U izdanju Večernjeg lista, datuma 23. studenog, objavljena je naslovnica koja je potpuno lažno prikazala da U ime obitelji planira organizirati referendum o pobačaja, a onda, tvrde, da su biskupi „protiv promjene zakona“. Na naslovnici je stajalo „Inicijativa U ime obitelji“, a u tekstu da su i g. Krešimir Planinić i gđa. Željka Markić rekli da udruga udruga U ime obitelji ne planira organizaciju referendumskog izjašnjavanja o pobačaju.
Željka Markić je potvrdila da je u odgovoru Večernjem listu čak naglasila da ih puno ljudi traži da ponove referendumsko izjašnjavanje o promjeni izbornog sustava i skupe novi broj potrebnih potpisa. Na naslovnici Večernjeg je stajala i rečenica: “Biskupi ne skrivaju da su s njima kontaktirali prije mjesec dana” koja je kod površnog čitatelja stvarala dojam da su baš iz U ime obitelji razgovarali sa biskupima o organizaciji referenduma, a evo, biskupi su ih odbili. A sve je laž.
Prenosimo tekst Darka Pavičića o odnosu hrvatskih biskupa prema zaštiti života od rođenja do prirodne smrti, referendumu kao alatu izjašnjavanja o temeljnim ljudskim pravima te važnosti osvješćivanja javnosti o znanstvenim činjenicama o početku ljudskog života….
Pročitajte u nastavku:
Očigledno je da se hrvatski biskupi neće lako dati uvući u priču oko referenduma za zabranu pobačaja. Doduše, cijela je priča u javnost puštena zasad kao probni balon, primjerice bez jasnog referendumskog pitanja, rokova i svega ostaloga što bi preciznije trebalo odrediti takav zahvat.
No čini se da se, barem u dijelu episkopata, taj probni balon probušio tj. ispuhao dok još nije ni dosegao puninu svoga volumena. Zašto? Odnosno, kako je to moguće, kada je crkveni stav o pobačaju jasan i kada svatko pametan zna da nijedan biskup ne bi ni milimetra odstupio od zaštite života?
Čini se da je na djelu pragmatična ili politička pamet hrvatskog episkopata, koja kroz povijest često zna iznenaditi ne samo protivnike Crkve nego i one kojima je toplo ispod njezinih skuta. Biskupi često u svojoj autonomnosti funkcioniraju tako da nikome ne dopuštaju da ih ugrožava, bez obzira na to s koje strane dolazio.
U ovome slučaju to je najbolje formulirao dubrovački biskup mons. Mate Uzinić rekavši kako mu se teško složiti s tom inicijativom jer bi to “značilo složiti se i s tim da većina mimo moralnog zakona, koji mora biti u temelju svakog zakona, može odlučivati o tome što je dobro, a što loše“.
Jedan od biskupa kaže kako biskupima nije u cilju mijenjati zakonske okvire u državi, ali da nimalo ne žele odstupiti od poruke Crkve o životu, za koju je život svetinja od početka do svršetka te da je svaki nasilni prekid života, kako nerođenih tako i starih, ubojstvo.
Dakako, biskupi se pritom nimalo ne slažu ni s postojećim zakonskim rješenjem iz 1978. i načelno podržavaju svaku građansku grupaciju koja se zalaže za promjenu takvog zakona, no očito je da sami ne žele postati “nosačem aviona” za zakonske promjene.
U Hrvatskoj u posljednje vrijeme upravo po pitanju pobačaja raste i jača takva svijest, odnosno, podižu se moralni standardi. Tako i oni koji se tobože zalažu za prava žene da odlučuje o svome tijelu javno priznaju da se, de facto, kod pobačaja radi o ubojstvu.
Nevinog i bespomoćnog stvora koji se ne može braniti. Snaženje takve svijesti sigurno se može pripisati i kršćanskom aktivizmu, od “Hoda za život” do “Molitve 40 dana za život”, koji su pak mimo uplitanja crkvenog vrha zaživjeli u vjerničkoj bazi i postigli zavidnu prepoznatljivost u javnosti.
Možda je ta sila koja se budi u vjerničkoj svijesti, osobito kod mladih ljudi, ponukala neke da razmišljaju i o referendumu protiv pobačaja kao instrumentu obračuna s paraliziranim demokratskim sustavom u Hrvatskoj, u kojoj se očito samo referendumima na najdemokratskiji način može mijenjati lice zemlje.
No, čini se s druge strane, biskupi su, sad kao dio političkog, a ne samo crkvenog establišmenta, prilično oprezni. Baš kao što su bili oprezni kada nisu stali iza prikupljanja potpisa za referendum o preferencijalnom glasovanju tvrdeći da ih je zbunio ostali set popratnih pitanja.
U cijeloj ovoj priči svojevrsna poruka hrvatskog episkopata, koja bi se zapravo mogla sažeti u riječima dubrovačkog biskupa da “nam je u ovom trenutku potrebnije obraćenje negoli referendum, pa i sama promjena zakona. Referendum i promjena zakona neće ništa promijeniti. Obraćenje hoće.“ I u tome je, čini se, ne samo iz perspektive episkopata, ključ za shvaćanje cijelog problema.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
