“Ta retorika da su obje strane jednako krive bila je potpuno suluda. To je kao da Poljake okrivite zato što ih je Hitler napao, kaže Republikanski kongresnik Chris Smith u razgovoru s Matom Mijićem za Večernji list o Hrvatskoj, Domovinskom ratu, susretu s Tuđmanom i Miloševićem.
Ovo vam nije prvi posjet Hrvatskoj.
Nije. Bio sam 2012. u Dubrovniku, a prvi put posjetio sam vašu zemlju 1991. Odmah sam zavolio ovdašnje ljude jer su bili samopouzdani. Na agresiju Miloševićevih divljaka odgovarali su otporom, hrabrošću i vjerom. Ta me se vjera posebno dojmila. Ne sjećam se da sam ikad prije toga vidio vojnike s krunicama oko vrata. Svjedočio sam velikoj volji i odlučnosti unatoč lošoj odluci Sjedinjenih Država i Europske zajednice o uvođenju embarga na uvoz oružja koja je apsolutno išla u korist agresorske države – Srbije. Odlučio sam napisati prijedlog zakona o ukidanju embarga, ali demokrati nisu dali da se o tome raspravlja, a protiv su bili i Bush i poslije Clinton. Do danas si to nisam uspio razjasniti. Dok su oni govorili „Pustimo Europu da preuzme inicijativu“, nevini su ljudi ginuli.
Je li vam ta vaša privatna misija u Hrvatskoj i Srbiji te ratne 1991. dodatno otvorila oči?
Itekako! Nakon posjeta Zagrebu, Osijeku i Vukovaru, kolega Wolf i ja susreli smo se s Miloševićem i uvjerili se da nam laže. Upravo je bio dogovorio prekid vatre koji je praktički odmah prekršen. No neki su ga unatoč svemu podupirali u Kongresu. Smatrali su da smo se ciljano namjerili na njega, što je težak apsurd. Ali nas se nije moglo zavarati jer smo u Vukovaru i Osijeku osobno razgovarali s ljudima koji su proživljavali noćnu moru. Ta retorika da su obje strane jednako krive bila je potpuno suluda. To je kao da Poljake okrivite zato što ih je Hitler napao. Bilo je od početka jasno tko je tu agresor, a tko se brani.
Što vam se posebno usjeklo u sjećanje iz Vukovara?
Bili smo u crkvi sv. Filipa i Jakova i u njoj smo sreli oca Branimira Koseca. Na krovu svoje crkve imao je rupu od granate koja, na svu sreću, nije eksplodirala. Rekao nam je: „Nikamo ne idem jer je puno mojih župljana još uvijek tu. Oni bi trebali otići jer je jako opasno, ali dok su oni tu – i ja sam. Jer me trebaju.“ Bio je jako hrabar, pravi pastir. Poslije smo doznali da je nakon pada grada zarobljen i premlaćivan. Druga stvar koju nikad neću zaboraviti jest način na koji je grad sustavno uništavan, doslovce sravnjivan sa zemljom. Knjižnica, škole, obiteljske kuće… To je slika pravog zvjerstva, tako izgledaju ratni zločini.
Susreli ste se s Tuđmanom i Miloševićem. Kakav su dojam na vas ostavili?
Tuđman je bilo jako zahvalan na tome što smo došli. Stalno je naglašavao da Amerika mora razumjeti što se događa u Hrvatskoj. Rekao je da bi, kad bismo samo doveli Sedmu flotu, to Miloševiću demonstriralo snagu. To mi sada radimo sa Sjevernom Korejom – pokazujemo odlučnost. Tada je to bio Tuđmanov prijedlog, ali nažalost nije se dogodilo. Milošević je bio vrlo društven, čak i nasmijan. Bilo je to pomalo bizarno. Rekli smo mu da znamo što se događa i da prestane s time. „Takva vam agresija neće proći“, rekao sam mu. Uvjeravao nas je da MiG-ovi ne tuku po Vukovaru, ali suočili smo ga s dokazima koje smo prikupili. Prelijetali su iznad nas dok smo bili u gradu, a jednog sam uspio i fotografirati. Čuli smo i detonacije nakon preleta. Oba su moja brata piloti i ja dobro znam kako zvuče projektili ispaljeni iz MiG-a. Negirao je i korištenje kasetnih bombi iako je jedna moja fotografija s terena bila jasan dokaz da su ih koristili.
