Lažni antifašisti – hrvatski komunisti su dvije godine podržavali prijateljstvo Hitlera i Staljina

Današnji Dan antifašizma u Hrvatskoj legalno se veže uz problematičan događaj osnivanja Prvog partizanskog odreda u Hrvatskoj, o čemu je ostavio svjedočanstvo Lojze Buturac. Nimalo slučajno. Naime, tog dana je došlo do napada nacističke Njemačke na komunistički SSSR, do sukoba dvojice najvećih diktatora 20. stoljeća – Adolfa Hitlera i Josifa Visarionoviča Staljina. Zbog toga se 22. lipnja 1941. puno prije može spominjati dan kada su se hrvatski komunisti (danas “antifašisti”) pokrenuli protiv nacizma zbog napada Njemačke na SSSR i poziva Kominterne svim komunistima svijeta na otpor. Nego kao na izborni otpor protiv nacizma (ne fašizma), koji je već dvije godine u prijateljstvu sa SSSR-om napadao i osvajalo države Europe. Sve to vrijeme njemačkog i sovjetskog imperijalizma i osvajanja su komunisti (“antifašisti”) – mirovali.

“Antifašizam” je floskula – sukob je bio između nacizma i komunizma

Osim toga, toga dana nije došlo do nikakvog sukoba ideologije fašizma s bilo kime, već do sukoba nacionalsocijalizma i boljševičkog komiunizma, a to je za dobre poznavatelje ideologija 20. stoljeća bitna razlika. O tome se mogu napisati stranice teksta, a slobodno se može reći da je europski fašizam na čelu Mussolinijem ostavio puno manje posljedice u Europi 20. stoljeća od europskog internacionalističkog socijalizma (komunizma) i europskog  nacional socijalizma (nacizma). 

O tome u nekim drugim tekstovima, ali sasvim je jasno da posljedice talijanskog fašizma nisu usporedive s posljedicama ruskog komunizma i njemačkog nacizma. Pa je sama sintagma o “fašizmu” i “antifašizmu” više etiketa, nego povijesna stvarnost koja bi trebala decidirano defnirati stvati i govoriti o “antinacizmu” ili “antikomunizmu”, kada se govori o najvećim pošastima modernog doba. Jedan znanstveni rad o pojmovnom razlikovanju termina antifašizma može se pročitati ovdje,dok se ideološke i praktične razlike fašizma, nacionalsocijalizma i komunizma još bitnije za razmišljanje i javne rasprave. Posebno s toga jer je “fašizam” danas postao etiketa i “društveni malj” kojom se etiketiraju društvene pojave koje inicijalno s talijanskim fašizmom iMussolinijem nisu imale veze.

Jedna stvar se ne smije zaboraviti, a ona je jako važna.

Sporazum o prijateljstvu između dva  “socijalizma” – Hitlerovog i Staljinovog

Prije 22. lipnja 1941. godine komunisti (internacional-socijalisti) i nacisti (nacional-socijalisti, NSDAP – Nacional SOCIJALISTIČKA Njemačka RADNIČKA PARTIJA ) potpisali su sporazum o priateljstvu koji je trajao gotovo dvije godine. Radi teme teksta nećemo ulaziti u sličnosti i razlike ova dva, u biti socijalistička programa, koje su svakako postojale. Ali ostaje činjenica da su obadvije partije definitivno definitvno deklarirale kao – socijalističke. Čak i u nazivu. I bila bi jako zanimljiva javna rasprava kompetentnih znanstvenika, to naglašavamo, zašto je to tako.

Sporazum Hitlera i Staljina sklopljen je zbog lakšeg grabeža i osvajanja okolnih država. Ta ‘sitnica’ je uvijek prešućivana, kada se govorilo o sovjetskom antifašizmu. Koji se 45 godina u Jugoslaviji tretirao kao ishodište borbe protiv nacizma, a na čiju je zapovijed Kominterne pokrenuta oružana pobuna u tadašnjoj Hrvatskoj (NDH).

I ta zapovijed je izdana točno na dan 22. lipnja. 1941. godine.

Zašto su “antifašisti” u Hrvatskoj mirovali do napada na SSSR?

Jer je rat u Hrvatskoj već trajao dva i pol mjeseca, pošto je prva Jugoslavija bila napadnuta 6. travnja 1941., a NDH uspostavljenja 10. travnja 1941. godine. Nikakve pobune, nikakvih akcija, nikakvih partizanskih odreda u NDH nije bilo – točno do dana kada je napadnut SSSR i Moskva, kao duhovno i ideološko središte hrvatskih i svih svjetskih komunista toga doba.

Zato današnje “antifašiste” (čitaj sljedbenike komunizma, jer pravi antifašisti osuđuje i komemorira sve žrtve totalitarističkih i nedemokratskih sustava) treba podsjetiti na činjenicu da je dana 23. kolovoza 1939. sklopljen Pakt o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza Sovjetskih socijalističkih Republika, između SSSR-a i nacističke Njemačke. Pakt o nenapadanju potpisali su ministri vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop (Njemačka) i Vjačeslav Molotov (SSSR). Između nacističke Hitlerove Njemačke i Staljinova Sovjetskoga saveza sklopljen je dogovor o podjeli 6 zemalja Europe (Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Rumunjskoj i Poljskoj). Do tada je već Hitler okupirao i anektirao Austriju i Češku, a to velikom vođi “svjetskog antifašizma” u SSSR-u nije nimalo smetalo. Dapače, to je podržavao, kao i sklopio pakt s Hiterom od daljnjim zajedničkim osvajanjima u Europi, te podjelom interesnih sfera imperijalističkih država.

Hrvatski “antifašisti” se bude iz sna kada je napadnut SSSR, a ne osnovana NDH

Pakt je bio na snazi do napada Njemačke na SSSR, 22. lipnja 1941., a to je dan koji se u Hrvatskoj slavi, ne slučajno, kao Dan antifašizma.

Takozvanim antifašistima sporazum o podjeli 6 zemalja Europe nije smetao skoro dvije godine. Kada je Hitler napao SSSR, tada je Kominterna pozvala na pružanje oružanog otpora Hitleru pa su se “antifašisti” (čitaj komunisti) probudili iz sna. Antifašistima nije smetao napad Njemake i “antifašista” Staljina na Poljsku, i njena podjela  između nacističke Njemačke i SSSR-a.

Zapravo, nije im uopće smetao nacionalsocijalizam i Hitler, dok nije napadnut SSSR na čelu s desetljetnom svjetskom ikonom “antifašizma” Staljinom. Dva i pol mjeseca mirovanja od 10. travnja 1941. od kada je osnovana NDH u Hrvatskoj nije bilo nikakvih partizanskih odreda. Njegovi počeci ili kako službena politika govori osnivanje Sisačkog partizanskog odreda poklapa se u dan točno s napadom Njemačke na SSSR.

A to je sve, a samo ne slučajnost.

Dvije godine, od kolovoza 1939. do lipnja 1941. hrvatski “antifašisti” su šutjeli, nikada se nisu javno oglasili makar priopćenjem ili bilo kakvim letkom ili tekstom osude njemačkog nacizma. Dapače, šutnjom su podržali i pakt o prijateljstvu Hitlera i SSSR-a sa sjedištem u Moskvi, duhovno središtu i “glavnom gradu” svih komunista svijeta toga vremena.

Pa i hrvatskih komunista, koji se danas predstavljaju isključivo kao “antifašisti”, premda se radilo o sljedbenicima totalitarne ideologije. Sve je to nestalo 1990. kada isti komunistički drugovi, prvoborci i narodni heroji, u stvarnosti komunisti mijenjaju ime i postaju – “antifašisti”.

Izvor: narod.hr