Liječnička komora o stanju u zdravstvu: ‘Nedostaje liječnika diljem Hrvatske, svaki deveti predškolac je bez pedijatra’

U Hrvatskoj je 628 obiteljskih liječnika starije od 60 godina, 600 liječnika je u dobi između 55 i 60 godina, a samo je 185 liječnika koji su trenutačno na specijalizaciji iz obiteljske medicine. To su samo neke od brojki kojima su stanje primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj na konferenciji za medije danas opisali članovi Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) i Hrvatske liječničke komore, prenosi HRT.

O brojevima vezanima za liječnike u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, odnosno o trendovima koji postoje nekoliko posljednjih godina, govorila je Vikica Krolo, dr.med., predsjednica KoHOM-a i zamjenica predsjednika Hrvatske liječničke komore. Hrvatsko zdravstvo opisala je iznijevši i sljedeće podatke:

● U primarnoj zdravstvenoj zaštiti 2017. godine bilo je 2359 liječnika obiteljske medicine. Danas ih ima manje od 2220. To znači da u zadnje tri godine bilježimo brojčano pad liječnika u obiteljskoj medicini za 139, istaknuli su, pozivajući se na podatke Hrvatske liječničke komore, točnije Demografskog atlasa hrvatskog liječništva iz 2017. godine.

● Najmanje 628 liječnika od 2220 gore navedenih će otići u mirovinu.

● U primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaje 230 timova, a 130 ambulanti primarne zdravstvene zaštite ugovorenih s HZZO-om nemaju liječnika koji je nositelj toga tima (tu su ubrojeni obiteljski pedijatri i ginekolozi).

● Svako deveto predškolsko dijete u Hrvatskoj sada već nema osiguranoga pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

“U Zadru nedostaje ginekologa i pedijatara, ali nije to samo u Zadru. Slavonija već dulje vremena nema općenito liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Dubrovnik traži pedijatra, sada nema ni liječnika za Hitnu službu pa traže liječnike obiteljske medicine da im “uskaču”. Obrovac (koji je u medije prošle godine dospio zbog slučaja liječnika Gorana Jusupa) ne može dobiti liječnika obiteljske medicine, kao i brojni drugi gradovi i manja mjesta u Hrvatskoj.

Smatramo da je stanje neprihvatljivo, jer prema Ustavu, prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, prema Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi, jedinice područne i lokalne samouprave obavezne su organizirati i sufinancirati ovu zdravstvenu zaštitu, osigurati dostupnu primarnu zdravstvenu zaštitu svim stanovnicima na svom teritoriju te stvoriti uvjete u kojima će zdravstveni radnici rado doći raditi na neko područje”, poručila je dr. Krolo.

Da je u Hrvatskoj 628 liječnika starijih od 60 godina, 600 liječnika u dobi između 55 i 60 godina, a samo 185 liječnika koji su trenutačno na specijalizaciji iz obiteljske medicine, apostrofirala je prim. Ines Balint, dr.med., članica Izvršnog odbora KoHOM-a i predsjednica Povjerenstva za primarnu zdravstvenu zaštitu Hrvatske liječničke komore.

“Što se tiče obiteljske medicine, 628 liječnika obiteljske medicine trenutno je u Hrvatskoj u dobi od 60+, od toga 151 liječnik radi i ima više od 65 godina. Prosječna dob naših primarnih pedijatara je 55 godina, od toga 37 posto, ili 94 njih, ima 60+ godina. Prilikom pristupnih pregovora obvezali smo se da ćemo osigurati da nositelji timova od 2020. godine u djelatnosti obiteljske medicine, može biti samo specijalist obiteljske medicine po uzoru na cijelu Europu. Naš ministar je prošle godine izrekao da Hrvatska ima nadstandard i da to njoj nije potrebno. Znači obvezali smo se na nešto što naša administracija ne misli provesti. A specijalizacija obiteljske medicine je jedna od najcjenjenijih u Europi, i upravo je to razlog zbog kojeg naši liječnici, specijalisti obiteljske medicine odlaze u EU, gdje ih čekaju raširenih ruku. Čemu plan, ako nemate osigurana sredstva”, pita.

Problem ne vidi samo u našoj zdravstvenoj adminisitraciji, smatra da u rješavanju problema specijalističkog usavršavanja trebaju sudjelovati i jedinice lokalne uprave i samouprave te iznaći sredstva, kako za specijalističko usavršavanje, tako i za stimulativne mjere za zadržavanje postojećih i budućih liječnika.

“Prvi puta se ove godine, nakon 15 godina, dogodilo da se neće održati poslijediplomski studij u okviru specijalizacije obiteljske medicine zato što je trenutno specijalizacija odobrena za potrebe cijele Hrvatske samo 15-ak liječnika, dio u Rijeci, dio u Gradu Zagrebu”, rekla je.

“Nisu plaćeni i nemaju priliku za edukaciju, prema tome zašto bi liječnici ostali?, pita Balint.