U svojem pismu predsjedniku Bushu tražili ste hitan sastanak kako biste mu predložili nova stajališta SAD-a prema ratu u Hrvatskoj. Koje su bile vaše preporuke?
Prvo i osnovno, ukidanje embarga na uvoz oružja. Drugo, smatrao sam da trebamo pojačati svoju prisutnost u regiji jer u tom slučaju Milošević ne bi mogao prodavati priče o miru, a u isto vrijeme intenzivirati oružani sukob. Pa Franku Wolfu i meni dali su u SANU-u karte velike Srbije! Hrvatske praktički nije bilo, Bosne i Hercegovine nije bilo, Dubrovnik je bio uključen… To je bila njihova grandiozna vizija i nisu je skrivali, a iz nje se lako moglo zaključiti što slijedi.
Intenzivno ste se bavili i ratom u Bosni i Hercegovini.
Kad sam vidio kartu velike Srbije, Bushu i njegovim ljudima odmah sam rekao da je BiH sljedeća. I dok je Hrvatska učinkovito kršila embargo i uspjela se braniti, Bošnjaci su za pomoć uvozili džihadiste koji danas predstavljaju sve ozbiljniju prijetnju. Pojedini bosanski muslimanski klerici već su tada bili zabrinuti radikalizacijom domaćih muslimana. Ali, nemojmo zaboraviti, sve je počelo tako što nismo dopustili uvoz oružja i omogućili ljudima da se sami brane od agresora.
BiH je i dalje u fokusu vašeg interesa. Smatrate li i vi da je Dayton zastario?
O, da! Izvorni Daytonski sporazum bio je dobar za zaustavljanje rata. BiH sada treba bolji demokratski sustav koji će dati snagu i težinu pojedincima, ali i narodima poput Hrvata koji su nepravedno tretirani. Kakav će taj sustav biti, nije na meni da odlučujem. Ali svi moraju imati jednaku razinu političkih prava i ne smiju biti diskriminirani.
Krajem ovog mjeseca Haaški će sud donijeti presudu hrvatskoj šestorici iz BiH. Može li ona utjecati na borbu Hrvata za jednakopravnost?
Što god sud odlučio, to ne smije utjecati na status Hrvata u BiH. Lideri griješe i moraju biti pozvani na odgovornost, ali griješe i sudovi kao u slučaju presude vukovarskoj trojci koja je užasna. Presuda šestorici ne može biti podloga za obespravljivanje Hrvata. Nešto što se dogodilo davno ne smije biti povod za političku marginalizaciju ljudi danas.
Pojačani interes SAD-a za Hrvatsku
Chris Smith došao je u Zagreb na poziv Zaklade Vigilare i susreo se s nizom predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti te tako nastavio produbljivati odnose između Hrvatske i SAD-a.
Sjedinjene Američke Države nastavljaju pokazivati pojačani interes za Hrvatsku. Ovog puta u Zagreb je stigao poznati republikanski kongresnik Chris Smith koji već 37 godina predstavlja 4. okrug savezne države New Jersey u Zastupničkom domu američkog Kongresa, a u svojoj je bogatoj karijeri bio autor čak 42 zakona.
U govoru prigodom otvaranja festivala osvrnuo i na svoj prvi posjet Hrvatskoj početkom rujna 1991. Vidjevši u medijima što se zbiva u srcu Europe, Smith je s kolegom kongresnikom Frankom Wolfom odlučio i osobno doživjeti rat u Hrvatskoj. Razgovarao je s predsjednikom Tuđmanom, kardinalom Kuharićem, Slobodanom Miloševićem, posjetio Osijek, a u Vukovar je ušao preko polja kukuruza. Ono što je u toj samoinicijativnoj istražnoj misiji vidio prometnulo ga je u velikog zagovornika samostalnosti Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Smith je dugogodišnji član kongresnog Odbora za vanjske poslove, predsjednik Pododbora za Afriku, globalno zdravlje, globalna ljudska prava i međunarodne organizacije te član američke delegacije pri Općoj skupštini UN-a. U kontekstu skorašnje presude bosanskohercegovačkoj šestorci pred sudom u Haagu i pregovora o izbornim reformama koje bi trebale zajamčiti jednakopravnost Hrvata u BiH, hrvatskoj je javnosti posebno zanimljiv kao član kongresne međugrupe za Bosnu i Hercegovinu. Smith je u toj ulozi u Zagrebu razgovarao s nizom dionika koji sudjeluju u političkom životu Bosne i Hercegovine na svim razinama, navodi Večernji list.
Tekst se nastavlja ispod oglasa