Bivši predsjednik Stjepan Mesić sudjelovao je početkom travnja u Turskoj na 20. Euroazijskom ekonomskom forumu.
Organizator Foruma bila je Zaklada Marmara na čijim je skupovima Mesić i prije sudjelovao, govoreći primjerice 2009. o “pravednoj raspodjeli bogatstva kao preduvjetu izlaska iz krize”, a ovaj put ponavljajući slične fraze i iznoseći stavove koji su uglavnom u suprotnosti s hrvatskom vanjskom politikom, aktualne, ali i bivših, njemu politički bliskih vlasti.
Na Forumu je sudjelovao Bujar Nishani predsjednik Republike Albanije, Mladen Ivanić predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine, Gjorge Ivanov predsjednik Makedonije, te bivši predsjednici Turske, Hrvatske, Albanije, Austrije, Moldavije itd. Tema foruma bila je put svile: gospodarstvo, energija, prisilna migracija i terorizam. Stjepan Mesić govorio je na temu “Globalni terorizam: njegovi uzroci i borba protiv njega“, navodi se na stranici stjepanmesic.hr, na kojoj se može pročitati i govor u cijelosti.
Mesić je u kontroverznom istupu prozvao Europsku uniju, Sjedinjene Američke Države, a zaštitnički se postavio prema Rusiji i sirijskom predsjedniku.
“Koji su osnovni uzroci globalnoga terorizma, doći ćemo neminovno upravo do gospodarstva. Doći ćemo, prvo, do politike razvijenoga svijeta prema zemljama u razvoju, odnosno nerazvijenima. To je politika što je neki analitičari s dosta prihvatljivih argumenata nazivaju neokolonijalističkom, u svakome slučaju politika što povećava jaz između maloga sloja bogatih i goleme većine siromašnih; politika koja čak i onima siromašnima oduzima jedva postojeću osnovu egzistencije, tjerajući ih da u rijeci izbjeglica potraže spas u razvijenome svijetu. Drugo, doći ćemo do politike kojoj je cilj ovladavanje izvorima energenata, odnosno ključnim energetskim pravcima, a koja – da bi to ostvarila – formira tzv. pokrete protiv diktatura i suzbijanja ljudskih prava, a zapravo pokrete usmjerene na rušenje režima koji nisu po volji onima koji kroje političku (i gospodarsku) kartu svijeta. Teroristi su produkt jedne i druge politike”, ocjenjuje Mesić.
Rješenje vidi u iskorjenjivanju uzroka, a za Mesića su uzroci u kapitalizmu.
Pa savjetuje “korjenitu reformu kapitalizma, ili nadomještanje kapitalizma, kakvoga danas poznajemo – govorim o neoliberalnom modelu – s nečim drugim i novim. To ne treba biti nikakav tabu, mnogo sam puta rekao i ponovit ću i ovdje: nigdje nije zapisano da je neoliberalni model kraj razvoja, a priča o kraju povijesti pokazala se promašenom. Ona je uostalom u potpunoj koliziji s evolucijom.”
Za kraj je uz želje za promjenom gospodarskih odnosa, “prekidanje ratova, priznavanje i poštivanje prava svake zemlje i naroda da se razvija kako želi” poručio i da “slobodne” medije treba osloboditi, ali i da društvene mreže treba kontrolirati.
“Društvene mreže treba staviti pod neku vrstu kontrole, ili samokontrole. Znam, da će sada vrisnuti svi pobornici slobode javne riječi, ali ne govorim bez razloga. Na društvenim mrežama množe se poluinformacije, laži, tekstovi puni predrasuda, stereotipa i netolerancije i mržnje prema svima koji su drugi i drugačiji. Tome treba stati na kraj”, istaknuo je bivši hrvatski predsjednik, koji je donedavno na teret poreznih obveznika obnašao nejasno definiranu “funkciju bivšeg predsjednika”.
Podsjetimo, Hrvate je godinama zanimalo čemu služi funkcija Ureda bivšeg predsjednika, a nije bilo moguće ni procijeniti kakvu država ima korist od tog ureda.
Koliko je Stjepan Mesić trošio kao bivši predsjednik i što je to značilo za Hrvatsku?
“Pobjeda je to zagovornika i protagonista povijesnoga revizionizma, revitaliziranja fašizma i njegovih idejnih zasada, propovjednika mržnje i netolerancije, odnosno svih onih koji sve agresivnije trasiraju put koji Hrvatsku vodi u prošlost, i to u najtamnije razdoblje njezine prošlosti,” poručio je Stjepan Mesić krajem prosinca prošle godine nakon što je Ustavni sud odbio njegov prijedlog o financiranju njegovog Ureda.
Mesić svoj rad može nastaviti i ubuduće, ali ne na teret poreznih obveznika. Kao bivšem predsjedniku RH ukinuto mu je pravo na ured i s njim povezana prava. Ustavni je sud utvrdio da institucija predsjednika RH po prestanku obnašanja dužnosti nije ustavna kategorija i da je stoga zakonodavcu prepuštena odluka hoće li i kako urediti prava bivših predsjednika.
U samo u prvih pet godina na rad Ureda potrošeno je gotovo 4 milijuna kuna.
Stjepan Mesić opterećivao je državni proračun s gotovo 330.000 kuna na putovanja, reprezentaciju 216.000, a više od pola milijuna kuna potrošio je na razne intelektualne usluge poput savjetovanja ili studija.
> Mesićev Ured na ugovor o djelu opet potrošio više nego je smio
Nije se Mesić obazirao ni na nalaze Državne revizije.
Ured bivšeg predsjednika države Stjepana Mesića ponovio je nepravilnost na koju je već upozoren u reviziji za 2012., budući da je za ugovor o djelu isplatio višestruko veću svotu od zakonom dopuštene. Revizija je utvrdila da je temeljem ugovora o djelu Mesićev Ured preklani isplatio gotovo 75 tisuća kuna naknade što čini 30 posto (29,5) sredstava planiranih za plaće u toj godini, a zakon propisuje da ne smije činiti više od dva posto. Državni ured za reviziju utvrdio je da je Mesićev Ured preklani iz državnoga proračuna uprihodovao 775 tisuća kuna, a potrošio 780 tisuća kuna. Materijalni rashodi iznosili su mu 520 tisuća kuna, dok je za zaposlene potrošeno 242 tisuće kuna.
Rashodi za usluge (gotovo 300 tisuća kuna) te naknade troškova zaposlenima (95 tisuća kuna), najveće su stavke kod materijalnih rashoda. Na intelektualne i osobne usluge Ured je potrošio 121 tisuću kuna, konkretno za izradu analize i procjene vanjskopolitičkih zbivanja, prijevode, uređivanja fundusa fotografija, uređivanja vrta i okoliša. Na telefon i internet potrošio je 88 tisuća kuna.
Na ime dnevnica za službena putovanja u inozemstvo, isplaćeno je 62 tisuće kuna. Revizija je konstatirala i da su rashodi za nefinancijsku imovinu u odnosu na 2014. bili veći za 13.500 kuna ili 324 posto, jer je nabavljena oprema za videonadzor.
Kako je HNS-ov predsjednički kandidat postao predsjednik RH i započeo ‘detuđmanizaciju’
Potpuni autsajder, HNS-ov predsjednički kandidat Mesić, nakon Tuđmanove smrti postaje predsjednik i odmah kreće u obračun s Tuđmanovom ostavštinom pod sloganom detuđmanizacije. U rujnu 2000. za američki list The New York Times na temu korupcije tvrdi da se u Hrvatskoj vodi istraga o nekoliko slučajeva u koje su umiješani članovi obitelji Tuđman. “Novinarka također navodi Mesićeve riječi da je Tuđmanova ideja o stvaranju 200 obitelji koje bi vodile Hrvatsku bila katastrofalna i kriminalna.”
Otvara dalje Mesić ubrzano tajne arhive stranim i domaćim novinarima, raznoraznim službama. Samoinicijativno se pojavljuje na sudu u Haagu i tamo lažno tvrdi kao svjedok i kao bivši predsjednik države da je podijeljena krivnja između Miloševića i Tuđmana i da su oni podjednako krivi što je došlo do brutalnog rata u pet godina.
Za izdaju domovine, umjesto kazne, uslijedila nagrada
Usprkos svemu što je bivši predsjednik činio protiv nacionalnih interesa pripremao se teren za njegov politički opstanak uz korištenje svih povlastica na teret poreznih obveznika.
Godine 2004., nekoliko mjeseci prije isteka prvog Mesićevog mandata, uređena su prava predsjednika RH po prestanku obnašanja dužnosti donošenjem novog Zakona o posebnim pravima hrvatskog predsjednika po prestanku obnašanja dužnosti, prema kojem bi predsjednik Republike po prestanku obnašanja dužnosti imao pravo, ako on to zatraži, na trajno korištenje opremljenih uredskih prostorija.
S obzirom da hrvatski birači ipak nisu mogli i treći put izabrati Mesića za hrvatskog predsjednika, tadašnja premijerka Jadranka Kosor omogućuje Mesiću uživanje u povlasticama poput doživotnog predsjednika donijevši Uredbu i podlogu za osnivanje Ureda s tajnicom, službenim autom i tjelohraniteljem.
Iako je umirovljeni sudac Ustavnog suda Zdravko Bartovčak još prije nekih devet godina Ustavnom sudu podnio prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o posebnim pravima predsjednika RH po prestanku obnašanja dužnosti, tek se početkom 2016. Mostovim amandmanom na državni proračun, kojim su predlagali da se Mesićevu uredu uzme 600.000 kuna i preusmjeri na potrebe civilnih žrtava rata pokrenula raspravu o smislu tog ureda. U konačnici i njegovo gašenje.
“Stjepan Mesić se ne bori za svoja prava, nego za neutemeljene povlastice, a to prekriva nekom teorijom zavjere gdje njega napadaju povijesni revizionisti, fašisti i ostali duhovi prošlosti. Ako netko živi u prošlosti to je bivši predsjednik, koji misli da još uvijek može dobivati milijune i dijeliti ih kojekakvim savjetnicima, a sve samo na temelju stare slave”, izjavio je saborski zastupnik Mosta, Miro Bulj, nakon što je Ustavni sud potvrdio besmislenost neproduktivnog potrošača državnog novca u obliku Ureda bivšeg predsjednika.
Uz mjesečnu mirovinu od 20.000 kn u svome petogodišnjem mandatu Mesić je odradio više od 63 putovanja na naš račun. Samo u jednoj godini hrvatski su porezni obveznici snosili troškove 39 putovanja na kojima je Mesić proveo 101 dan, navodi Hrvatski tjednik donoseći i popis Mesićevih putovanja.
Operacija Maslenica, koja je okrenula dotadašnji tijek Domovinskog rata, a njenom su izvedbom u svega 72 sata ponovno spojeni odsječeni dijelovi srednje i sjeverne Hrvatska s ostatkom Domovine, za Stjepana Mesića je kako tvrdi bila neuspjela, a generale Janka Bobetka i Antu Gotovinu optužio je za smrt hrvatskih vojnika.
S druge strane Mesić sebi pridaje izniman značaj i vrijednost.
Tvrdeći da putovanjima promiče hrvatske gospodarske subjekte a za govornicama najčešće brani totalitarni komunistički režim, očekuje da mu svi mi doživotno plaćamo život na visokoj nozi u kojem će on putovati, politizirati, telefonirati i tužakati sve koji se usude propitati njegovu političku ili moguću koruptivnu ulogu.
> Unosan posao: Stipe Mesić dobro zarađuje na privatnim tužbama – 195.000 kuna u tri godine!
Samo u posljednje tri godine tužbama za duševne boli Mesić je zaradio 195.000 kuna. Tome se iznosu u pravilu trebaju dodati zatezne kamate koje se gomilaju tijekom sudskog postupka, kao i naknada za troškove njegovih odvjetnika.
Međutim dio sporova i gubi.
Odbijena je još jedna njegova ustavna tužba u povodu parnice kojom je tražio 40.000 kuna odštete zbog teksta na portalu Dnevno.hr: “Cvitan mora optužiti Mesića – ili netko mora dignuti optužnicu protiv njega i Bajića”.
Svojedobno mu je Ustavni sud odbio i tužbu u slučaju politologa Darka Petričića u kojem nije dokazao kako ga je s namjerom klevetanja prozivao da mu kampanju financira albanski lobi. Zatim, pravomoćno nije uspio dokazati ni da ga je Večernjakov novinar Dražen Ćurić oklevetao pišući u povodu afere Patria.
Sudovi su dali za pravo novinaru da prenese sporne informacije od javnog interesa s obzirom na to da je Mesić javna osoba.
U Kopru je pak Mesić kažnjen s 2000 eura jer je slovenskog buntovnika Joška Jorasa nazvao “redikulom u nečijoj funkciji”, a svojedobno osuđen da francuskom odvjetniku Ivanu Jurašinoviću plati 70.000 kuna jer ga je “slao” na liječenje u Vrapče.
“Bivšem predsjedniku države Stjepanu Mesiću bilo bi pametno da se ostavi tužakanja. Učinio bi uslugu sucima, a ponajviše sebi”, ocijenio je Večernjakov kolumnist Marinko Jurasić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa