Pupovac očito Plenkovića i Petrova želi potpuno poniziti. Nikako se drugačije ne može protumačiti divljački i jako kažnjivi nasrtaji na Željku Markić cijelim brojem „Novosti“, nego kao iskorak prema dodatnoj diskreditaciji hrvatske državnosti u vladi Andreja Plenkovića, i njegovu dodatnu kompromitaciju pred hrvatskim narodom, koju je započeo uoči izbora, hvaleći upadljivo Plenkovića a sotonizirajući i isključujući Zlatka Hasanbegovića. Jednako kako je tijekom cijele prošle godine Hasanbegović bio meta udara zbog toga što se usudio otvoriti zabranjena pitanja, tako je i Željka Markić već više od tri godine meta žestokih udara, jer svojim istupima, pitanjima i porukama pokazuje hrvatskom narodu da se i mora i smije govoriti otvoreno o opasnim destrukcijama hrvatske državnosti i udarima na nacionalnu slobodu. Zbog toga tolika agresija i histerija, jer su opasan primjer uspavanoj naciji.
Pupovac savršeno koristi provincijalnu nesigurnost Mostovaca u Hrvatskoj, te provincijalnu nesigurnost Plenkovića u Europskoj uniji. A uz to, u prilog mu ide i presudni svakodnevni interes desetine tisuća profesionalnih hadezeovaca, koji zbog svojih sadašnjih i očekivanih lokalnih sinekura, baš kao i Mostovci, užarenim pogledom gule sva poniženja i spremni su zadržati postojeći ponižavajući red ponašanja na nacionalnoj razini, jer u protivnom riskiraju sinekure zbog čijega bi ih eventualnog gubitka mogli ostaviti kumovi, prijatelji, djevojke, ljubavnice i žene. Takva ponižavajuća šutnja i zatvaranje očiju donosi većini takvih, izraslih u stranačkim labirintima jedini socijalni identitet, onaj stvarni, jer njihovo pozivanje na hrvatstvo, patriotizam i rodoljublje je – već postala smijurija, kojom se s pravom ismijavao i Zoran Milanović, pragmatični mangup koji je shvaćao stvarnu težinu tih deklaracija. A to je već skupina, kako u HDZ-u, tako i u Mostu, koja pretežito utječe svojom poslušnošću na formiranje i provedbu nacionalnih politika u tim strankama.
U takvoj društvenoj i političkoj bari šef je Pupovac, a poražena strana hrvatski narod, koji guta teška poniženja, puno teža nego kad je na vlasti bila Kukuriku koalicija, jer tada nitko nije imao iluzija s kim ima posla.
Potpuno javno i izravno se pred njima urušava element po element hrvatske države.
Izjava Kluba zastupnika nacionalnih manjina o „Novostima“ je prelila čašu. Ne znam tko je u vlasti osjetio mokre rukave, košulje ili upišane gaće, tko je osjetio gorak okus prelivene čaše, ali znam tko je sigurno to bolno doživio. Još jednom, velika većina hrvatskoga naroda, a pogotovo ljudi koji znaju i imaju svijest o dubini društvenih tektonskih poremećaja koje naša država tolerira i potiče, što svojim izravnim potporama, što šutnjom, zbog namjerne solidarnosti s destrukcijom ili – neznanjem.
A na isto ga dođe.
Idemo ovo što sam naveo kao uvod objasniti.
Nelegitimni i nezasluženi benefiti SNV-a
Srpsko nacionalno vijeće je krovna institucija srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Nosi manjinski karakter i kao takva uživa, više sam puta to istakao, potpuno nelegitimne i nezaslužene benefite neselektivnoga državnoga pristupa problematici nacionalnih manjina i famoznih ljudskih prava. Uz to, potpuno je jasno da današnji status nacionalnih manjina, manjine nisu dobile zbog lojalnosti Hrvatskoj ostalih manjina, nego zbog legalizirane srpske pobune, koju je Pupovac koristeći slabosti hrvatske državne politike legalizirao pozivajući se na Erdutski sporazum, koji odavno i uopće nema nikakvu legalnost, a još manje legitimitet. Pupovcu je taj sporazum životno bitan, a ne izjava Vijeću sigurnosti koju je poslao tadašnji predsjednik Tuđman, u kojoj se govori o srpskoj nacionalnoj manjini, dok se u Erdutskom sporazumu isključivo govori o – pobunjenim Srbima kao jednoj strani u sporazumu.
Ni jedno današnje pravo koje imaju Srbi u Hrvatskoj ne proizilazi iz Erdutskog sporazuma, a sva prava im proizilaze iz pisma predsjednika Tuđmana Vijeću sigurnosti uoči produženja mandata mirovnih snaga u siječnju 1997. godine, ali Pupovac se ne poziva na to pismo i na ta prava.
Zašto?
Jer se u Erdutskom sporazumu isključivo govori o pobunjenim Srbima, a u pismu Vijeću sigurnosti o – srpskoj nacionalnoj manjini. Jasno je svakome da je pojam srpska nacionalna manjina autentičan izraz političkog statusa svih Srba u Hrvatskoj koji polazi od priznavanja Hrvatske kao svoje političke zajednice i isključuje agresiju, a pojam pobunjeni Srbi, sintagma nepriznavanja hrvatske državnosti, koja isključuje Srbe koji su se borili za Hrvatsku, a time i priznanje Hrvastske kao svoje političke zajednice.
Jer jedino Erdutski sporazum jamči opstanak agresivne politike i legalizaciju Srba kao strane u sporazumu, a isključivo se odnosi na – pobunjene Srbe. Otud i otvorena težnja za fedaralizacijom Hrvatske, koju je Stanimirović uoči izbora 2015. godine na početku kampanje otvoreno najavio sintagom o Srbima kao političkom narodu u Hrvatskoj, a gotovo svi vodeći mediji prešutjeli, izuzev nas nekolicine.
Ovo sve navodim da ljudi ne misle da je ponašanje SNV-a, SPC-a, Pupovca i svih propupavičastih struktura u Hrvatskoj, nekakva osobna zločestoća, nastranost njihovih protagonista ili eventualno uvjerenje ljudi oko njih i njihovih pristaša da je to što rade ispravno.
To je usporedivo s plaćenim ubojicom, koji puca u plaćenu metu.
Cinizam je u slučaju SNV-a i „Novosti“ da hrvatska država plaća svoga ubojicu.
Destrukcija hrvatske državnosti
„Novosti“ i SNV točno znaju što rade, svjesno ustraju na zlu i destrukciji hrvatske državnosti, a u tome se oslanjaju na strah i lijenost nacionalnih političara koji se ne usuđuju reći u čemu je kvaka s pozivanjem na Erdutske sporazume, puno ih ni ne zna, a dobar dio ih zna i svjesno podržava u zajedničkom kolu s Pupovcem takvu politiku i destrukciju.
Tu treba tražiti temeljni motiv ovakve uređivačke politike navodno manjinskih „Novosti“, jer je njihova pozicija određena sintagom Erdutskih pobunjenih Srba, a ne srpskom nacionalnom manjinom, iako se skrivaju pod tom – formom. I zbog benefita koje ostvaruju za tisuće lokalnih i državnih namještenika, Srbi u Hrvatskoj ponovo postaju kako bi profesor Biondić rekao „ključ“, a Pupovac jedini Srbin koji im može dati nešto državno po kriteriju isključive lojalnosti velikosrpskoj politici i njemu. Zbog toga ni jedan Srbin poznat u hrvatskoj javnosti danas neće javno reagirati i osuditi neviđeno divljaštvo i brutalnu političku agresiju iz Srbije, a ako bi koji kao Vlahović htio reagirati, izuzev Bujice i par portala – nema gdje, jer je Pupovac zatvorio što izravnim utjecajem, što kukavičlukom novinara, sve niše u mainstream medijima. Zbog toga Pupovac danas ima potpunu kontrolu nad svim srpskim manjinskim institucijama, zbog toga je mogao kako je želio isključiti iz političkog procesa sve Srbe koji su bili devedesete nelojalni Beogradu, a bili lojalni Zagrebu, i zbog toga je mogao kako hoće odbiti svaku primjedbu na svoj račun od manjih skupina Srba u Hrvatskoj, koji s njim ne dijele državne kolače.
