Krešimir Miletić u petak je završio u bolnici, a danas, 11. rujna, kad je želio glasovati našao se u situaciji koja je potaknula brojna pitanja.
“Odlučio sam zbog svih onih kojima je danas uskraceno pravo glasovanja, jer leže u nekoj bolnici i nisu bili toliko uporni kao ja, ispričati priču o tom jednom glasu i što je bilo potrebno proći da ostvarim ovo moje pravo. U petak ujutro sam nakon što sam se javio liječnici opće prakse, jer sam dan ranije imao bolove u trbuhu i temperaturu, upućen na hitan pregled na kirurgiju u Vinogradsku bolnicu.
Od trenutka kad sam primljen, do trenutka kad sam uspavan i operiran prošlo je možda dva sata. Ovdje želim istaknuti sve superlative za zaista vrhunsku ekipu medicinskog osoblja.
Nakon operacije, negdje predvečer, pitao sam prijatelja koji je uključen u izbore što trebam napraviti da ostvarim pravo na glasovanje. Rekao je da je dovoljno da netko od obitelji dođe na izborno mjesto do 12 sati i kaže gdje sam i da se organiziraju i omoguće mi glasovanje. Moja supruga je to i napravila, ali je naišla na vrlo neugodno iskustvo. Odbijena je i unatoč inzistiranju rekli su kako to nije moguće. ‘Nismo mi gospođo plaćeni da idemo tako po Zagrebu. Tako bi onda mogli i u bolnicu u Dubravu’.
Dali su joj i neki telefon koji bi trebala nazvati, na kojem je neka ženska osoba, pa da nju pita. Nazvala je taj broj, no i tamo je odbijena.
Nakon toga javila mi je kako neću moći glasovati jer oni ne žele doći i govore kako te izvanredne situacije ‘nisu pokrivene’.
Tako sam se, kao ‘izvanredna situacija’ koja je u tom trenutku primala ketonal intravenozno, da bolovi budu podnosljivi, odlučio nazvati DIP.
Naravno, morao sam surfati da nađem taj broj.
Nazvao sam broj Izbornog povjerenstva za 7. IJ. i javila mi se muška osoba koja mi je djelovala kao netko tko se slučajno tamo zatekao. Na svako moje pitanje odgovorio je ili da ne zna, ili da nazovem svoj birački odbor.
Ja sam mu objasnio da ležim operiran u krevetu i da nemam pojma kako se zove taj neki predsjednik biračkog odbora, a kamoli koji je njegov privatni mobitel.
‘Ne znam ni ja.’, rekao je već pomalo cinicno i rekao da nazovem IP 1.IJ.
Naravno, i taj sam broj morao prosurfati, dok mi je medicinska sestra mijenjala gazu, jer je rana malo procurila.
Nazvao sam i dobio jednu jako ljubaznu gospođu, koja je odmah zapisala moje podatke i broj mobitela.
No, tada me šokiralo ono što mi je rekla: ‘Znate, ako želite da dođu, morate im osigurati prijevoz.’
Rekoh, ma znate šta, osigurat ću i avion ako treba, jer sad nema šanse da odustanem. Ubrzo mi se javio predsjednik biračkog odbora i dogovorili smo da ‘netko moj’ dođe po njih u 13:45.
Tada sam krenuo zvati redom frendove. Gotovo svi su bili na Bistrici. Jedan je hitno morao u firmu, drugi je ipak mogao. I konačno, dobio sam taj listić negdje oko 14:10.
Eto dragi moji, kako to funkcionira. Što da nisam bio toliko uporan? Što da nisam imao nikoga da gospodi osigura prijevoz? Što je sa stotinama onih koji leže u bolnicama, a nema nikoga da im objasni procedure? Da li je moguće da izborni sustav i budućnost Hrvatske leži u rukama needuciranih ljudi? Moj cimer Franjo je također želio glasovati, ali njemu nisu htjeli doći. Kažu, predaleko je. On je iz Svete Nedjelje i za njega sam također okrenuo dvadeset brojeva, šetali me od mila do nedraga.
Učinimo svi zajedno nešto da se ovo promjeni!”, napisao je Miletić na svom Facebooku.
U razgovoru za narod.hr Miletić je potaknuo i pitanje euciranosti članova odbora. “Događaju se objektivno škakljive situacije, lako je kad čovjek dođe s osobnom i date mu listić. Ali kad dođe do ovakve situacije, kao što je moja, onda više ne znaju što da naprave. Koliki je broj ljudi zbog toga onemogućen u glasovanju?”, ističe Miletić.
“Ljudi koji su u bolnicama bi trebali dobiti informaciju ako žele glasovati kako i na koji način to mogu učiniti”, poručio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa