Marko Grubišić svjedoči kako ga je nekadašnji šefa Odjela za kler Službe državne sigurnosti (do 1966. UDBA) Ante Barišić, danas profesor na Fakultetu političkih znanosti, 1983. nevinog tukao u pritvoru i kako je zbog njega bio i u Lepoglavi. Grubišić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, još je početkom 90-ih prozvalo Barišića zbog postupanja u istražnom postupku, piše Jutarnji list.
Danas se Marko Grubišić bavi poduzetništvom i magistar je ekonomskih znanosti, a Ante Barišić ima profesorsku katedru na Filozofskom fakultetu u 2016.
Prema pravilniku, uvid u dosjee Službe državne sigurnosti RSUP-a SR Hrvatske ima svaki državljanin za kojeg postoji dosje u Hrvatskome državnom arhivu. Vlastiti dosje Grubišić je izvadio 2002., a u njemu se pojavljuje i Barišićevo ime u potpisima pojedinih dokumenata iz istražnog postupka. Primjerice, potpisao je zabilješku, sastavljenu u prosincu 1982. dok je “održavao informativini razgovor” s Grubišićevim tadašnjim cimerom u studenskom domu Milanom Sušcem. “Sušac je potvrdio da je bio na proslavi rođendana 23./24. listopada 1982. i da je pjevao pjesme bez nacionalističkih izokretanja teksta. Naveo je da je on počeo pjevati pjesmu ‘Marjane, Marjane’ i pjesmu vjerskog sadržaja ‘Ima jedna duga cesta’. Naveo je da nitko na proslavi rođendana nije nacionalistički istupao”, samo je dio te zabilješke koju je potpisao Barišić, a na temelju koje su Grubišić i njegov cimer osuđeni na kazne zatvora od četiri i 2,5 godina.
Grubišića je branio odvjetnik Željko Olujić koji se sjeća tog montiranog procesa.
„Želim samo reći istinu o tome što mi je Udba učinila 80-ih, predvođena u mojem slučaju upravo Antom Barišićem, koji je bio njihov nadobudni djelatnik. Ono što mi je Barišić radio najbolje sam opisao 1991. u izjavi koju sam tada dostavio Uredu predsjednika Franje Tuđmana, nakon što ga je imenovao savjetnikom za osiguranje. Napisao sam: “Gospodin Barišić jedan je od isljednika tada postojeće službe SDS-a, koji su se služili represivnim mjerama izvan zakonskih ovlaštenja za vrijeme isljeđivanja u krivičnom postupku poznatom kao Laščinski proces (studentski dom na Laščini op.), nazvan akcija Namještaj, 1982./1983. godine. Na mene tada primijenjene metode Barišićeva isljeđivanja su: vezanje za radijator posebnim lisicama (po njemu tzv. španjolkama) uz grube nasrtaje kojima je pokušavao iznuditi željene odgovore, česta upotreba prijetnji pištoljem prislanjanjem na sljepoočnicu uz prijetnju ubojstvom, prijetnja izbacivanja kroz prozor s trećeg kata uz režiju moga bijega, metodom ispitivanja na detektoru laži kreirao je moje odgovore na izrežirana pitanja (povezanost s emigracijom, postavljanje bombe u Nami i sl.) i kao posljedicu ‘obećavao’ robiju od 15 do 20 godina, uz sve gore navedeno tvrdio je da i moji odvjetnici Željko Olujić i Ivan Gabelica pripadaju ‘ustaškoj bandi’ i da su zatvoreni u istoj zgradi te da mi neće pomoći. Ta izjava dostavljena je tada predsjedniku Tuđmanu“, rekao je Grubišić.
Osuđeni su bez dokaza i samo zbog toga što su pjevali te pjesme dobili su drakonske kazne. Kasnije im je Savezni sud iz Beograda smanjio kaznu, za Grubišića s četiri na 2,5 godina, a Sušcu sa 2,5 na godinu i pol, prisjetio se odvjetnik Olujić.
„Bilo je to u vrijeme afere sa snimkama Martina Špegelja, a na televiziji su jednu večer gostovali Slaven Letica, Zvonko Lerotić i Barišić. Možete misliti kako sam se osjećao! Pet mjeseci trajao je moj istražni postupak, a nastavljen je presudom od četiri godine zatvora, odslužio sam 2,5 godina, i nakon svega opet ugledam Barišića koji se u toj emisiji predstavio kao dušebrižnik za Hrvatsku, nisam mogao vjerovati svojim očima. Čovjek koji me do prije par godina držao na detektorima za doručak, ručak i večeru, ne bih li priznao da sam postavio bombu u Nami, dolazio mi usred noći u ćeliju i tukao me. Sjećam se noći kad su mi točno u ponoć, na sam Božić, u ćeliju istražnog zatvora u Petrinjskoj ušli Barišić, Goran Ljubičić Gejo i Darko Starčević. Čula su se zvona s katedrale, a Barišić mi je rekao: ‘Vidiš gdje su tvoji (pokazujući prema Kaptolu), a gdje si ti’. Odgovorio sam mu da se Božić slavi u srcu i to ga je toliko iznerviralo da me baš tu večer Barišić vezao lisicama za radijator, hvalio se tim tzv. španjolkama koje odmah reagiraju i urezuju se u zapešće. I onda ga par godina kasnije u ugledam na televiziji kao spasitelja Hrvatske. To ne da me iznerviralo, nego sam se pitao zna li naš predsjednik koga uopće ima iza leđa?! Jer što je sve taj čovjek radio meni, a kasnije i drugima, primjerice u političkim procesima Filipu Bagiću i Mirni Sunić. Zatražili su tada iz Ureda predsjednika da sastavim pismenu izjavu koju je Tuđman pokazao Barišiću i zatražio njegovo očitovanje. Doznao sam kasnije da mu je Barišić odgovorio da sam dobar prijatelj s Gotovcem, Gabelicom, Markom Veselicom, Paragom i Paradžikom te da kroz podrivanje njega želim ‘podrivati instituciju predsjednika i HDZ’. No, Tuđman to nije prihvatio te je Barišić ubrzo smijenjen.“, završio je Grubišić
UDBA je nastala u ožujku 1946. godine, i to nakon reorganizacije OZNE, službe pod čijim su nadzorom i koordinacijom učinjeni zločini nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima nakon Drugoga svjetskog rata.
1966. godine UDBA je preimenovana u Službu državne bezbednosti (SDS). Ona se kao civilna protuobavještajna služba nalazila u sastavu SSUP-a, sastojala se od četiri glavna odjela koji su se bavili:
• unutarnjim neprijateljima (nacionalizam, Crkva,…)
• emigracijom (hrvatska, albanska, srpska…)
• stranim obavještajnim službama
• tehnikom praćenja i prisluškivanja
Cijeli tekst pročitajte u Jutarnjem listu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa