“No ima nešto sumnjivo u tome da se dovode „neutralne“ međunarodne organizacije koje pišu izvješća na engleskom o stanju medija u Hrvatskoj, a te neutralne organizacije su došle na nečiji poziv i u njima sudjeluju, ne neki neutralni ljudi, nego naši konkretni ljudi ovdje koji su za to vezani, i koji onda ne stoje iza toga nego traže nekog posrednika koji će nama onda dijeliti packe”, osvrnula se dr. sc. Marija Selak u emisiji Peti dan na HRT-u, na posjet organizacije za slobodu medija i Olivera Vujevića te jednog od protagonista Sašu Lekovića, koji su ovaj puta uglavnom odradili kampanju za financiranje neprofitnih medija u RH.
> Strane udruge novinara u kampanji za financiranje neprofitnih medija u RH
“Mislim da je najveći problem u našem javnom dociranju i moraliziranju oko ovakvih tema, dvostruki kriterij. Tako jedan Ante Tomić kada piše o Hasanbegoviću, da je malouman retard; kada uspoređuje Marijanu Petir s Brevikom; to ja valjda humor i duhovito”, upozorava dr. Selak, te dodaje “No kad netko drugi to radi onda se nad tim trebamo zgražati”.
“Mi bismo svi trebali imati, pogotovo u ovom pokušaju dehumaniziranja osoba sa suprotne strane političkog spektra jednake kriterije tretiranja ljudske osobe.”, rekla je dr. Selak i ističe da se “događa paralelno još jedna stvar u Hrvatskoj a to je – vidim dobiva pažnju i u ovim dominantnim medijima – da smo mi dobili packu. Ako niste znali! Da, dobili smo packu!? Kako je moguće da smo mi dobili packu, naravno tako što je ‘Hrvatska banana republika’ – puno puta smo govorili ovdje kako se idemo tužakati u naše najdraže ambasade, a to se događa i na svim drugim razinama.”
Nevjerojatno joj je bilo kad je pokušala dešifrirati što je to Misija za slobodu medija.
„Međunarodna misija“ za slobodu medija je bila u posjetu Hrvatskoj! Sad ja gledam „Misija za slobodu medija“…znam da Crkva ima neke misije i one se tiču – po definiciji te institucije – širenjem Evanđelja; onda znam da i UN ima misije…No ne znam tko su ove druge institucije koje također imaju misije; i tko im daje legitimitet; tko ih financira i tko ih šalje. Pokušavam shvatiti što se događa i vidim jednu strašnu izjavu. Naime, Oliver Vujović koji je predsjednik Medijske organizacije jugoistočne Europe, kaže: „nije dobro što u posljednje dvije godine dolazimo već drugi put“. Istu stvar ponavlja Saša Leković u svome intervjuu u Novostima, da je Hrvatska jedina članica EU u koju ta misija za slobodu medija – koja se tiče i kritiziranja govora mržnje i uopće detektiranja stanja medija u jednoj državi – dolazi baš u drugi put jedinu u Hrvatsku u EU. I onda ja mislim kako smo mi eto tragična zemlja i što se to s nama događa da se samo kod nas mora dolaziti dva put!?”
Dr. Selak je istraživala dalje i otkriva što je ovdje zanimljivo.
“Idemo vidjeti tko su ti ljudi i što je ta „misija“! Prvo što saznajem tj pokušavam saznati tko ih financira – naravno, ne uspijevam saznati! Koji mediji sudjeluju u inicijalnom sastanku i organizaciji te udruge koja je bila vodeća, a to je ta Vujevićeva Medijska organizacija jugoistočne Europe – ne mogu doći do tog podatka! Ali, saznajem da je ta organizacija osnovana 2000. i da je osnovana u Zagrebu. Saznajem da se u upravnom odboru nalaze i neki naši novinari poput, Zrinka Vrabec Mojzeš. Saznajem da taj isti Saša Leković piše brošure za tu organizaciju.”
Što je tu paradoksalno?
“S tom organizacijom se nalaze naši najviši državni organi. Dva puta se našla naša predsjednica. Našao se i bivši ministar kulture i sadašnja ministrica kulture”, upozorava dr. Selak i dodaje da je “zanimljivo to da se ta organizacija postavlja kao nekakav akter izvana koji će suditi o našoj medijskoj situaciji; kao netko neutralan.”
“Onda se ispostavlja da su naši mediji umreženi s tom organizacijom…Pa naravno, tko je poslao tu organizaciju. Ona je očito došla ne nečiji poziv. Netko upućuje taj poziv i netko financira taj dolazak.
A nitko u Hrvatskoj ne dovodi u pitanje način funkcioniranja te organizacije, nego se naši najviši državni vrhovi sastaju s tim organizacijama pa onda one na temelju, ne znam kojeg legitimiteta, pišu izvješće na engleskom o stanju medija u Hrvatskoj. Čitala sam čak i to izvješće. Već su u ovom prošlom posjetu objasnili da se radi, otprilike, o ustašizaciji Hrvatske i svime što ide u paketu s takvim i sličnim sadržajem.
Ja nemam ništa protiv i nema ništa sporno da se naša predsjednica nalazi sa Sašom Lekovićem, koji je na čelu jednog strukovnog udruženja, pa da onda on daje svoj sud o stanju medija u RH-a.
No ima nešto sumnjivo u tome da se dovode „neutralne“ međunarodne organizacije koje pišu izvješća na engleskom o stanju medija u Hrvatskoj, a te neutralne organizacije su došle na nečiji poziv i u njima sudjeluju, ne neki neutralni ljudi, nego naši konkretni ljudi ovdje koji su za to vezani. i koji onda ne stoje iza toga nego traže nekog posrednika koji će nama onda dijeliti packe.”, zaključila je dr. sc. Marija Selak.