Zbog toga se ni ne može govoriti o novinarstvu u „Novostima“, niti su „Novosti“ prvenstveno medij. Tamo je okupljena gomila plaćenika, a svi zajedno čine oružje, a ne novinarstvo. Srbi danas nemaju razloga ne ići za Pupovcem jer je to postalo vrlo profitabilno, kao što je postalo vrlo profitabilno biti njihova potpora u svim institucijama hrvatskoga društva i države. Zbog toga su tri etnička Srbina u upravi društva hrvatskih redatelja od pet članova uprave, zbog toga su Srbi većina u upravi HND-a, zbog toga su namješteni kao slučajno u tolikim institucijama u Hrvatskoj, zbog toga iskaču iz pašteta u civilnim udrugama koje se, zanimljivo, sve od reda bave identitetskom higijenom Hrvatske.
Zbog toga je bilo moguće gledati grotesku gdje su od pet novinara koji vode predizborno sučeljavanje Ive Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović na HRT-u, njih četvoro etnički Srbi.
Svi ti procesi imaju svoje izvorište u legalizaciji i ozakonjivanju političke sintagme pobunjenih Srba prema Republici Hrvatskoj u Erdutskim sporazumima, te ciljanom i podmuklom zamjenom sadržaja pobunjenih Srba s pojmom – nacionalne manjine.
Profitabilna industrija
Taj proces je nužno morao biti ozakonjen svrstavajući ostale nacionalne manjine na isti način, a njihovi predstavnici vrlo lako su shvatili što im se nudi ovakvim zakonodavstvom, pa je manjinsko i što je moguće više agresivno ponašanje tragom velikosrpske matrice postalo vrlo profitabilna industrija u Hrvatskoj. Zbog toga umjesto isključivo srpske pobune, imamo sve pokazatelje da će se toj pobuni u političkom i međunarodnom smislu, nakon notornog Furija Radina, priključiti svi manjinci. Isplati se.
Zbog toga smo danas svjedoci ovakve reakcije Kluba nacionalnih manjina, koja je izravni nasrtaj na sve na što se pozivaju u svojoj izjavi, od ravnopravnosti, do slobode medija u Hrvatskoj. A uz to i nasrtaj na isntitucionalni poredak zemlje kojom kao sudionici vladajuće koalicije – vladaju.
To je puzajuća okupacija Hrvatske, koja što silom, što glupošću traje već godinama i ne vidi joj sekraj.
U čemu je grijeh Kluba zastupnika manjina?
SNV je nakladnik informativno političkoga tjednika – „Novosti“.
Nikakve razlike u državnoj regulativi prema Novostima nema u odnosu na bilo koji medij u Hrvatskoj. Baš nikakve. To što je njegov nakladnik institucija nacionalne manjine, u zakonskoj regulativi i obavezama koje medij i nakladnik imaju – ne smije, nije, niti može biti bilo kakva prednost ili slabost u odnosu na sve druge medije u Hrvatskoj. A to što „Novosti“ financira Republika Hrvatska nužno mora usmjeriti dodatnu pozornost svih društvenih i nadzornih institucija Republike Hrvatske, jer su u odnosu na većinu ostalih medija – povlašteni i imaju daleko veću odgovornost upravo zbog toga.
I, nikako se ne smije vrednovanje sadržaja „Novosti“ dovoditi u vezu sa statusom nacionalnih manjina, jer, kad je nešto otišlo u javnost kao medijska poruka, nužno ju se ocjenjuje s pozicija medijske forma i sadržaja.
Klub zastupnika nacionalnih manjina kaže: „Smatramo da tiskovine i drugi mediji nacionalnih manjina trebaju biti ravnopravne u svojim uređivačkim politikama s ostalim medijima u Republici Hrvatskoj te da je svako pozivanje na njihovu diskriminaciju protivno kako Ustavu RH tako i međunarodnim dokumentima koji uređuju manjinska prava, a među njima i pravo na slobodno i neovisno informiranje“.
Da.
Upravo zbog toga što su rekli i objavili zastupnici manjina nisu smjeli reagirati. A pogotovo u slučaju kad „Novosti“ vode sramnu divljačku ad hominem kampanju protiv Željke Markić, zasipajući ju uvredama nedostojnim najniže vrste huligana i nasilnika te bilo kakvoga uređenoga društva.
I manjinski zastupnici – lažu.
Nitko, ničim i nigdje nije pozivao na diskriminaciju medija nacionalne manjine, nego upravo – suprotno. Markić je argumentirano zahtjevala prestanak te diskriminacije.
