Ustavni suci u ponedjeljak su počeli rad na 25 godina starom zahtjevu za ocjenu ustavnosti zakona o pobačaju iz 1978. tj. koliko je on u skladu s Ustavom iz 1991. godine, što je jučer potvrdio i predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović.
Nakon 25 godina čekanja: Ustavni sud održao prvi radni sastanak u vezi sa zakonom o pobačaju
Krešimir Planinić, član Upravnog odbora udruge U ime obitelji, odgovorio je na nekoliko naših pitanja, ali i komentirao odluku Ustavnog suda: “Od Ustavnog suda je već bilo za očekivati da donese odluku o neustavnosti trenutačnog tzv. Zakona o pobačaju (Zakon o zdravstvenim mjerama za ostavrivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece) iz 1978. g., budući da je prijedlog Ustavnom sudu dan prije više od 20 godina”.
Prema Ustavu RH, svako ljudsko biće ima pravo na život. Kako to povezati s tzv. Zakonom o pobačaju?
Zanimljivo je da je prilikom donošenja Ustava u prijedlogu nacrta istog od 23. studenoga 1990. stajalo da „svatko ima pravo na život“. Iako prema njemačkoj ustavnosudskoj odluci, kojom se tumači ustavna odredba o pravu na život, „svatko“ ima gotovo jednak opseg u značenju kao „svako ljudsko biće“, naš ustavotvorac odlučio se za izraz koji ne smije dovoditi u pitanje početak zaštite prava na život, budući da se odlučio za pojam „ljudsko biće“ koji obuhvaća rođenog, ali i nerođenog čovjeka.
Biološka je činjenica da ljudski život počinje začećem, no stoji li to igdje u Zakonu?
Tako je potvrdilo i Etičko povjerenstvo Klinike za ženske bolesti i porode KBC Zagreb, kad je u listopadu 2009. g. Ustavnom sudu odgovorilo i potvrdilo jednoglasno da „ljudski život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice“ odnosno začećem.
(VIDEO) ‘Otvoreno’: Planinić objasnio Genov – kad kuca srce to znači da je dijete živo
Što je onda sporno?
To što je trenutno na snazi Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (ZZM), donesen 1978. godine na temelju Ustava SFRJ iz 1974. koji je sadržavao sljedeću odredbu: „Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece.“ Stoga, ako se ima na umu sve ranije navedeno, može se zaključiti da ZZM nije u skladu s važećim Ustavom. Kada bi u Ustavu i postojala odredba o slobodi odlučivanja o rađanju djece, takva odredba bila bi u suprotnosti sa sadašnjom odredbom koja se odnosi na pravo na život pa bi i sadašnju odredbu o pravu na život trebalo mijenjati tako da iz nje jasno proizlazi da se isključivo odnosi tek na rođenog čovjeka.
Kakve su pak regulative po tom pitanju na međunarodnoj razini?
Ni jedan međunarodni dokument ne isključuje pravo nerođenog djeteta da se rodi, niti je u njima sadržano „pravo na pobačaj“. S druge strane, pravo na život sadržano je u svim međunarodnim ugovorima koji se tiču ljudskih prava.
Tekst se nastavlja ispod oglasa