O koncertu Marka Perkovića Thompsona u Dubrovniku na Stradunu, još će se dugo pričati, a snimke, pogotovo one snimljene iz zraka, ostati će zauvijek svjedok kako je to bio jedan vrhunski događaj i doživljaj, čije dimenzije nadilaze glazbu.
Bila mi je čast i privilegija biti dijelom te fantastične atmosfere.
Neke dijelove tog spektakla snimio sam i ostavio vama na gledanje u obliku fotografija i video zapisa u dva albuma.
>Akademik Pečarić napisao dvjestotu publicističku knjigu: Thompson – najznačajniji živući Hrvat
Ipak, mislim da sve ono što mi je na srcu mogu reći s ove tri slike koje sam spojio u jednu, a na kojoj su ova cura, ovo dijete i ovaj tamnoputi mladić, koji su nekome na ramenima.
Toliko ljubavi, zajedništva, iskrenosti, zanosa, ponosa, energije, emocije, domoljublja, ma svega onog lijepog i pozitivnog i ljudskog na jednom mjestu teško je naći.
A za to sve je zaslužan naš pjevač i hrvatski branitelj iz Čavoglava Marko Perković Thompson. U njegovim pjesmama sadržano je sve to i lijepo i pozitivno i ljudsko, pogotovo ovo ljudsko. Sadržana je i istina i vapaj jednog malog naroda za pravdom.
A biti na strani pravde i istine nije nikakva nacionalna, religijska, ideološka, politička ili zemljopisna, niti rasna odrednica.
Biti na strani istine i pravde nema veze ni s godinama, ni sa spolom, ni sa bojom kože, kako se lijepo vidi na ovoj slici. Odrediti se za stranu istine i pravde civilizacijska je odrednica.
To je ljudskost. To je odgoj. To je kultura. Znati što je bilo na dan svetog Nikole 1991. godine u Dubrovniku, dakle poznavati istinu, stvar je civiliziranosti, ljudskosti i ljudske kulture. Znati koji su pjevači podržavali agresore, a koji su nas branili dio je te humanosti.
Istina je da se Thompson koji je bio uz branitelje zabranjuje, a pjevači koji su bili uz agresore glorificiraju.
To je istina i velika nepravda.
Pjevati o istini i o pravdi dio je te humane odrednice.I pjevalo se.
Pjevao je cijeli Stradun, a Dubrovnik je odzvanjao Markovom pjesmom.
I Hrvatska koja zna što je bilo pjevala je s njim.
I treba pjevati. Jer u Markovim pjesmama je istina. Čavoglave su se branile od velikosrpsko jugoslavenskog fašizma. Pjesma Bojna Čavoglave je zato antifašistička pjesma. U njoj je opisana ta antifašistička borba, spremnost čovjeka da obrani svoj vlastiti dom i nastojanje da zločince stigne ruka pravde. Istina je da su hrvatski branitelji bili spremni obraniti svoj dom.
>Franković najavio Thompsonov koncert: HOS-ove oznake su dobrodošle, ustaški simboli ne
I obranili su ga. Potjerali su bandu. Ali agresore nažalost nije stigla naša ruka pravde, ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji.
A trebala je.
Baš kako je Marko pjevao 1991. godine u Čavoglavama. Ali dijeljenje pravde nije bio posao hrvatskih branitelja. Oni su svoje obavili, obranili su svoj i naš dom i Domovinu. Zato o pravdi očito još treba pjevati.
Uživao sam gledati ovog tamnoputom mladića kako maše s hrvatskom zastavom i pjeva iz svog glasa sve Thompsonove pjesme. Izgleda da on zna što je bilo.
A očito je i za dom spreman, jer tako pjeva uglas zajedno s Markom, svojim prijateljima, punim Stradunom i dubrovčanima koji su bili spremni svoj dom braniti 1991. godine.
Bogu hvala da su bili spremni i da su ga obranili. Svi koji su bili na Stradunu ovu večer znaju od koga su ga branili. Svi, uključujući i ovu curu, ovog tamnoputog mladića i ovo dijete s naslovne slike.
I dijete zna što je bilo. Rekao mu je otac što je bilo.
To je kućni odgoj.
Oni koji nakon 33 godine ne znaju što je bilo mogu se samo sramiti svog vlastitog neznanja, gluposti ili zloće.
A što se tiče zastave na kojima je grb s prvim početnim bijelim poljem, o kojoj stalno pišu, NAUČITE I ZAPAMTITE;
Svaka hrvatska zastava je za velikosrpsko jugoslavensku politiku ustaška, SVAKA.
I ona s početnim bijelim poljem koju smo koristili kao prvu službenu zastavu 1990. godine i ova današnja s početnim crvenim poljem. SVAKA im je ustaška.
Svaku su zgazili i zapalili kad su 1991. došli do nje. Kao i 1945.
Zapamtite to.
Jer tako je bilo. Sve su im hrvatske zastave ustaške i svi hrvati koji žele samostalnu Hrvatsku su za njih ustaše. Uvijek bili i ostali. Ova zastava koja se vijorila cijelu večer ispred mene na koncertu nije nikakva ustaška zastava, ali oni govore da je.
Ne dopuštajte da nam lažu i varaju nas s golubom u rukama, jer zaustaviti laž je naša ljudska odgovornost.
“SLOBODA JE STVORENA U MUKAMA”!
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.