Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ministrice Vesne Pusić (HNS) krajem prošle godine dodijelilo je financijsku podršku organizacijama civilnog društva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Dakle, radi se o novcu hrvatskih građana, poreznih obveznika, koji ionako teško žive u vrijeme višegodišnje gospodarske recesije.
Nisu škrtarili tako da su Centar za mirovne studije i Gong dobili 250.000,00 kuna, Documenta – centar za suočavanje s prošlošću 248.992,80 kuna, te B.aB.e. 243.821,84 kuna. Radi se o udrugama koje su različite isto onoliko koliko su i povezane, odnosno, isto onoliko međusobno surađuju.
Što je sa Zoranom Pusićem?
Već smo pisali o bratu ministrice Pusić, Zoranu. Predsjednik Upravnog odbora Documente je Zoran Pusić, a uz njega, članovi odbora su i Živana Heđbeli, Pero Jurišić te Goranka Lalić. Osnivači Documente su Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava te Hrvatski helsinški odbor.
Documenta je zapravo jako povezana s Građanskim odborom za ljudska prava (GOLJP) čiji je predsjednik Zoran Pusić. On se zalagao za ukidanje imena Avenije Gojka Šuška, osnivanje Demokratskog opozicijskog foruma, GONG-a, Igmanske inicijative, CIVISa do Kuće ljudskih prava. Osim toga supredsjednik je dviju međunarodnih asocijacija za zaštitu ljudskih prava, CIVIS-a i Igmanske inicijative, a predstavlja Hrvatsku u Međunarodnoj federaciji liga za ljudska prava i u Europskoj mreži za borbu protiv rasizma.
Tko povezuje CMS i GONG?
Zanimljivo je da Gordan Bosanac, voditelj programa Društvena solidarnost i razvojna suradnja, te član izvršnog odbora Centra za mirovne studije, ne radi samo u jednoj od navedenih udruga i organizacija. Naime, naveden je i kao član upravnog vijeća Gonga, nevladine organizacije koja se u Hrvatskoj pojavila prije šesnaest godina i koju mnogi vrlo blisko povezuju s SDP-om. GONG je nevladina udruga koja je u javnost bila uključena u rasprave oko izbora, izbornih procedura i zakonodavstva, ali su u ključnim trenucima sudjelovanja građana u izravnoj demokraciji – referendumu i demokratizaciji izbornog sustava koju je pokrenula građanska inicijativa U ime obitelji zauzeli svjetonazorsku, a ne proceduralnu ili demokratsku stranu. Gordan Bosanac je inače jedan od osnivača LGBT grupe Iskorak te jedan od su-pokretača Queer Zagreb festivala. Drugim riječima, Bosancu funkcija ne manjka, kao što udrugama ne nedostaje ni potpora iz državnog proračuna.
Krivotvorenje novije hrvatske povijesti ne ide s Državnim arhivom nikako
Poveznica između raznih, ”različitih”, a opet sličnih udruga, tu ne prestaje, naime, Živanu Heđbeli, članicu Upravnog odbora Documente, Ministarstvo kulture, ministrice Andree Zlatar Violić, također, pripadnice HNS-a, imenovalo je, nakon dugog odugovlačenja, novom ravnateljicom Državnog arhiva u Zagrebu. Radi se o funkciji za koju se plaća izdvaja iz državnog proračuna. Inače, mnogi smatraju Documentu udrugom koja svojim djelovanjem pokušava krivotvoriti noviju hrvatsku povijest.
Što zagovara Documenta najbolje pokazuje Eugen Jakovčić
Medijski koordinator Documente, Eugen Jakovčić, bivši je urednik splitske “TV-Cenzure” poznat po istraživanju slučaja “Lora”. Ustraje u mišljenju da je vojno-redarstvena oslobodilačka operacija Oluja sastavljena od niza ratnih zločina i koji zagovara stav da ”za zločine u Oluji” nitko nije odgovarao. Dovoljno o njemu govori činjenica da je bio jako razočaran nakon pravomoćne oslobađajuće presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču što je i na sam dan povratka oslobođenih generala iz Haaga srpskim medijima davao izjave kojima je izražavao osobnu tugu i neslaganje sa “nepoštenom presudom”.
Katarina Kruhonja smatra da je ”napokon stiglo vrijeme za pomirenje na prostorima zemalja bivše Jugoslavije”
Brojne udruge civilinog društva, a koje gotovo redovito dobivaju sredstva iz državnog proračuna, djeluju koordinirano te umreženo, baš kao što su koordinirani i povezani ljudi koji sjede u upravnim odborima tih udruga. Primjerice, dr. Katarina Kruhonja, mirovna aktivistica i osnivačica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, te članica REKOM-a, koja se bori za neku vrstu regionalne koordinacije u osudi zločina ”na ovim prostorima”, smatra da je ”napokon stiglo vrijeme za pomirenje na prostorima zemalja bivše Jugoslavije”. Stvaranje ”Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na prostoru bivše SFRJ 1991.-2001.” trebalo bi pridonijeti ”pomirenju”, nažalost, nerijetko se ”činjenice” takve vrste ne podudaraju sa stvarnim činjenicama, onim činjenicama koje su u Hrvatskoj postale nepobitne u govorimo o Domovinskom ratu kao o jednom od temelja suvremene hrvatske države.
Zašto sve to financiramo?
Sigurno ste se, čitajući ove informacije, zapitali zašto sve to financiramo? Odgovor je vrlo jednostavan – zato što nas nitko nije pitao! Zanimljivo je kroz ove činjenice vidjeti kako su neki pronašli načina da ih hrvatski građani, porezni obveznici, financiraju kroz više udruga ili organizacija. I dok neki od njih zastupaju stajališta koja su protiv zemlje u kojoj rade i koja ih financira, zapravo većina njih, tomu ne možete ništa.
Zanimljivo je također primijetiti kako je prije nekoliko mjeseci čelnica Documente Vesna Teršelič kroz medije provlačila ideju kako bi se trebalo ograničiti financiranje Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, odnosno predložila neka se HMDCDR počne financirati iz EU fondova i tako prištedi novac poreznih obveznika. Ovakav paradoks moguć je samo u Hrvatskoj – da nevladin sektor milijune kuna crpi iz državnog proračuna i još ima obraza predložiti državnoj instituciji neka štedi i svoja sredstva traži iz Europske Unije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa