Na mrežnoj stranici časopisa American Thinker je 11. srpnja 2021. godine objavljen tekst Brisanje povijesti holokausta. Prema tom tekstu „(…) jedna od najpodmuklijih borbi za relativizaciju holokausta događa se na Balkanu, gdje samu dušu povijesti holokausta „krade“ druga skupina (…)“, odnosno Srbi „(…) i gdje je jedno od glavnih oružja koncentracijski logor iz Drugoga svjetskog rata koji se zove Jasenovac.“ Između ostalog u tekstu se navodi „(…) Jasenovac se koristi i kao izvor lažnih vijesti kako bi se naglasilo srpsko „mučeništvo“, a srpski su povjesničari pretjerivali s brojem poginulih u logoru kako bi „dokazali“ da su njihove patnje jednake ili veće od židovskih, tako da se (…) Židovi fotošopiranjem brišu iz holokausta i zamjenjuju Srbima.“ Za razliku od nekih drugih tekstova u ovom se ističe kako Jasenovac „(…) ima dvojbenu čast biti jedini bivši koncentracijski logor koji nije u mogućnosti pružiti nikakve forenzičke dokaze za svoje tvrdnje, dok je u isto vrijeme objavio ukradene slike nacističkih užasa iz Treblinke, Ukrajine, Latvije i Poljske umjesto pružanja bilo kakvih vlastitih dokaza. Štoviše, nedavno je neovisno istraživanje pokazalo da je baza podataka o žrtvama 89% neprovjerljiva ili lažna, dok se izvorni službeni broj smrtnih slučajeva povećao 40 puta od 1945. godine i nevjerojatno i dalje raste u 2021. godini!“ U tekstu piše da su legitimnost ovoj manipulaciji poviješću dali „(…) mnogi u liberalnoj eliti, poput voditelja Wiesenthalovog centra Ephraima Zuroffa, (…) i mnogih drugih, koji se doimaju odlučnim u podržavanju farse (…) koju promiču isti ljudi koji u srpnju 1995. iskoristili svoje tvrdnje o Jasenovcu kao opravdanje za genocidno klanje u Srebrenici.“
Autor teksta iz American Thinkera se poziva na Leu David, profesoricu na studiju o holokaustu Sveučilišta u Haifi i predavačicu na studiju sociologije u Dublinu koja se u History and Politics in the Western Balkans: Changes at the Turn of the Millennium bavi preispitivanjem srpskih stavova i poteza glede holokausta. Profesorica David tvrdi da se holokaust u Srbiji koristi u smislu „(…) iskrivljenog sjećanja kako bi se prikrila prava uloga koju su Srbi imali u Balkanskim ratovima 1990-ih. Umjesto toga, srpska politička elita otela je slike i simboliku holokausta da bi predstavila Srbe kao pravedne žrtve i opravdala novu nacionalističku ideologiju.“, pišu M. Koić i Nikola Banić za Hrvatski tjednik.
Međutim, profesorica David navodi kako je Srpska pravoslavna crkva bila primjer izvrsnosti u poučavanju o holokaustu pa je iznenađena da je ta crkva 1990-ih postala desničarska i nacionalstička. To samo pokazuje razinu sljepila ljevičara/liberala koji se bave društvenim i povijesnim temama. Prvo, biti desničar i nacionalist nije negativna osobina, već je to biti ekstremist ili šovinist. Negativno je lagati sam sebe pa onda i druge besmislenim zaključcima zbog obrane svoje političke agende. Drugo, treba se malo potruditi i pročitati nešto o djelovanju Srpske pravoslavne crkve od njezina nastanaka nakon Prvog svjetskog rata do danas. David smatra da su komunističke vlasti u Jugoslaviji ignorirale i zanemarivale holokaust, odnosno stradanje Židova.