“Liječnici iz obiteljske medicine odlaze u mirovinu, inozemstvo i privatne pokliklinike i bolnice. Zašto? Zato što nemaju razloga ostati u obiteljskoj medicini. A mladi nemaju razloga doći. Naime, nisu osigurane specilizacija odnosno edukacija, plaće u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su najniže liječničke plaće u sustavu, kazala je, dodavši kako je KOHOM sudjelovao u radnoj skupini Ministarstva za izradu novog zakona, inzistirajući da se stvore stimulativni preduvjeti da se novi liječnici povuku.

Jedna od stimulativnih mjera bila je mogućnost slobodnog izbora – da liječnik sam izabere po kojem će modelu raditi, kao zaposlenik doma zdravlja ili kao privatni liječnik u ugovornom odnosu sa HZZO-om. Naravno, kao privatni liječnik ima mogućnost sam upravljati financijama odnosno prihodima od HZZO-a, kao i svojom karijerom”, pojasnila je Ban Toskić.

“I evo što se dogodilo. Od svih županija, samo u tri županije zakon je u potpunosti implementiran: Koprivničko-križevačkoj, Osječko-baranjskoj i Međimurskoj. U svim ostalim županijama, osim Grada Zagreba, donesena je odluka o implementaciji zakona, ali se još ništa nije realiziralo. Prema našim informacijama, sve zapinje na razini domova zdravlja koji našim kolegama ne dostavljaju ugovore o zakupu prostora, što je osnovni preduvjet da bi se osnovala privatna ordinacija”, dodaje.

Grad Zagreb je, nastavlja, slučaj za sebe i možda u ovom trenutku najveći problem.

“Naime, odluka o implementaciji zakona stupila je na snagu 24.12. prošle godine i još niti jedno upravno vijeće niti jednog od domova zdravlja nije odgovorilo zainteresiranim liječnicima na zahtjev o zakupu prostora, koji su svi liječnici redom podnijeli još 2. siječnja 2019. godine. Dakle, prošlo je više od godinu dana od kada su liječnici predali zahtjeve, a da nemaju nikakav podatak o tome što će se dalje događati. Isto tako u gradu Zagrebu odluka sadrži neke kontradiktorne elemente, a najspornija od svega je odluka da oni domovi zdravlja koji imaju višak timova u mreži, a to znači da ima više ordinacija nego što je ministar propisao prema lokaciji i broju stanovnika, ti domovi neće niti jednom kolegi dozvoliti odlazak u privatnu ordinaciju. Pa će se dogoditi jedan fantastični fenomen, a to je da domovi zdravlja neće imati do 25 posto ugovorenih liječnika nego će imati gotovo 100 posto!”, kazala je.

KoHOM je, podsjeća, zatražio upravni nadzor nad Gradom Zagrebom i nad još nekoliko županija radi opstruiranja ovog zakona. Upravni nadzor se traži od Ministarstva zdravstva, a još nisu, tvrdi, dobili nikakvu povratnu informaciju od ministra je li taj nadzor proveden.

Dr. sc. Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore, rekao je da većina županija u manjoj ili većoj mjeri opstruira provedbu zakona i to na način da ne primjenjuje njegove odredbe, da usporeno provode pripremne radnje za implementaciju zakona te da u provedbene propise unose dodatne otežavajuće elemente kojima se izravno onemogućava provedba samog zakona. Također, rekao je, opetovano propisuju tržišne cijene najma za ordinacije primarne zdravstvene zaštite.

“Očito s namjernom zadržavanja onog birokratskog aparata u domovima zdravlja, uprava, ravnatelja, administrativnog osoblja, dok im zdravstveni radnici, u prvom redu liječnici, i dalje odlaze u sustav, odnosno u smanjenom broju ulaze u sustav primarne zdravstvene zaštite”, rekao je.

Luetić je upozorio na kašnjenje u donošenju pravilnika i drugih podzakonskih akata koje je zakon o zdravstvenoj zaštiti predvidio. Napomenuo je da je Zakon o zdravstvenoj zaštiti izglasan u Hrvatskom saboru još u listopadu 2018., a da je stupio na snagu 1. siječnja prošle godine.

Rekao je i da je Zakon o zdravstvenoj zaštiti u svojim odredbama između ostalog predvidio donošenje više od 40 podzakonskih akata. Do današnjeg dana, rekao je Luetić, svega šest pravilnika koji su predviđeni je donesen, dok ostali još nisu objavljeni. Podsjetio je da su rokovi za podzakonske akte, u prvom redu pravilnike koje je Zakon o zdravstvenoj zaštiti definirao, istekli s 30. lipnjem prošle godine.

Kada govorimo o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, KoHom i KLH upozoravaju da se Zakon o zdravstvenoj zaštiti na predviđen i propisan način ne provodi gotovo ni u jednoj hrvatskoj županiji iako je na snazi od 1. siječnja 2019. godine.