Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović gostovala je na N1 televiziji.
Napravili ste jedan vrlo neobičan potez, najavili ste da ćete pomilovati Huanita Luksetića, čak i prije nego što je on zatražio to pomilovanje. Zašto ste to učinili?
Imali smo upite medija, međutim isto tako imala sam potrebu reagirati i kao predsjednica i kao žena i kao majka. U ovom slučaju vidim da se javnost ujedinila oko cijelog tog slučaja i kako smo dobili pitanja hoću li pomilovati gospodina Luksetića, naravno, morali smo objasniti i proces pomilovanja.
Činjenica je da ste time ‘lupili’ popriličnu pljusku hrvatskom pravosuđu. Četiri godine je trajalo to suđenje, na dvije instance je hrvatski sud odlučio da je kazna takva kakva je.
Nikad ne komentiram odluke pravosuđa niti presude, pa neću ni ovoga puta. Mogu samo reći da institut pomilovanja upravo postoji zato, kao jedan institut, neću reći milosti, nego možda ispravljanja nekih situacija, jer držim da u ovom slučaju doista zdravstveno stanje gospodina Luksetića je od nemjerljive važnosti u cijelom slučaju, da moramo voditi računa o tome. Kao što ste vidjeli, u posljednjih nekoliko godina vrlo sam šturo koristila taj institut pomilovanja, mislim da se njega ne smije bagatelizirati i sad sam ga odlučila iskoristiti jer držim da je ovo upravo jedan ogledan slučaj kako treba koristiti pomilovanje.
Rekli ste da nećete ulaziti u meritum, ali činjenica je da je čovjek ovdje presuđen za posjedovanje droge za preprodaju.
Neću komentirati odluke suda ni kako su došli do tog zaključka. Ponavljam, prije svega, meni je važno zdravstveno stanje gospodina Luksetića. Isto tako, moram javiti da mi se u međuvremenu jako puno osoba koje boluju od iste bolesti javilo iz drugih država i reklo da koriste marihuanu kako bi uspjeli koliko toliko imati normalan život.
Imali smo tu još jednu presudu. Radi se o presudi sinu generala Kruljca, koji je za veliku količinu droge, za aparaturu koja je namijenjena raspačavanju, dobio uvjetnu kaznu. Može li se nakon takve uvjetne kazne zapravo dovesti u pitanje svaka kazna sitnom dileru u Hrvatskoj?
Ne bih rekla, međutim, ono što je doista potrebno u Hrvatskoj jest daljnja reforma pravosuđa. Mislim da to pokazuje i činjenica koliko dugo je trajao ovaj proces. Mi smo jedna od država u Europi koja ima gotovo najveći broj sudaca po glavi stanovnika, a sudski procesi traju jako dugo, pogotovo na trgovačkim sudovima i imamo gotovo najveći broj zaostalih predmeta po glavi stanovnika, isto tako. Dakle, ako možemo išta naučiti iz cijelog ovog slučaja, jest da trebamo doista žustro nastaviti s reformom pravosuđa, s borbom protiv korupcije, a rekla bih i na ujednačavanju kriterija, što se postiže daljnjom edukacijom i informiranjem svih sudaca, savjetovanjima i slično.
Vi ste pročitali tu presudu?
Nisam pročitala presudu do kraja, jednostavno nisam stigla, međutim uzet ću vremena ovih dana.
Radi se o velikoj količini zatečene droge kod tog čovjeka. Dosta loše bi zvučao naslov – predsjednica Republike pomilovala čovjeka koji je optužen da ima veliku količinu droge za preprodaju.
Ja sam uvjerena da u ovom slučaju nije riječ o preprodaji. Kad je riječ o institutu pomilovanja, on ide preko Ministarstva pravosuđa, koje daje svoje mišljenje, međutim na predsjedniku, odnosno predsjednici države je da donese svoju ljudsku prosudbu, svoju moralnu i etičku prosudbu i da odluči u tom trenutku. Dakle, u konačnici gledajući, institut pomilovanja je zapravo iznad tih pravnih činjenica, kojima su se vodili suci ili bilo tko drugi u ovom procesu.
Je li to populistički potez?
Nije, apsolutno.
Sami ste rekli da se javnost ujedinila u mišljenju da čovjeku treba pomoći zbog njegova zdravstvenog stanja. Mnogi će reći da ste ovime otvorili kampanju.
Ovaj sam postupak pratila dosta dugo, međutim, nisam mogla reagirati sve dok presuda nije postala pravomoćna.
Hoćete li razmotriti, Vijeće za pomilovanja vam daje sugestije?
Daje sugestije, međutim, to nije potrebno. Ja sam odlučila.
Utrka za drugi mandat
Ove godine je izborna godina, za nekoliko dana ulazite u posljednju godinu svog mandata. Čini mi se da je vrlo jasno da ste odlučili ići po drugi mandat. Kad ćete to objaviti?
Pa svoju ću odluku objaviti kad za to dođe vrijeme. Držim da nije sazrelo vrijeme da se objavljuje ili ne objavljuje kandidatura. Ovaj moj mandat, dakle protekle četiri godine, bile su obilježene tri različite vlade i tri različite predizborne kampanje. Mislim da smo previše vremena izgubili u predizbornim kampanjama. One su uvijek neplodno vrijeme za državu, a u tim kampanjama, to je do određene razine i mene sputavalo u svojem djelovanju, obzirom da sam htjela apsolutno ostati nepristrana i brinuti o procesu konsolidacije vlasti u Hrvatskoj. I zbog toga držim da ne treba prerano krenuti u bilo kakvu kampanju. Uostalom, to je ono što hrvatski državljani očekuju od nas, da se posvetimo njihovim egzistencijalnim problemima i da ih rješavamo, a ne da brinemo o svojim nekakvim budućim političkim ili bilo kojim drugim funkcijama. Ali ono što vam mogu sa sigurnošću reći, što se pojavilo u medijskom prostoru, da kalkuliram nekakvom međunarodnom karijerom ili nekakvom kandidaturom, ne, to u ovom trenutku apsolutno nije u pitanju. U potpunosti se usredotočujem na ovu važnu dužnost koju obnašam.
Javno nećete objaviti kandidaturu niti da idete po drugi mandat, no jeste li to najavili možda HDZ-u, premijeru Plenkoviću? Vidjeli smo da su vas iz HDZ-a već nekoliko puta pozvali da se izjasnite.
Naravno, nećemo se javno izjašnjavati jedni drugima, razgovarati preko javnosti. Naši su razgovori u jednom užem krugu, primjeren auditorij u kojem o tome treba odlučivati.
Znači, najavili ste premijeru da idete po drugi mandat?
Pa ne mogu reći da sam najavila. Da smo razgovarali o tome, jesmo.
Ako budete išli, a ići ćete po drugi mandat, tražit ćete potporu HDZ-a, ići ćete kao kandidatkinja HDZ-a?
Pa na vrijeme ću sve objaviti.
Krajem prošle godine povukli ste jedan potez, smijenili ste svog savjetnika za unutarnju politiku. Mate Radeljić je bio čovjek koji je bio neka vaša spona prema konzervativnim, desnim krugovima. Bojite li se da će vam desni birači okrenuti leđa? Zapravo smo nakon te smjene vidjeli jednu dosta histeričnu reakciju nekih desnih kolumnista i aktivista.
Kao što sam to već rekla, žao mi je da je gospodin Radeljić odlučio otići na način na koji je otišao. Doista, svi savjetnici koji su otišli dosad iz Ureda, otišli su na neke druge funkcije ili privatni posao i slično. Ja sam osoba koja ne voli sukobe i ukoliko mogu kome u životu pomoći, uvijek ću mu pomoći. U cijelom ovome procesu nisam nikome okrenula leđa niti sam se ikoga odrekla, nijednog jedinog hrvatskog državljanina, ostajem predsjednica svih građana Hrvatske. Ako mislite, dakle, na konzervativno biračko tijelo, mislim da ti ljudi, da ljudi konzervativne provenijencije mogu sasvim dobro prosuditi moje poteze, moje djelovanje koje ostaje kako jest bilo do sada moja orijentacija i da nije bilo potrebe da to tumači bilo koji savjetnik ili da se povezuje s bilo kojim savjetnikom. Uostalom, predsjednik odnosno predsjednica Republike, je taj koji imenuje svoje savjetnike i koji ih razrješuje, nisu potrebno niti saborsko odobrenje niti bilo čije drugo odobrenje. Oni jesu dužnosnici, ali to je svakako odluka predsjednika, odnosno predsjednice, i moje se odluke temelje na politici koju zastupam, na smjeru koji želim zauzeti i na činjenici da svako novo vrijeme traži nove ljude, da traži neke promjene i u tom smislu ću nastupati ove godine, s nizom novih aktivnosti i projekata koji su usmjereni prije svega na rješavanje problema u hrvatskom društvu.
Vi ste više puta rekli da je za vas taj slučaj Radeljić završen. Međutim, ostalo je otvoreno jedno vrlo važno pitanje, jeste li provjerili sa SOA-om je li agent SOA-e njemu prijetio smrću, ako vas bude na bilo koji način napadao ili vam radio štetu.
To je pitanje isto tako riješeno. Kao što ste vidjeli, saborski odbor je donio svoju odluku, odnosno mišljenje, da nije bilo nikakvog prekoračenja ovlasti. Isto tako, i Ured za nacionalnu sigurnost je proveo nadzor. Vjerujem da toga nije bilo, odnosno, naravno da smo o tome razgovarali, a naravno, svatko ako osjeća da mu netko prijeti, onda to treba prije svega prijaviti pravosudnim organima. U ovom slučaju, obzirom da je za imenovanje i razrješenje savjetnika u Uredu predsjednice de facto dovoljan samo jedan potpis, doista je uopće nepotrebno razmatrati zašto bi se u to uključivala bilo koja treća strana.
Ljevica zasad nema relevantnog kandidata, barem protukandidata vama. Međutim, na desnici ih se javlja dosta. Praktički ste stvorili, politički izmislili Brunu Esih, to vam premijer vrlo često prigovara u Saboru i javno. Sada bi vam ona mogla biti protukandidat. Bojite li se da će vam ona otkinuti taj mali, ali zapravo značajan i relevantan broj desnih birača?
Ponavljam, nisam istaknula kandidaturu, dakle, predsjednica sam Republike Hrvatske, koja se i dalje usredotočuje na posao koji radim i nemam potrebu uopće u ovom trenutku razmjenjivati mišljenja s bilo kim od potencijalnih kandidata. Pričekajmo predizbornu kampanju, pa ćemo vidjeti tko će biti kandidati.
Nakon smjene Radeljića, taj dio desnih vedeta, koji su vam tepali da ste kraljica desnice, da ste jedini korektiv briselskom ćati, kako nazivaju premijera Plenkovića, optužuje vas da ste zapravo sklopili pakt s premijerom Plenkovićem, da ste se okrenuli, kažu da ste nova Kolinda, da više niste desno, nego da ste isto u tom smjeru Bruxellesa. Imate li nekakav pakt s premijerom Plenkovićem o nenapadanju?
Prije svega postavljam pitanje, što mislite, pod kime mislite da je to ta hrvatska desnica? Je li riječ o ljudima domoljubne orijentacije, kojih ima i na lijevoj strani političkog spektra, naravno, ne može se to pripisivati nijednoj strani političkog spektra, ljudi konzervativnog usmjerenja i tako dalje. Mislim da se u Hrvatskoj ta podjela na ljevicu i desnicu previše bagatelizira i previše radi po nekakvim kriterijima koji nisu, koji ne postoje u modernim društvima kakvo Hrvatska želi biti, moderno europsko društvo. Nisam sklopila pakt ni sa kime, i dalje ću upozoravati na probleme koji postoje u društvu. Moja je zadaća biti i korektiv stanja. Dakle, ne mogu razmišljati niti o svojoj budućoj karijeri niti o nekakvom rejtingu, već isključivo o dobrobiti svih hrvatskih državljana, bez obzira kakvi bili moji osobni stavovi i provenijencija, a sebe držim modernom konzervativkom, ja moram biti predsjednica svih građana, dakle i onih koji su drukčije orijentacije, pomirivati sva ta stajališta i predsjednik si zapravo ne može dopustiti luksuz da bude na ovoj ili onoj strani političkog spektra kao takav, već da isključivo štiti hrvatske državne interese i interese svih hrvatskih državljana.
Kako onda gledate na te napade koji dolaze iz tih desnih krugova? Vrlo konkretno, mislim na Velimira Bujanca, Tihomira Dujmovića, na dosta utjecajne desničarske aktiviste.
Nisam nikada komentirala pojedine novinare, pa neću ni sada. Ja vjerujem da hrvatska javnost prepoznaje sve ono što radim i da će u tom smislu postupiti svi hrvatski državljani kad budu prosuđivali ono što sam učinila, bez obzira na sljedeće izbore i nemojmo podcjenjivati ljude, nemojmo podcjenjivati njihovu sposobnost razlučivanja i samostalnog odlučivanja. Mislim da nikome ne treba nikakav poseban vodič, da bi mu rekao kako treba ocijeniti rad bilo kojega od nas.
Vlada i premijer su uvijek nepopularni, uvijek su pri dnu ljestvice popularnosti. Može li vam štetiti ta percepcija da ste se približili Vladi Andreja Plenkovića eventualno u kampanji?
Pa zapravo su sve te nekakve insinuacije ili o sukobima ili o približavanjima više, neću reći konstrukcije, ali više se proizvode u medijima.
Vi ste poručivali trgnite se, radite, nemate gospodarske strategije. Već prije par mjeseci ste govorili da je zemlja zapravo u izvanrednom stanju zbog demografske situacije. To su bile dosta oštre poruke prema Vladi. Nije pitanje da je taj sukob bio samo medijski konstruiran.
Pa demografska situacija, kao i gospodarska situacija uostalom danas nisu rezultat rada jedne vlade i to sam ponovila nebrojeno puta. Čak i u govorima koji su se tako interpretirali, kao napad na Vladu, ponovila sam nekoliko puta da je riječ o mojem sagledavanju stanja u zadnjih 20 ili 25 godina. Naravno da preko noći i u roku od godinu, pa čak i dvije, ne možete ispraviti kriva razmišljanja ili politike iz prethodnih desetljeća. Dakle, nastavit ću i dalje, nastavit ću upozoravati na problematiku koja postoji u društvu. Naravno, na demografiju sam upozorila kao na problem svih problema i u smislu demografije Hrvatska se nalazila i još uvijek se nalazi u izvanrednom stanju, koje zahtijeva izvanredne mjere. Međutim, svaka kritika je besplodna i nema smisla ukoliko je to samo kritika sama po sebi i zato sam se prihvatila posla i za svaku onu kritiku koju sam uputila sam i napravila program mjera. Primjerice, demografija, za koju držim da je izrazito kvalitetan projekt, kako sagledavanja trenutnog stanja, projekcija kretanja stanja u demografiji ukoliko ne poduzmemo odlučne i odgovarajuće mjere i prijedlog vrlo konkretnih mjera. Nakon toga smo održali sjednicu s Vladinim Vijećem za demografiju i složili smo se u niz činjenica i čimbenika. U ovom trenutku postoje naznake da se demografski val polako usporava, dakle, odlazak iz Hrvatske.
Nema više tko otići.
To potkrepljuju i podaci iz Njemačke i sad je na nama da konsolidiramo tu situaciju i da radimo na tome da se ljudi počnu vraćati, jer u konačnici moram istaknuti, mobilnost je dobra i dobro je da ljudi odu i studirati i raditi negdje vani, međutim, mi moramo stvoriti uvjete u Hrvatskoj kakvi su slični ili jednaki uvjetima kakvi su u državama u koje nam ljudi odlaze, kako bi se oni jednog dana vratili, obogaćeni iskustvom. A to da više nema tko odlaziti, više nemojte molim vas, podcjenjujemo četiri milijuna ljudi koji su ostali u zemlji iz raznih razloga. Bilo što su se odlučili boriti ovdje, vole svoju zemlju, žele ostati ovdje ili iz nekih drugih razloga. Neki se polako i vraćaju.
Kad stotine tisuća građana odu u jednoj godini, onda je to kolokvijalno rečeno da nema više tko otići. Činjenica je da su nama pogranična područja ispražnjena od ljudi, pogotovo od ljudi s potencijalom, mladih obrazovanih ljudi. Ipak ste sada manje kritični, nego što ste bili, kad je riječ o tom fenomenu, koji ste vi otvorili i nametnuli u diskurs javnosti.
Ponovno bih rekla, nije točno da nema tko otići, uvijek, nažalost, ima tko otići. Da sam manje kritična, nisam. I dalje inzistiram na tome, u svakoj županiji, u svakom kraju u koji odlazim, govorim o demografiji i o demografskim kretanjima. Slažem se s vama, posebno su rubni dijelovi, granični dijelovi Hrvatske, što je uvjetovano i oblikom Hrvatske kao države, prilično podložni depopulaciji. Depopulacija se događa iz više razloga. Jedan od razloga svakako su ekonomske prirode. Dakle, ljudi traže bolji život negdje drugdje, traže veće plaće i puno mi je njih na terenu reklo: “Predsjednice, kad bi imali samo tisuću kuna veću plaću, ostali bismo ovdje, ne bismo uopće razmišljali o odlasku.” Zatim vam je isto pitanje mirovina, gdje u nekim europskim zemljama nakon pet godina stječete mirovinu, koja će definitivno biti veća nego što će to uživati, nažalost, hrvatski državljani, ukoliko se nešto ne učini po pitanju mirovinske reforme i to je njihovo pravo, apsolutno, to im se ne može zanijekati; ljudi koji odlaze na školovanje. Međutim, ono što me brine, uz ove gospodarske čimbenike, za koje držim da treba rješavati snažnom poreznom reformom, jer ova porezna reforma, koja je dosad odrađena i koju ja apsolutno pozdravljam, pokazala je da se može oživjeti gospodarstvo i da je to jedini način da se otvaraju nova radna mjesta dodane vrijednosti, dakle bolje plaćena mjesta, da nam ljudi ostaju. Postoji niz drugih razloga. Više sam puta istaknula klimu u društvu, koja je prilično negativna, negativistička, koja je pesimistična i gdje, zapravo, i ono za što ste me i vi novinari kritizirali da sam rekla da živimo iz afere u aferu.
Tko je odgovoran za takvu klimu?
Kad ste na terenu, vidite, evo, provela sam tri dana u Zagrebačkoj županiji, ma nitko me nije pitao ni za jednu od afera o kojima se govorilo, štoviše, ljudi su govorili pa dajte malo poradite više na tom zajedništvu, dajte da se prestanu svađati ljudi u Saboru, idemo nešto napraviti za državu. I naravno pitanja koja su mi postavljali ljudi kao problem, jesu pitanja egzistencijalne prirode, od zaposlenja do prometne povezanosti, do cijene pokaznih karata i slično i morali bismo se više usredotočiti na to, kao i na pozitivne primjere, kojih ima jako puno. Vjerujte mi, jako puno ljudi se u ovoj državi bori za egzistenciju, unatoč i birokratskim preprekama, unatoč i mentalitetu, koji moramo mijenjati, odlučuje ostati ovdje, odlučuju ući u vode poduzetništva i moramo im to olakšati. Sljedeći problem koji tjera mlade na odlazak i priječi povratak mladih ljudi, s kojima redovito razgovaram u državama kao što su Kanada ili Australija, jest nažalost sveprisutni nepotizam u hrvatskom društvu i potreba da imate nekakvu vezu. Mladi osjećaju da ukoliko se kandidiraju za neko mjesto na nekom fakultetu i slično, ukoliko se žele vratiti, da neće biti ocjenjivani prema vlastitim sposobnostima i prema onome što su postigli, već da za to mjesto već postoji netko tko je predodređen nekakvim stranačkim, obiteljskim ili drugim vezama. I to je jedna od društvenih pojava na kojima stvarno moramo puno žešće poraditi.
Tko je odgovoran za tu društvenu pojavu nepotizma? HDZ je na vlasti…
Odgovorni smo svi mi svih ovih godina, to je nasljeđe, rekla bih, još austrougarskog sustava pa onda dalje. Mislim da se nismo dovoljno snažno borili protiv takvih pojavnosti. Nemojmo korupciju tražiti samo u visokoj politici, ima je, nažalost, na puno razina u Hrvatskoj i mislim da svi možemo tome pridonijeti tako što upozoravamo na probleme, na problematiku koja se odvija oko nas i stvarno da o tome raspravljamo. Ali isto tako isticati i te pozitivne primjere. Recimo, gospodin Rimac. Bili smo kod njega, širi taj svoj kampus, vjerujem da će uskoro otvoriti novi kampus svoje tvrtke, jedna iznimno moderna tvrtka, jedan od najvećih, ne samo hrvatskih, nego i svjetskih inovatora, uza sve ove probleme koje ima, on se s njima nosi, suočava. Dolaze ljudi, kako mi je rekao iz 58 nacija svijeta, dakle, ne samo povratnici Hrvati, nego i ostali koji rade kod njega i treba nam više takvih tvrtki i država upravo, ne samo država, nego i lokalna i regionalna samouprava, svojim djelovanjem moraju poticati razvoj takvih tvrtki, da se prije svega izmiču te administrativne barijere koje postoje, ta dužina sudskih postupaka koje imamo, a korupcija, čak mi kažu strani investitori, nije toliko niti problem njima, koliko je nepredvidljivost u Hrvatskoj. Dakle, prečesto mijenjamo ili najavljujemo promjene zakona i poreza, dok se oni snizuju, sve je to dobro. Mislim da moramo ići u tom pravcu rasterećenja rada, dakle, veće plaće za zaposlenika, manja cijena za poslodavca, i to je po meni jedna od temeljnih reformi kojima se može i mora početi rješavanje i demografske problematike.
Da odete u Irsku ili u Njemačku koji su iselili, sigurna sam da bi vam upravo tu političku korupciju i nepotizam naveli kao problem, jer poslovi više nisu problem u Hrvatskoj, posla ima, ali očito ta atmosfera o kojoj vi govorite – tko je odgovoran za nju?
Posla ima, međutim, morate voditi računa o tome, da nažalost naše školstvo, dakle to je sljedeće pitanje obrazovne reforme, nije usklađeno s tržištem rada i moramo nastaviti s reformom i prilagođavati školstvo i to ne trenutno sadašnjem profilu tvrtki koje imamo i potrebama tržišta rada, već s pogledom u budućnost kreirati određeni broj u strukovnim školama, prije svega, iznimno nam je potrebno strukovno obrazovanje, koje stavlja puno veći naglasak na praksu i na rad, kako bi ljudi, ti mladi ljudi kad izađu iz škole, mogli odmah početi raditi. A s druge strane, potrebno nam je cjeloživotno obrazovanje i potrebno nam je puno više staviti pozornosti, što rade neke jedinice lokalne samouprave kad daju stipendije, na deficitarna zanimanja. Dakle, ne možete vi sad, ukoliko vam treba određeni broj varioca, bilo koga s burze rada dobiti da bude varioc, nego ga morate preeducirati, kako bi se mogao baviti tim poslom. Dakle, nije problem broj ljudi koji su na burzi, nego to što nismo dovoljno školovali, odnosno obrazovali radne snage u tim pojedinim zanimanjima i zbog toga mislim da je bitno i ohrabruje me što vidim na terenu kod mnogih škola i visokih učilišta, da su počeli razgovarati s gospodarskim sektorom i da broj zanimanja ne određuju temeljem toga koliko imaju profesora, već temeljem toga koliko pretpostavljaju da će na tržištu rada biti potreban broj ljudi. I to je jedini način da obrazujemo ljude za tržište rada, a ne za odlazak iz države ili za burzu rada.
Tekst se nastavlja ispod oglasa