Jer, da uistinu zastupnici nacionalnih manjina govore o ravnopravnosti medija, uređivačke slobode i odgovornosti koju su slučajno zaboravili istaći, ali ide uz to svakako i obavezno, onda bi nužno prepustili prije svega Agenciji za elektroničke medije reagirati, bez njihovoga prethodnoga političkoga pravorijeka o događaju. A Agencijom ravna Vijeće za elektroničke medije, koje ne poznaje u zakonskom tumačenju ponašanja elektroničkih medija instuituciju – manjinskih ili većinskih medija.
Postoje mediji i ništa drugo.
I, postoji obavezno poštivanje standarda i normi uljudnoga ponašanja, te društvene etike i zakonskih normi. Pod tim uvjetima se daje koncesija svakome nakladniku.
Manjinci štite neviđeno divljaštvo Novosti
Ali, manjinci više nego sigurno potaknuti Pupovčevim zahtjevima, prije ikakve ocjene nadležnih državnih institucija, štite neviđeno divljaštvo i potpuno sigurno višestruko kažnjivo ponašanje „Novosti“, stavljajući pred medijsku dogovornost i nedjela u ovome slučaju – manjinski zid.
Na taj način je Klub zastupnika nacionalnih manjina teško osporio djelovanje institucija države.
Ne može se govoriti dakle ni o kakvoj ravnopravnosti kad Novosti sva medijska zlodjela štite organizirano i usklađeno sa značajnim brojem saborskih zastupnika, pripadnika vladajuće koalicije – manjinskim štitom.
Otvoreni poziv Pupovečevih Novosti na linč Željke Markić, najmanje je problem Željke Markić. Ona je pokazala da se zna nositi s takvim udarima i ponašanjem jedne nasilničke strukture već godinama. Ovo je udar na same temelje i onako uistinu već uzdrmanoga minimuma povjerenja hrvatskoga naroda u Plenkovićevu vladu i državni poredak zemlje.
To je istovremeno jenako tako ciljani udar na čast svakoga Mostovca i Hadezeovca, ali i ostalih zastupnika koje se do danas nije moglo svrstati u Pupovčeve provokatore i anacionalne aktiviste u Saboru.
To je i divljački udar i pokušaj potpunoga poniženja svih nacionalnih institucija u Hrvatskoj, u kojima još postoje minimumi samosvijesti i refleksa otpora, te obaveznosti prema svojoj državnosti.
Poglavito tu mislim na medije i sve novinare u Hrvatskoj.
Što dakle očekivati od aktualne saborske većine i hrvatske vlade?
Hitno, jasno i javno osuditi ponašanje kolega manjinskih zastupnika, upozoriti ih da ne može Klub političkim ocjenama preuzimati nadležnosti državnih institucija, te kvalificirati bilo čiji javni istup, prije pravorijeka tih institucija.
Zatim, odmah zatražiti reakciju Vijeća za elektroničke medije koje ravna Agencijom i potpuno je odgovorno Saboru Republike Hrvatske, da se ponaša ujednačeno prema praksi u prethodnim slučajevima, kada je za banalnije stvari oduzimalo koncesiju nakladnicima, kao u slučaju Z1.
Vlada trenutno mora zamrznuti financiranje SNV-a a istoga trenutka poslati državnu reviziju u tu paradržavnu instituciju, radi detaljne kontrole višegodišnjega financijskoga poslovanja, a nezavisnim medijskim autoritetima naložiti provjeru iznesenih ocjena UiO, radi donošenja političkih odluka. „Novosti“, Pupovac, SNV ili Klub zastupnika manjina ne smije niti može sam sebe ocjenjivati, ili vrednovati umjesto države sam svoje interese.
Šutke prelazeći preko ovih svinjarija iza kojih nema nikave sumnje stoji dobro osmišljena velikosprska politika, znači poticati sve manjine u Hrvatskoj na nelojalnost, izazivati antagonizme između hrvatskoga naroda i manjina, poticati atmosferu incidenta i kaosa u društvu, te promovirati isplativost nastranog i devijantnog ponašanja prema svim stečevinama hrvatskoga naroda.
Za šutnju i nečinjenje u ovome slučaju nema opravdanja ni zbog kakvoga razloga niti navodne visoke politke.
Tekst se nastavlja ispod oglasa