“Nakon što sam ukazao dotičnoj osobi koja se radije potpisuje kao Povjerenstvo negoli svojim imenom i prezimenom (jer je praktički nemoguće da s vama razgovara u dijalogu neko tijelo koje je sastavljeno od više osoba) da Etički kodeks nigdje ne govori kako bi homoseksualni parovi trebali posvajati djecu i kako bi to ako se to ne omogući bilo, kako dotični tvrde, diskriminacija, odgovoreno mi je da bih se eto i ja trebao pridržavati tog Etičkog kodeksa kojeg ta osoba ili nekolicina istomišljenika tumači na gotovo nestvaran način”, upozorava Krešimir Miletić, diplomirani socijalni radnik na nedavnu privatizaciju Hrvatske komore socijalnih radnika koji na neutemeljenim tvrdnjama traže posvajanje djece od homoseksualnih parova.
Priopćenje potpisuju predsjednik HKSR Antun Ilijaš, dipl. socijalni radnik i za povjerenstvo za odnose s javnošću HKSR Iva Žic, dipl. socijalna radnica i inače članica stranke Pametno, te nameću svoja neutemeljena uvjerenja i traže nešto nezakonito, putem komore čiji je osnivač ministarstvo i Hrvatska udruga socijalnih radnika i uz pomoć portala koji propagira LGBT zajednicu.
Komentar Krešimira Miletića prenosimo u cijelosti:
Nakon što je moja strukovna komora, Hrvatska komora socijalnih radnika, izdala priopćenje u kojem je, bez ikakve provedene rasprave unutar članstva i te iste struke, iznijela navodni ‘stav’ naše struke socijalnih radnika o posvajanju djece od strane istospolnih parova, odnosno zatražila u ime naše struke da se u Hrvatskoj omogući posvajanje djece od strane istospolnih zajednica, imam ljudsku, moralnu i profesionalnu potrebu i obavezu ovo javno komentirati.
O tome koga predstavlja i u čije ime javnosti piše priopćenja to Povjerenstvo za odnose s javnošću, ali nažalost i sama Komora preko svog aktualnog predsjednika, najbolje govori uvid u javno objavljene zapisnike sa ukupno održane 4 izborne skupštine Komore.
U zapisnicima ćete pronaći nevjerojatan podatak, da je na istima bilo nazočno:
– 2. izborna skupština održana 25. 5. 2015. – nazočno 34 od 1400 članova
– 3. izborna skupština održana 14. 9. 2015. – nazočno 14 od 1.500 članova
– 4. izborna skupština – nazočno 30 od 1.500 članova
– 5. redovna skupština – 31 od ukupno 1887 članova
Naravno, Statut Komore je tako napisan da bi skupština valjda bila legalna i da na njoj bude nazočan i samo aktualni predsjednik.
Ovdje mi nije namjera uopće ulaziti u logiku, legalnost i svrhu samih takvih skupština Komore, već je svakome tko ima i zrno zdravog razuma, pa čak i dobre namjere, jasno da se radi o formi (Komora) koja egzistira bez ikakve stvarne podrške 1.887 socijalnih radnika u Republici Hrvatskoj, o prividu i karikaturi ‘glasa struke’ koji egzistira isključivo u nametnutoj zakonskoj formi.
Naime, sama Komora je osnovana i doslovno nametnuta socijalnim radnicima zakonom kojeg je donijela saborska većina Zorana Milanovića, koja je donijela Zakon o djelatnosti socijalnog rada (NN 124/11) kojim je regulirano osnivanje Hrvatske komore socijalnih radnika, 21. listopada 2011.
Člankom 24. stavak 3. citiranog Zakona određeno je da se socijalni radnici koji obavljaju djelatnost socijalnog rada OBAVEZNO udružuju u Komoru. Člankom 40. istog Zakona propisano je da socijalni radnici koji po osnovi ugovora o radu s ustanovama ili drugim pravnim ili fizičkim osobama obavljaju poslove socijalnog rada ili samostalno obavljaju djelatnost socijalnog rada, mogu te poslove obavljati i nadalje, pod uvjetom da u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona steknu odobrenje za samostalan rad (dopusnicu) sukladno ovom Zakonu. Obzirom na navedeno, socijalni radnici koji obavljaju djelatnost socijalnog rada bili su PRISILJENI učlaniti se u Komoru socijalnih radnika do kraja listopada 2013., a posebnu radost prouzročila je činjenica da ono što očito ne vide kao svrsishodno i kao svoje, moraju još i plaćati mjesečnom članarinom.
Tako je odlukom osnivača (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatska udruga socijalnih radnika) dana 16.12.2011. godine održana Osnivačka skupština Hrvatske komore socijalnih radnika na kojoj je usvojen Statut Komore, izabran predsjednik Komore – mr.sc. Antun Ilijaš, dipl. socijalni radnik, Upravni i Nadzorni odbor Hrvatske komore socijalnih radnika, te je donesena odluka o visini članarine u iznosu od 0,4 % bruto plaće.
U ovome tekstu nemam namjeru prozivati bilo koga od 1887 kolega, među kojima tek 30-tak dolazi na te skupštine i sudjeluje u radu tijela Komore (raznorazna povjerenstva, sudovi itd.). No, ono što je očito je da cijelu ovu priču kreira tek njih 30-tak, koji su po mojem osobnom uvjerenju u političkom i svjetonazorskom smislu ipak jednoznačni i jednoobrazni, bliski vlasti i krugovima tadašnje vlade Zorana Milanovića. Osnivanjem (imenovanjem) Povjerenstva za odnose s javnošću i ovakvim priopćenjem, koje nema nikakvu utemeljenost u volji, stavovima ili odluci 1887 socijalnih radnika u Hrvatskoj, uključujući i aktivne profesore na fakultetima (sve ono što bi se moglo nazvati ‘strukom’), nažalost se očituju i prve devijacije i zloupotrebe jedne forme (Komora) koja je osnovana da razvija profesiju socijalnog rada, a ne da tumara po bespućima nečijih privatnih svjetonazorskih ideologija.
Nakon što sam ukazao na devijaciju ovakvog priopćenja, koje svoj sadržaj ne temelji na volji, stavovima i odluci struke, dobio sam zapravo zastrašujući odgovor od samog Povjerenstva, koje mi je protumačilo da se radi o priopćenju koje je utemeljeno u ni manje ni više nego Etičkom kodeksu socijalnih radnika.
Ovdje počinje ovaj najzanimljiviji dio priče. Nakon što sam ukazao dotičnoj osobi koja se radije potpisuje kao Povjerenstvo negoli svojim imenom i prezimenom (jer je praktički nemoguće da s vama razgovara u dijalogu neko tijelo koje je sastavljeno od više osoba) da Etički kodeks nigdje ne govori kako bi homoseksualni parovi trebali posvajati djecu i kako bi to ako se to ne omogući bilo, kako dotični tvrde, diskriminacija, odgovoreno mi je da bih se eto i ja trebao pridržavati tog Etičkog kodeksa kojeg ta osoba ili nekolicina istomišljenika tumači na gotovo nestvaran način.
Ako uzmete u obzir da je Komora nametnuta socijalnim radnicima i ima zakonsku mogućnost ‘pritiska’ na iste, jer im odlučuje o licenci, može pokretati raznorazne disciplinske postupke (među kojima i za kršenje Etičkog kodeksa), onda vam je jasno da se pojavila nova mogućnost za maltretiranje i nametanje ideologije nekolicine ljudi koji dijele svjetonazor i ideje Zorana Milanovića i ostalih apologeta rodne ideologije svim socijalnim radnicima u Hrvatskoj, zloupotrebljavajući jednu formu koja je nametnuta zakonom.
Ono što me dodatno čudi i što otvoreno i javno pitam aktualnu ministricu socijalne skrbi gđu Nadu Murganić, kako je moguće da matično ministarstvo kojim ona ravna, kao dio navodno demokršćanske opcije u Hrvatskoj, ima u Upravnom odboru jednog člana predstavnika tog istog ministarstva (koji je imenovan po sili tog istog zakona), a koji očito ima stav da bi trebalo omogućiti posvajanje djece homoseksualnim parovima u Hrvatskoj i to bez ikakve javne rasprave, konzultacije struke i bilo čega što bi barem nalikovalo na demokratsku proceduru. Ovim putem molim ministricu, koja je također socijalna radnica, da mi pomogne razumjeti tumačenje Komore kojeg je i ona formalna članica, da tvrdnja kako bi u Hrvatskoj doslovno trebalo omogućiti posvajanje djece od strane istospolnih parova svoj temelj ima u Etičkom kodeksu socijalnih radnika.
Na kraju, izražavam žaljenje što struka kojoj pripadam nema nikakvu korist od ovakve Komore. I umjesto da Komora zaista radi na motivaciji socijalnih radnika da se uključe u njezin rad, kako bi se zaista radilo na promicanju i razvoju profesije koja je iznimno zahtjevna, Komora se zloupotrebljava za nečiji aktivizam i promicanje osobnih ideologija nekolicine istomišljenika.
Na kraju ovog teksta, poštovana osobo koja se potpisuješ s Povjerenstvo za odnose s javnošću, ja imam svoje ime i prezime, svoju diplomu, zvanje i integritet. Ja živim Etički kodeks na koji se pozivate od prve sekunde mog zvanja. I svoje stavove iznosim javno, pod imenom i prezimenom. Ovo priopćenje niste napisali u moje ime niti u ime struke socijalnog rada. Budite pošteni i slijedeći put se potpišite osobnim imenima i prezimenima. Da svima bude jasno, koliko vas zapravo ima i dijeli ove stavove unutar 1887 kolega socijalnih radnika.
Krešimir Miletić, dipl. socijalni radnik
