Predavanje na temu Logori za folksdojčere u Hrvatskoj i Jugoslaviji 1944. – 1948. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu održao je dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik s Hrvatskog instituta za povijest istaknuvši kako se prijeratnim popisom stanovništva iz 1931. godine na području Jugoslavije bilježi nešto više od 500.000 osoba koje su njemački iskazale kao svoj materinski jezik. Ocijenio je kako je Hrvatska odlaskom Nijemaca, folksdojčera, izgubila ne samo u demografskom smislu, nego i intelektualnom, kulturnom i, posebice, gospodarskom pogledu. Protjerani su njemački obrtnici, seljaci, industrijalci.

Pojasnio je kako su Nijemci naselili sjevernoistočni dio Europe, posebni prostore Panonije – Mađarske, Rumunjske, Vojvodine, Baranje, Srijema i Slavonije već nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699.

„Radi se većinom o katoličkom stanovništvu, patrijahalnom i zemljoradničkom – kasnije će doći do naseljavanja manjeg broja Nijemaca protestantske vjeroispovijesti“, rekao je Geiger te dodao kako se prijeratnim popisom stanovništva iz 1931. godine na području Jugoslavije bilježi nešto više od 500.000 osoba koje su njemački iskazale kao svoj materinski jezik – od toga 10.000 Židova.

Na AVNOJ-u i ZAVNOH-u 1943. i 1944. godine komunističko vodstvo i partizanske vlasti obećavali su da će zajamčiti sva prava manjina te da će Nijemci biti ravnopravni kao sve manjine u novoj demokratskoj Jugoslaviji koja će biti stvorena nakon završetka rata.

„Već krajem 1944. partizani otvaraju prve sabirne centre – Nijemci, Mađari i dio Rumunja u Vojvodini proglašeni su od novoustanovljene vlasti “nelojalnim manjinama“, istaknuo je dr. Geiger te dodao kako je potkraj 1944. godine donesena odluka predsjedništva AVNOJ-a, koja će biti temelj daljnjim odlukama i zakonima. Komunistička vlast je sve pripadnike njemačke manjine na području Jugoslavije proglasila odgovornima za njemačku okupaciju Jugoslavije i nacističke zločine u Drugom svjetskom ratu.

Temeljna nakana jugoslovenskih komunističkih vlasti bila je sve Nijemce protjerati iz Jugoslavije, oduzeti im svu imovinu i zabraniti povratak

Dr. Geiger je podsjetio na odluku OZNA-e  iz siječnja 1946. u kojoj su date izričite zapovijedi da se sve Nijemce treba okupiti u “sabirne centre”, u stvari logore, te “zločince” odmah kazniti, a ostale protjerati za Njemačku.

„Prva i osnovna nakana jugoslavenskih komunističkih vlasti bilo je sve Nijemce protjerati iz Jugoslavije, oduzeti im imovinu i i zabraniti povratak“, rekao je dr. Geiger te dodao kako je od pola milijuna Nijemaca njih oko 300.000 krajem 1944. godine izbjeglo s područja Vojvodine, Slavonije, Bosne.

Mađarska i Rumunjska su odustale od protjerivanja i danas imaju jaku njemački manjinu

Pojasnio je kako na konferenciji Saveznika u Potsdamu 1945.  Jugoslavije nije ušla u kvotu zemalja koje imaju pravo „humano preseliti“ njemačko stanovništvo što je po Geigeru bio eufemizam za etničko čišćenje. To pravo su od saveznika dobile Poljska, Rumunjska, Mađarska i  Češka.  No, Mađarska i Rumunjska su odustale od protjerivanja Nijemaca i danas imaju jaku njemačku manjinu.

„Prvi veći logor osnovan u Hrvatskoj za pripadnike njemačke manjine bio je radni logor u Josipovcu Petrijevačkom kod Osijeka i Valpovo u kojeje odvedeno 3000 osoba – kompletne obitelji, od djece do starijih osoba“, istaknuo je dr. Geiger te dodao kako je početkom srpnja iz logora Josipovac u stočne vagone ukrcano više od 3000 osoba te deportirano  prema austrijskoj granici – vraćeni su zbog zatvaranja granice, mnogi su putem umrlil.

„Za razumijevanje sudbine pripadnika njemačke manjine ključni su logori Krndija i Valpovo“, istaknuo je je dr. Geiger te dodao kako su ljudi umirali zbog loših uvjeta, epidemije pjegavog tifusa, šarlaha.

Krndija je bilo njemačko mjesto koje je pretvoreno u logor i ograđeno bodljikavom žicom.

Od oko 200.000 Nijemaca koji su dočekali završetak rata, 170.000 do 190.000 zatvoreno je u logore.

Prema istraživanjima u logorima je izgubilo živote 26.000 žena i 8000 djece mlađe od 16 godina.

Geiger je pojasnio da su logoraše njemačke manjine iznajmljivalo za rad poduzećima, ponajviše poljoprivrednim dobrima, kao robove. Postojale su i dozvole za posjete.

Iz logora Tenjska Mitnica, koji je  posljednji je zatvoren,  bio je u fukcniji do siječnja 1947. godine – dio logoraša je pušten na slobodu, prema posebnim odlukama, ako su bili iz “miješanog” braka.

Do kraja 1944. provedena je potpuna evakuacija njemačke manjine, tako da je završetak rata, ljeto 1945. dočekalo samo 20.000 Nijemaca. Oko 18.000 odvedeno je u logore. Izuzeti su oni koji su surađivali s partizanima.

Komunistički logori za njemačku manjinu u Hrvatskoj “radili” su od svibnja 1945. do ožujka 1948. Nakon tog vremena se sudbine hrvatskih Nijemaca mogu pratiti po logorima u Vojvodini. Ubijeno je 4000 do 4500 osoba – gotovo polovica Nijemaca koji su ostali u zavičaju.

Prvi poslijeratni popis stanovništva iz 1948. godine zabilježio je na području Jugoslavije 55.000 pripadnika njemačke manjine

Godine 1948. logori su konačno ukinuti. Nijemcima je oduzeta sva imovina, imali su dozvolu za  ograničeno kretanje, dobili su dokumente te su ih počeli plaćati za njihv rad, ali su bili građani drugog reda. Sve su manjine imale pravo korištenje materinskog jezika u bivšoj Jugoslaviji, osim Nijemcima.

Nijemci su po gospodarskom statusu i produktivnosti najjača nacionalna manjina

„Prije Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije živjelo je više od pola milijuna Nijemaca. Uz Mađare i Albance bili su brojčano najjača nacionalna manjina”, istaknuo je dr. Geiger te dodao kako su po gospodarskom statusu i produktivnosti bili  najjača nacionalna manjina – u obrtima, poljoprivedi su bili produktivniji i od starosjedilačkog hrvatskog i srpskog stanovništva.

„Godine 1951. Jugoslavija omogućuje Nijemcima da napuštaju zemlju te tada iseljava ostatak Nijemaca, a 60-ih godina počinje “gastarbajterski” odlazak Nijemaca u Zapadnu Njemačku.

„I danas su svađe i polemike između onih koji dvoje je li počinjen genocid nad Nijemcima u Jugoslaviji ili etničko čišćenje“, rekao je dr. Geiger te dodao kako drži da jep povjesničar Zoran Janjetović iz Beograda najbolje objasnio što se dogodilo Nijemcima kad je rekao da je u komunističkoj Jugoslaviji provedeno grubo etničko čišćenje koje nije bilo genocid – komunistička vlast nije imala namjeru  Nijemce pobiti, već ih preseliti preko granice.”

Izvor: Narod.hr
Photo: Hrvoje Pilić/narod.hr