Tu se javlja vječiti problem sa strancima koji izvlače velike zaključke bez poznavanja jezika ili povijesti jugoistoka Europe. Za strance bi bilo dobro kad bi zbog boljeg shvaćanja Srbije i komunističke Jugoslavije pročitali tri knjige Philipa Cohena [1] iz 1990-ih o srpskom antisemitizmu, propagandi i iskorištavanju holokausta u svoje svrhe ili bar dvije knjige Jennie Lebel. To su „Until „The Final Solution“, The Jews in Belgrade 1521 – 1942.“ (2007.) u kojoj se obrađuje nekoliko stoljeća postupanja Srba prema Židovima do konačnog uništenja i autobiografsku „Ljubičica bela“ (2009.) o njezinu progonu nakon Drugog svjetskog rata. Premda je bila iz obitelji praktično asimiliranih Židova, zvala se Jovanka, otac joj je bio srpski vojnik u Prvom i potpukovnik Jugoslavenske vojske u Drugom svjetskom ratu, brat joj je bio u komunističkim partizanima, ali sve to joj nije pomoglo pa je zbog vica o komunističkom diktatoru Brozu završila u logoru na Golom otoku. U knjizi se osim u komunizmu uobičajenih kafkijanskih procesa opisuje i netrpeljivost srpskih komunističkih isljednika prema njoj kao Židovki. Prema tome netrpeljivost prema Židovima u Srbiji nije ograničena samo na „nacionaliste“, već se to odnosi na cijeli politički spektar i to je politička konstanta u Srbiji. Komunizam se predstavlja kao anacionalan odnosno nadnacionalan i koristi se u višenacionalnim državama kakva je bila Jugoslavija. Potiru se nacionalni osjećaji i stvara se nadnacija. Nekada su to bili „Jugosloveni“, a danas su to „Građani“.
U višenacionalnim državama pod komunizmom relativno manje su bili pogođeni politički dominantni narodi kao Rusi u SSSR-u ili Srbi u tzv. SFR Jugoslaviji. Drugi razlog zašto nisu posebno izdvajane židovske žrtve uvjetovan je komunističkom ekonomijom koja odmah nakon političkog prevrata pokazuje odlike parazitsko-predatorskog sustava. Pljačka i otimačina su neke od glavnih privrednih grana u tom sustavu. Komunisti su nakon rata vlasnicima oteli kuće, stanove, zgrade i tvornice. Među opljačkanima su bili i Židovi, a visoko pozicionirani košer-komunisti Kardelj, Bakarić i Pijade su to mirno promatrali. Prema Jennie Lebel nakon rata je bilo oko 15.000 Židova [2], a više od polovice je napustilo komunističku Jugoslaviju od 1948. do 1952. godine. Kako je Srbija službeno bila „judenfrei“, a između talijanske Albanije i Bugarske podijeljena Makedonija neslužbeno također, znači da je velika većina od tih 15.000 Židova bila iz Hrvatske. Međutim, na primjeru Rijeke znamo da se židovski egzodus iz Titova komunističkog raja odvijao i odmah nakon rata. U Rijeci su prije Drugog svjetskog rata živjela 1.783 Židova, odmah nakon rata ih se vratilo 1.600, a 1946. ih je zabilježeno samo 175 [3]. Njihovom imovinom namirila se nova komunistička vlast. Uglavnom, za „utjehu“ nasljednicima bivših vlasnika, ako ih ima živih nakon prolaska jugokomunističke „narodne vojske“, mogu biti sigurni da crvena aristokracija, današnja plutokracija dobro pazi na njihovu imovinu. Prema gore spomenutom tekstu iz American Thinkera veliki problem je u liberalnoj eliti koja se sad žali da su Srbi Židovima oteli holokaust, ali ne postavljaju pitanje koliko su on sami tome pridonijeli svojim djelima i stavovima. Ako guštera hraniš opasnim otpadom, nemoj se čuditi kad se pretvori u godzilu.
> Prof. Marušić o članku u Jerusalem Postu: Istina sve što je Goldman rekao
> Evo kako Goldstein komentira tekst Jerusalem Posta: ‘Iskopavanjem leševa se ništa neće postići’
Profesionalni amater
„Ljevičar, povjesničar, besposličar“. Tako je sebe na srpskom opisao jedan zapadnoeuropski lovac na „ustaške guje“. To je ujedno i opis jednog dijela stranaca koji se usporedno pokušavaju baviti poviješću dok se prvenstveno bave političkim aktivizmom. Pa čak se i sami javno hvale da su prvo ljevičari, a tek onda sve ostalo. Znači prvo „istina“ po njihovim željama, odnosno politička agenda, a tek onda činjenice, ali samo ako nisu suprotne njihovoj „istini“. Zanimljiva je ta sklonost ljevičara, liberala ili kako se sve ne predstavljaju prema Srbima pa čak i onima iz genocidom očišćenog dijela Bosne i Hercegovine. Pišu o genocidu nad Srbima za kojeg nemaju fizičkih dokaza [4] ni demografskih pokazatelja [5] , a surađuju sa Srbima za koje ima dokaza da su počinili masovne zločine i to u obliku gomila leševa koje su ostavili za sobom i brojnih zatrtih hrvatskih naselja. Tako je bilo u Drugom svjetskom ratu, a tako je bilo i u srpskoj agresiji na Hrvatsku 1990-ih. Međutim, još jedna stvar pokazuje bar djelić pravog stanja stvari. To su presude međunarodnih sudova po kojima su Srbi počinili zločine koji su nedvojbeno genocid. Groteskno je vidjeti nekog Židova kako surađuje s tvorevinom nastalom na genocidu, a spominje holokaust. To je licemjerje bez premca. Ljudi to vide unatoč konstatnoj agresivnoj propagandi i to je jedan od razloga zašto se mijenja odnos prema holokaustu. Ako podržavaš lažljivce, onda si i sam takav.
Mjesec dana nakon teksta u American Thinkeru koji se odnosio na svjetsku liberalnu elitu, među njima i na neke židovske povjesničare kao što je E. Zuroff, u Jerusalem Postu je 14. kolovoza 2021. godine objavljen tekst This disgraceful mocking of the Holocaust needs to stop now. Sadržaj teksta je izazvao brojne reakcije ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Nakon tog teksta iz Jerusalem Posta u hrvatskim medijima domoljubnog političkog spektra vladala je pretjerana euforija. U tekstu su povjesničaru Ivi Goldsteinu postavljena pitanja na koja u cijeloj svojoj karijeri bavljenja Jasenovcem nije dao suvislog odgovora. Primjerice, gdje su leševi desetina odnosno stotina tisuća ubijenih ili kako je Hitler dok je bio u opkoljenom Berlinu imao vremena misliti na slanje drobilica u Jasenovac i gdje je nestala ta drobilica ili više njih? Goldstein nije odmah odgovorio na tekst u Jerusalem Postu, već je to pokušao učiniti u jednom dnevnom listu u srpskom (su)vlasništvu koji izlazi u Hrvatskoj. Njegova reakcija je bila prema dosadašnjem iskustvu u očekivanom stilu bez znanstveno utemeljenih odgovora. Prosipale su se salve etiketa i političkih difamacija uz obećanje o skorom odgovoru u Jerusalem Postu.
Međutim, u cijelom tom galimatijasu većini komentatora je promakao jedan novi epohalni nalaz „uglednog“ profesora povijesti i akademika ANUBiIH. [6] Goldstein je u jednoj nedjeljnoj TV emisiji 2018. godine govorio o logoru Jasenovac. Na postavljeno pitanje kako objašnjava da iskapanja ne potvrđuju broj žrtava na jasenovačkom popisu, odgovorio je da je 500 do 600 zatočenika početkom travnja 1945. godine iskopalo laševe. „Jednim dijelom su oni bili spaljivani na tim rešetkama i onda bi se taj pepeo vraćao u grobnice. Drugim dijelom su kosti koje su našli odnosno iskopali uništavali u tim strojevima.“ [7] Pod strojevima je mislio na svoje čuvene drobilice. Znači u toj inačici Goldsteinove priče pepeo od spaljenih leševa se vraćao u grobnice. Međutim, Goldstein se morao suočiti s argumentima da na nekakvim lomačama nije moguće spaliti tijela tako da ostane samo prah i pepeo, a ni priča sa sapunizacijom ne objašnjava zašto se iskapanjima ne bi mogli naći ljudski ostatci.
U opovrgavanju Goldsteinovih teza glede uništavanja ljudskih ostataka sudjelovali su neprijeporni stručnjaci kao primjerice liječnik i bivši ministar zdravstva dr. Hebrang tako da više nije bilo prostora za raspravu o tome. Osim toga komunistička komisija je već sredinom svibnja 1945. godine u Jasenovcu našla samo „nešto pepela“. [8] Nije navedeno koliko je to „nešto“ pa bi to mogli biti i ostaci logorske vatre. Znači nema dokaza za spaljivanje stotina pa ni desetaka tisuća ljudi. Goldstein nije odustao od te ideje, već je u odgovoru na tekst iz Jerusalem Posta samo promijenio neke detalje. Kako nisu nađene velike količine pepela, a niti zdrobljenih ljudskih ostataka, spas je potražio u željezničkoj pruzi koju su ustaše izgradili u tih dva ili koliko već dana prije kraja logora. Nedostatak ljudskih ostataka objašnjen je prijevozom željeznicom i bacanjem u Savu. Nakon drobilice sada je valjda Jasenovac Express novo epohalno rješenje za nedostatak ljudskih ostataka. Da rekapituliramo Goldsteinovu tezu. Početkom travnja, Goldstein ponekad precizira da je to 5. ili 6. travnja, ustaše tjeraju 500 do 600 logoraša na iskapanje leševa. Leševa bi moralo biti na stotine tisuća jer je toliko žrtava prema izvornim svjedocima na kojima počiva ova teza, čak da ih je „samo“ oko 100 tisuća kako on „misli“, opet je to nemoguć posao pogotovo s obzirom na to da je logor Jasenovac prestao postojati 22. travnja 1945. godine. Ako prema Goldsteinu ljudskih ostataka nema jer su željeznicom odvezeni do Save i bačeni u nju, zašto nema ostataka te željeznice, odnosno bar tračnica i vagon(et)a? S obzirom na broj leševa koji se je morao ukloniti, to je morala biti mreža tračnica između jama. Međutim, ustaše su sve to sredili u najviše dva tjedna tako da već tjedan dana nakon njihovog napuštanja logora nije bilo niti traga iskapanjima, zatrpavanjima, prevoženju, spaljivanju, pragovima, tračnicama, vagonima, bačvama, debelim limovima na kojima su prema Goldsteinu spaljivane tisuće i tisuće ubijenih. Izgleda da su tako drobilice otišle u povijest s Jasenovac Expressom. Pitamo se ima li netko iz znanstvene zajednice hrabrosti javno stati iza ovakvih Goldsteinovih teza? Goldman je to u tekstu objavljenom u Jerusalem Postu nazvao tin-foil hat fantasy. To su one fantazije koje nastanu kad na glavi imate kapu od staniola koja sprječava vanjski utjecaj. „Uostalom postoje snimke koje je napravilo britansko zrakoplovstvo tih dana na kojima se jasno vide tragovi tih akcija“ kaže Goldstein. Pa ako postoje snimke britanskog ratnog zrakoplovstva na kojima se vidi spaljivanje leševa u travnju 1945. godine, neka ih Goldstein objavi. Njegov pobočnik je objavio aerofoto snimke iz britanskih izvora na kojima se navodno vide masovne grobnice kod Jasenovca. Od bombastičnih najava na kraju se sve svelo na mrlje na prijelomu slika i sjene oblaka.
U reakciji na Goldmanov tekst Goldstein je u novinama koje izlaze u Hrvatskoj na pitanje o tome kako su tijekom iskopavanja u Jasenovcu pronađeni ostaci svega nekoliko tisuća žrtava odgovorio „To je točno, jer su rekognosciranja i iskopavanja izvršena samo na manjem dijelu Gradine, gdje su masovne grobnice.“ Pa gdje bi se drugdje radila terenska istraživanja i iskapanja ako ne na mjestu masovnih grobnica? Osim toga istraživanja i iskapanja su rađena godinama i iskopane su stotine sondi. Prema bivšem logorašu Egonu Bergeru tijekom 1942. godine u (Donjoj) Gradini je ubijeno nekoliko stotina tisuća ljudi [9] , a u samo šest mjeseci od lipnja do studenog 1942. više od 250.000. [10] Osim toga prema Bergeru je još oko 20.000 žrtava u okolici Krapja. Bivši logoraš Slavko Dobrila pušten je iz logora Jasenovac 14. srpnja 1944. godine povodom Poglavnikova rođendana [11] i u svom iskazu pred Zemaljskom komisijom Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača od 18. svibnja 1945. godine je rekao da je u Jablancu ubijeno oko 300.000 ljudi, većinom žena. [12] Usporedbe radi to je skoro dvostruko više od broja stanovnika Zagreba na zadnjem prijeratnom popisu, ali i 20.000 više nego na prvom poslijeratnom popisu. Znači samo u Jablancu u kojem nije bilo iskapanja prema svjedoku na kakvom se temelji jasenovački mit trebalo bi biti pokopano više ljudi nego je poratni Zagreb imao stanovnika. I sve je to isparilo, nestalo?! Bar do sada nije bilo priče o tome da su ustaše iskopale leševe u Jablancu i Krapju pa eto prilike profesoru povijesti i akademiku ANUBiH da urgira za što hitnija iskapanja na ovim lokalitetima da ne bi i ovi leševi u međuvremenu isparili zbog sila prirode, globalnog zatopljenja, klimatskih promjena ili neljudskog, pretežno kravljeg prdenja.
Još nešto o Goldsteinovoj reakciji u Jerusalem Postu od 21. kolovoza 2021. godine. Osim već ponovljenih teza iz hrvatskog pandana srpskom Kuriru Goldstein je sve nazvao lažima i izmišljotinama. Davidu Goldmanu je zamjerio da piše o četnicima, a ne o ustašama. Je li ikada Goldstein javno zamijerio Yeomansu da piše o ustašama, a ne i o četnicima? Bez veze s temom kukao je kako njega i njegova pokojnog oca nitko u Hrvatskoj ne voli, doduše utjehu je našao u pozitivnom pisanju o njemu jednog novinara koji je inače poznat kao sudionik Nazi Partyja, odnosno nacističke proslave rođendana Isidore Bjelice 1986. godine u Sarajevu. To je donekle i shvatljivo, ipak su nacional socijalisti uvijek bili ljevičari bliski komunistima sve do „nesretnog“ raskola nakon 22. lipnja 1941. godine. Ničim izazvan u svom tekstu u Jerusalem Postu piše o kako sam to opisuje političaru radikalno desne stranke koji je morao dati ostavku zbog optužbi za pronevjeru stranačkog novca i za kupovanje darova svojoj 25-godišnjoj asistentici. Naivni manevar i najobičnije trolanje da se izbjegne bitno, a to su pitanja na koja nema odgovora. I tako red optužbi, red kukanja, red tračeva, a odgovori na pitanja su nestali s Jasenovac Expressom u Savi. Premda se proglasio „informiranim čovjekom iz struke“, on i dalje spominje broj od 83.145 žrtava na popisu JUSP-a Jasenovac. Možda bi mu netko trebao reći da su ti podatci zastarjeli jer djelatnici JUSP-a Jasenovac ne mogu, ne znaju ili ne žele promijeniti te podatke budući da stalno povećavaju broj žrtava. Možda nije sposoban za deduktivno rasuđivanje, ali trebao bi znati da su uvrede potencijalno utužive čak i u državi Hrvatskoj. Goldstein je svoje oponente i kritičare prozvao (pro)ustašama. To je možda čin nemoćnog bijesa u nedostatku odgovora na jednostavna pitanja, međutim poimenično je kao (pro)ustašu naveo svećenika rimokatoličke crkve i povjesničara dr. Stjepana Razuma. Da je imao razuma, ne bi to napravio jer je to utuživo.
Znanstveni harakiri
Na portalu Index nastavlja se znanstveni harakiri Ive Goldsteina. Premda se iz njegovih dosadašnjih istupa može zaključiti da leševa u Jasenovcu nema jer su svi „skrupulozno“ uništeni, u najnovijoj epizodi serijala „Gdje su leševi“ sad tvrdi: „nepoznat broj leševa je uništen i pretvoren u prah i pepeo“, nisu svi ostatci bacani u Savu, već samo „dijelom“, a na snimkama britanskog zrakoplovstva iz sredine travnja 1945. godine vide se „puteljci prema Savi“, a ne željezničke tračnice.
Što slijedi? Jasenovačka podzemna željeznica ili prigodno U-Bahn? Ovo daje potpuno novi smisao Preradovićevoj stalnosti mijene. Kad dođu do ruba, ljudi obično stanu, ali neki ipak zakorače u novu dimenziju. Prema Goldsteinu njemačka Einsatzgruppe D je „dijelom potkraj rata dospjela u NDH“, ali ne objašnjava zašto su došli ni što su radili. Je li to „D“ od „Drobilica“ ili je to još samo jedna „tin-foil hat“ fantazija nastala kao asocijacija na tzv. grupu D iz Jasenovca? Jasenovačka grupa „D“ bila je grupa grobara Židova predvođenih nekim Danonom koji su prema iskazu Gabrijela Wintera kopali jame, ali i sami ubijali zatočenike. [13] Goldstein je sad priznao da se spaljivanjem prema njegovom scenariju „u značajnom postotku“ ne mogu uništiti neki dijelovi tijela. Potpuno je promijenio priču o svojoj epohalnoj drobilici pa sad navodi: „Nema potvrde da je drobilica došla u Jasenovac, (…)“ ali ima novu teoriju. Naime, prema novoj ingenioznoj ideji leševi su dodatno uništavani „možda maljevima“. Više nema jedne automatske drobilice, već samo gomila poluatomatskih. To je valjda bila nova metoda Einsatzgruppe D(robilica). Gdje je gomila tih nestalih maljeva? Možda u Savi? Pa po tim tezama u Savi bi bilo više željeza nego u Ironbottom Soundu. Za Goldsteina je Jasenovac kao živi pijesak jer što se više razbacuje idejama, to više tone, a dno se ne nazire.
Dva genocida i jedan holokaust
Dok je Goldstein smišljao nove odgovore na stara pitanja na koja u cijeloj karijeri nije odgovorio, pretekli su ga Srbijanci. Premda nisu direktno prozvani, oni su uz Goldsteina najpogođeniji jer ne samo predmetnim tekstom iz Jerusalem Posta, već i u nekim drugim tekstovima židovski autori već nekoliko godina ukazuju na srpske manipulacije oko broja žrtava jasenovačkog logora. Kao odgovor na tekst This disgraceful mocking of the Holocaust needs to stop now u Jerusalem Postu je objavljen tekst D. Ristića Shame on those who seek to revise history of the Holocaust – opinion.
Uredništvo Jerusalem Posta se distanciralo od tog teksta dodatkom da se radi o mišljenju spomenutoig Ristića. Taj Ristić je inače novi ravnatelj srbijanskog Muzeja žrtava genocida. Sram ili sramota koji se spominje u naslovu tog pamfleta u potpunoj je suprotnosti s pomanjkanjem istog u sadržaju teksta. Nema se smisla osvrtati na sam sadržaj engleskog prijevoda objavljenog u Jerusalem Postu jer se radi o standardnom srpskom propagandnom uratku u kojem ništa iz teksta na koji se odnosi odgovor nije demantirano, već se samo ponavljaju poznate fraze. Štoviše, u Ristićevom odgovoru nehotice su potvrđeni Goldmanovi navodi o malom broju jasenovačkih žrtava. Međutim, treba se osvrnuti na originalnu reakciju srbijanskog Muzeja žrtava genocida pisanu latinicom na srpskom jeziku kao odgovor „Džeruzalem Postu“. U tom tekstu piše kako bi bilo zanimljivo kada bi autor [14] odgovorio na pitanje „(…) gdje je ,,nastaloʼʼ 30.000 Jevreja koji su živjeli na području genocidne Nezavisne Države Hrvatske?“ Izgleda da u srbijanskom muzeju ne znaju gdje „nastaju“ ljudi, ali ni kako se postaje čovjek. Za odgovor na prvo pitanje moraju pratiti rodin let, a kako se postaje čovjek, morat će shvatiti sami. Tu im nema pomoći. Inače, premda se bave situacijom u Hrvatskoj, a ne u Srbiji, iz srbijanskog Muzeja žrtava genocida bi mogli odgovoriti kako „genocidna Nezavisna Država Hrvatska“ nije nikada bila „judenfrei“, a slobodarska Srbija jest. I to druga na svijetu, ali samo zato jer su se prvaci morali riješiti nekoliko stotina [15] ,a Srbi tridesetak tisuća Židova? [16] Znači pravo pitanje glasi gdje je nestalo 30.000 Židova iz Srbije? To su oni koje je Vuk Karadžić nazivao Čivutima i u svojim šumadiziranim bajkama pripisivao im ljudožderske osobine. [17] Glede srbijanskog odgovora Jerusalem Postu treba naglasiti da je potpisani Ristić 1990-ih sudjelovao u srpskoj agresiji na Hrvatsku.
Tako je pripadnik srpskih agresorskih hordi našao vremena podučavati svijet da se ne smije mijenjati „istina“ o strašnim Hrvatima koji su prije 80 godina prema srpskoj propagandi poubijali stotine „iljada“, a možda i „ceo meleon“ srpske nejači. Taj Ristić kao nekadašnji djelatnik srbijanskog „Ministarstva istine“ odnosno „informisanja“ možda bi bio uvjerljiviji da je prethodno nešto napisao o srpskim logorima za Hrvate na području Srbije 1990-ih, o stratištima Hrvata ili o svojoj ulozi u srpskoj agresiji. Je li u ratu možda pjevao onu srpsku kuharsku himnu – Slobodane pošalji salate… ili je samo zatvarao usta da mu ne ulete muhe s leševa poklanih Hrvata? Umjesto šupljih priča, neka Srbi vrate izvornu građu o Jasenovcu koju su oteli i desetljećima je skrivaju pa neka se istražuje. Usput, reakciju na tekst iz Jerusalem Posta su na svojoj mrežnoj stranici objavili i djelatnici Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Ukratko, nisu objasnili gdje je bar sukladno njihovu popisu oko 84.000 leševa ni zašto su u njihovoj ustanovi fotografije iz logora Treblinka lažno prikazane kao jasenovačke, ali u nepotpisanoj reakciji „inkluzivno“ su optužili Hrvate za dva genocida i jedan holokaust. Sigurno imaju gomilu dokaza za to. Made in Treblinka.
Izvori:
[1] Serbian Anti-Semitism and Exploitation of the Holocaust as Propaganda (1992); Desecrating the Holocaust: Serbia’s Exploitation of the Holocaust as Propagand. A (1993); Serbia’s Secret War: Propaganda and the Deceit of History. (1996).
[2] prema Žerjaviću na popisu iz 1948. godine u Jugoslaviji je bilo oko 7.000 Židova. Vladimir Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 1989., s. 36-46
[3] Melita Švob, Židovi u Hrvatskoj, Židovske zajednice, II. Knjiga, 2004., s. 491-494
[4] Nema masovnih grobišta Srba
[5] Broj Srba na prvom poslijeratnom popisu je znatno povećan u odnosu na zadnji prijeratni popis. Nema potpuno zatrtih srpskih naselja kao u slučaju Hrvata, a pogotovo nema područja “očišćenih” od Srba.
[6] Inozemni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine https://archive.is/u9RvY
[7] https://twitter.com/i/status/1427726447532257283 ; https://www.youtube.com/watch?v=AhNp1iGKFsk od 28:00 do 29:30
[8] Antun Miletić, Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945., Dokumenta, Knjiga III, 1987., Dok. br. 223
[9] Egon Berger, 44 mjeseca u Jasenovcu, Zagreb, 1966., s. 68
[10] Berger s. 69
[11] Miletić 3, dok. br. 196
[12] Miletić 3, dok. br. 223
[13] Antun Miletić, Koncentracioni logor Jasenovac, 1941-1945., Dokumenta, Knjiga I, 1986., dok. br. 232, Brošura “Jasenovački logor”
[14] David Goldman
[15] U Estoniji je za vrijeme dolaska njemačke vojske bilo od 650 do 950 Židova.
[16] Vladimir Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 1989., s. 42
[17] Opet maćeha i pastorka https://archive.is/Fne8B#selection-1177.2816-1177.2820
Koić i Nikola Banić
_________
* Dr. sc. Nikola Banić i dr. sc. Mladen Koić dvojica su široj hrvatskoj javnosti manje poznatih istraživača, inženjera računalstva, koji već dulje vrijeme upozoravaju na manjkavost, apsurdnost i manipulacije jasenovačkim popisom. Na Narod.hr redovito od 2015. objavljujemo analize Nikole Banića i M. Koića o nelogičnostima na mrežnom jasenovačkom popisu. Koristeći računalne programe usporedili su i službeni popis stradalih Memorijalnog centra JUSP Jasenovac s takvim popisima drugih logora te su otkrili da se osobe koje se vode kao stradali u Jasenovcu nalaze na popisu stradalih u logorima Auschwitz, Buchenwald i Dachau.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa