika u pastoralnom centru, a isto toliko i u filijali u Smoljancu.”
Vjeru nije lako živjeti na Plitvičkim jezerima
Stanovništvo je ovdje miješano, a ljudi još uvijek s rezervom javno govore o svojoj vjeri u suživotu s drugima.
“Dosta je osuda, a iako župa i svećenici na Plitvicama djeluju već 20 godina, u mnogih to izaziva čuđenje i pitaju se što Crkva ima raditi na Plitvičkim jezerima. Osjeća se da kod nekih turizam, novac i materijalno imaju prevladavajuću ulogu. Nažalost, ova prirodna ljepota ne potiče ljude da se okrenu Bogu”, kaže župnik Tomljanović.
>7. studenoga 1991. Poljanak (Plitvička Jezera) – masakr nevinih staraca i starica Like
Reportaža donosi i izjavu župljanke koja kaže kako je ‘gladna mise’ kad zbog posla ne može doći na nju.
“Nažalost, ružno zvuči, ali je istinito – mi smo sezonski vjernici jer nam sezona uvelike utječe na dolazak na misu. Svjesni smo da nam je život posložen tako da funkcioniramo s Božjom milošću s rupama od sezone”, kaže.
Pastoralni centar u Mukinjama jedini je društveni prostor gdje se ljudi mogu okupiti, pa i na taj način Crkva na Plitvicama povezuje ljude u očekivanju crkvene zgrade, piše Glas Koncila.
Tekst se nastavlja ispod oglasa