Blago Plenkoviću kad ga pokušavaju osporiti zajedno Maras, Bernardić i Grmoja. To bi morao biti san svakoga pozicioniranoga političara, bez obzira što nosi sobom.
Bero je javna politička komedija od prošlih zagrebačkih izbora, a njegov je problem to da ima svijest o svojoj komičnoj figuri, iako tu svijest nema njegova komična družina. Da imaju, bili bi svjesni toga da vise nikome ne trebaju, čak ni olinjalim komunjarama.
Maras je s druge strane eksplicitan politički dokaz da nerad u Hrvatskoj jedino može stvoriti političara. Svaka njegova riječ bi se mogla koristiti protiv njega, iako te riječi, čak i s takvom namjerom, nije dostojno ozbiljnoga čovjeka koristiti. Valja odmahnuti rukom.
A Grmoja?
Baš me zanima bi li mu netko izuzev punice honorirao priču da ga je istukla Nina Obuljen? Sumnjam čak i za punicu, jer usprkos svrstavanja kladim se da punice u njegovom kraju ne podržavaju priču da je žena istukla muškarca.
Pogotovo me zanima koliko birača danas u Hrvatskoj ima koji bi za svoga lidera izabrali tipa koji se javno hvali da ga je istukla žena.
Još Nina Obuljen!?
Blago dakle svakoj vlasti koja ima takve oponente, jer ne treba ni pokušavati biti uvjerljiva. Samo ih treba pustiti da govore i da ju ruše.
Plenković ispada imperator ni kriv ni dužan, usprkos talentima koje očito ima. Ne treba mu bolji dokaz da je zemlja u totalnoj krizi od pogleda na te oponente u Saboru.
Nisu oni njegovi oponenti, oni mu daju oružje koje ni nema, njegov stvarni oponent je činjenica da su mu državni oponenti takvi tipovi.
To mora promijeniti, Agrokor je sitnica prema tome.
Tekst se nastavlja ispod oglasa