U Spomen-području Jasenovac održana je komemoracija “Sjećanje za budućnost” u znak sjećanja na proboj iz logora 22. travnja 1945. godine, kada je oko 600 zatočenika u logorskom kompleksu Ciglana krenulo u bijeg. Bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić iskoristio je ovu priliku i optužio državni vrh da tolerira relativizaciju NDH i zločine iz 2. svjetskog rata. No, njegova retorika o Jasenovcu nije baš pretjerano dosljedna ako se prisjetimo kako je govorio 1992.
> Državni vrh na komemoraciji u Jasenovcu, Mesić ih optužio da relativiziraju NDH
“Dovoljno vam je da se premijer ode pokloniti jednom NDH nostalgičaru. To je sramotno, ali što možemo”, rekao je bivši predsjednik. Dodao je da je NDH bila zločinačka tvorevina koja je stvorena da ubija.
“Ako znamo što je to bilo, onda su izlišne sve te rasprave koje stavljaju znak upitnika što je bila NDH. Ja se čudim kada vidim mlade ljude, ne radi njih, nego tko njih uči, tko su ti profesori koji njih odgajaju. Oni sada stavljaju na svoju opremu znakove NDH, “za dom spremni”, kada bi dolazili ovdje i vidjeli što se događalo, mi ne bismo imali problem s ovim nostalgičarima za NDH”, poručio je Mesić.
No, njegove današnje izjave otvaraju i pitanje dosljednosti, s obzirom na ranije istupe o istoj temi. Naime, postoji snimka iz 1992. godine u kojoj Mesić o Jasenovcu govori na bitno drugačiji način.
“Tito je znao da je to falsifikat jer je trebalo prikazat’ što veće žrtve da se dobije… (ratna odšteta). Ali on nikad nije posjetio Jasenovac! I kad su papu tražili da dođe, tražili su: Može, ako posjeti Jasenovac. Onda je papa rekao: samo ona mjesta koja i Tito posjećivao”. U Jasenovcu nikad nije bio. Nije htio, znao je!” – kaže Mesić te nastavlja:
“Drugo, tu nije bilo plinskih komora. I drugo, moramo još nešto priznati, ono što logoraši sami priznaju… Oni koji su objektivni, druga je stvar Tribunčići i ti budalaši, oni koji su bili sa Šimom.
> Banić i Koić: Konferencije, uz politiku, ostaju zadnja obrana jasenovačkog mita
Ljudi su umirali kao što se inače u ratu umire – od tifusa, dizenterije… I umirali su. Ali, to su bili radni pogoni! Bilo je glupo, kaže, da netko tko se nauči radit’ u kožari i sad ga ti ubiješ… a tko će sutra radit? Trebalo je prerađivat kožu. Trebalo je za vojsku. Prema tome, ti pogoni su radili. Ljudi su ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac. Kad je došao u Jasenovac, on je već bio praktično spašen jer je onda bio kao radnik potreban! Ta ubistva jednostavno nisu istinita, prošlo je po petnaest, po mjesec dana da nitko nije umro niti je ubijen. Ali, umirali su ljudi, pa jasno da su umirali. Djeca iscrpljena, s materama su došli pa su i umirali. Bilo bi glupo reć’ da nije bilo smrti. Dvadeset pet tisuća je puno. Ali nisu to samo Srbi.
To je bila institucija logora koja je u to vrijeme bila ne samo tu nego u cijeloj Europi. Institucija koja je izolirala ljude koji su mogli aktualnom režimu smetati. I zato ga je izolirao. Da je tu bilo i smrti, bilo je. Ali da se izmišljaju takve podvale i laži da su časne sestre ubijale u Jastrebarskom gdje su one po cijenu života žrtvovale se da budu i same zaražene od tifusa, spašavale djecu i hranile tu djecu.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa