UHDDR Bilaj Gospić Rijeka, Bastion Vukovar, Zbor udruga gardijiskih brigada, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori, u nedjelju 6. rujna 2015. organiziraju misu zadušnicu u Gospićkoj katedrali u 10 sati za hrvatske viteze Stjepana Devčića, sve poginule i stradale Hrvate koji su život dali za Hrvatsku.
Nakon mise u 10.30 u hotelu Ante prikazati će se film „Magnum Crimen 1945“. Posjeta spomeniku hrvatskih branitelja u Gospiću predviđena je u 13.20. Paljenje svijeća i molitva u Brušanima na spomeniku Velebitskom ustanku 1932. biti će u 13.30, paljenje svijeća i molitva u Jadovno Krč kod križa i groba S. Devčića predviđena je u 14.30 odnosno u 15 sati.
‘Želimo srušiti velikosrpski mit’
“Postavljanjem križa 2012. i spomen obilježja na Stjepanovom grobu željeli smo oteti zaboravu Hrvatskog domoljuba, junaka i viteza S. Devčića koji je poginuo kao pripadnik oružane skupine koju je organizirala i rukovodila ustaška organizacija u Gospiću. Želimo srušiti velikosrpski-četnički mit koji proizilazi od toga da je Jadovno 1941. matica svih kasnijih zločina druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj”, istaknuo je Mile Biondić, Predsjednik UHDDR.
Labinska republika
“Prethodno se moramo vratiti malo u povijest i prisjetiti se niza povijesnih događaja. Nakon raspada Austrougarske monarhije, Italija koristi svoj položaj i namjerava prisvojiti Rijeku, Istru i dijelove Dalmacije s otocima. Početkom 1921.g. javlja se fašizam u Italiji da bi 1922. i došli na vlast. U tom razdoblju Istra i dijelovi Dalmacije stenjali su pod talijanskim terorom. Nakon što su fašisti zaposjeli a potom zapalili zgradu radničkog odbora u Trstu, u Pazinu su zlostavljali sindikalnog vođu Labinskih rudara. Na to su rudari odgovorili generalnim štrajkom 1. ožujka 1921., zaposjeli su sve rudnike i postrojenja, organizirali naoružane postrojbe. S vlastodršcima započeli su neuspješne pregovore o povećanju nadnica (njihove obitelji živjele su na rubu očaja). Rudarima su se pridružili i okolni seljaci, tako se njihov broj popeo na preko 2 000. talijansko – fašistička uprava odlučuje se ugušiti Labinsku republiku, što im uspjeva 8. travnja 1921.”, podsjetio je Biondić.
Naglasio je da iako je taj ustanak trajao svega 3 tjedna – nikad nije zaboravljena Labinska republika koja je ostavila u narodu Labinštine i Istre neizbrisiv trag.
Grga Anđelović krvavo ugušio prosvjede
“Labinski rudari su 2. ožujka 1921. podigli prvi antifašistički, ustanak u svijetu. Iako je fašizam na vlast u Italiji došao tek 1922., u našim krajevima (Istra i Dalmacija) je ranije započeo teror nad stanovništvom, represijom i talijanizacijom. U jednakom položaju bio je i Trst i drugi djelovi koji su bili pod upravom zloglasnog A. Karađorđevića. Nakon što je predsjedništvo Narodnog vijeća izdalo 3. prosinca 1918. u Beogradu obavijest da s 01. prosincem čitav naš narod sa Slovencima i Srbima tvori jedinstvenu državu SHS pod regrencijom njegovog visočanstva A. Karađorđevića, Hrvati su negodovali zbog niza nerješenih odnosa. U tom razdoblju nizale su se i represije i ubojstva. Najprije je Grga Anđelinović (djed Vesne Pusić) krvavo ugušio reakciju 25. i 53. Domobranske pukovnije, hvaleći se da je ponosan na svoje krvave ruke i djelo”, tvrdi Biondić.
Atentati na Stjepana Radića
Prvi pokušaj atentata na S. Radića izveden je u Galdovu 8. srpnja 1920. g. Atentator je bio poznati i ugledni industrijalac iz Siska vlasnik Segestice Petar Teslić koji nije kazneno odgovarao.
Drugi pokušaj atentata na žalost završio je tragično za našeg S. Radića i P. Radića i Đ. Basaričeka, dok su I. Granđa i I. Pernar ranjeni.
“Atentat su Hrvati doživjeli kao napad na cijelu naciju. Suđenje atentatoru Puniši Račiću bilo je sramotno što je zgrozilo cijeli svijet. Hrvatski povijesničar Milan Šufflay (05.11 1879. – 19.02.1931.) bio je poliglot s znanjem 15-tak svjetskih jezika, filolog, pisac, publicist i političar. Podlegao je od posljedica premlaćivanja policijskih dužnosnika (Branka Zwergera, Ljubomira Beloševića i Steve Večerinca). Napadači su se sklonili u Beograd.
Velebitski ustanak
Zbog još niza događaja koji su svakim danom otežavali život svakom slobodoumnom Hrvatu, odgovor Hrvata je bio Velebitski ustanak, koji je organizirao Hrvatski borbeni revolucionarni pokret- Ustaša, podsjetio je. U noći od 6./7. rujna 1932. grupa ličana i drugih pripadnika izvela je oružani napad na žandarmerijsku postaju.
“U to vrijeme komandir žandarmerije bio je Jovo Batinica, a njegov zamjenik Ilija Petrović. U toj grupi bio je i naš S. Devčić rođen 16. studenog 1903.g. u Porobljeniku doljnjem (Devčić dolac – Devčić draga) od oca Jure i majke Mande, kao jedan od sedmero braće sa kućnog broja 62. Okršaj je trajao oko pola sata. Nakon toga napadači su se povukli. U tom povlačenju poginuo je S. Devčić, a ranjeni J Kujundžić uspio se spasiti i prebaciti u Italiju. Vlasti u kraljevini reagirale su uobičajenim masovnim uhićenjima, premlaćivanjem i protjerivanjem Velebitskog stanovništva”, rekao je Biondić te dodao kako je nekolicina uhićenih osuđena na tešku robiju, a Juri Rukavini je smrtna kazna preobličena u doživotnu robiju.
Doživljen kao svehrvatski ustanak
“Prema analizi ondašnjih vojnih stručnjaka razmjeri i trajanje akcije nisu bili takvi da bi se moglo govoriti o pravom ustanku. Zbog sastava oružane grupe narod je to doživio kao svehrvatski ustanak. Međunarodni odjek bio je daleko snažniji. Po prvi put su prikazani Hrvati kako su se spremni boriti protiv Beogradskog režima. Tadašnji list ‘Proleter’ u broju od 28. prosinca 1932. objavio je da i KP podržava akciju i da se potpuno stavlja na stranu ustaša. Mi dragovoljci Domovinskog rata smatramo da je i ovo bio antifašistički ustanak protiv monarhističko-fašističke diktature i okupacije. Štoviše, spomenuti ustanak hrvatskih nacionalista, ustaša bio je u povijesti dugo prešućivan, a teze Goldštajnovog antifašizma posebice Pupačeva, smatra prof. Biondić trebale bi doživjeti korjenitu promjenu. Na žalost S. Devčić kao i mnogi dragovoljci iz Domovinskog rata morali su položiti svoje živote za ovu državu”, naglasio je.
‘Tajna slobode leži u hrabrosti naroda’
“Moramo se sjetiti i one Periklove izjave: ‘Tajna slobode leži u hrabrosti naroda’. Ovo mjesto kao i mnoga druga mjesta gdje su stradali Hrvati trebaju se dostojanstveno obilježiti. Ono mora svakog dolaznika i prolaznika podsjećati na bezumne dane diktature kralja iz Beograda. Bez obzira na sve zlurade teze nama dragovoljcima pripala je povijesna uloga i zadaća. Mi smo uspjeli ostvariti nedosanjani san. Mi smo stvorili Hrvatsku. Hrvatska je nastala u Domovinskom ratu. Želimo da se mitska planina Velebit koja je od pamtivijeka za Hrvate bila simbol snage, nade i rađanja, a posebno ovo mjesto – mora biti mjesto posebnog pijeteta koje će se posjećivati na dan 23. kolovoza, Dan sjećanja na sve žrtve totalitarnih režima. Želimo također, da se sve te krivotvorine iz radionice velikosrba, četnika i jugonostalgičara, konačno počnu mijenjati. Jadovno je mjesto gdje ja započeo antifašistički ustanak 1932., a dovršili su ga dragovoljci i ostali pripadnici oružanih snaga RH u kolovozu 1995.”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa