Prvi parlamentarni izbori u Republici Hrvatskoj održani su 1990. godine. Od tada do danas pojavile su se i zabljesnule, na duže ili kraće razdoblje, raznorazne političke stranke koje se, na žalost, nisu uspjele održati kao relevantne na političkoj pozornici. Tako imamo primjere da su HSLS, HSS ili HSP svojevremeno bili i te kako važan politički čimbenik, dok su danas spali na jedan ili dva saborska mandata. Nakon 34 godine parlamentarizma u Hrvatskoj red je izvući neke zaključke, ali i poučke temeljem onoga što se do sada događalo.
Uporno odbijanje Tuđmana
U nedavnoj emisiji Tihomira Ladišića na Z1 TV, dr. Andrija Hebrang je rekao kako je jednom predložio predsjedniku Franji Tuđmanu da u Vladu uključi i one koji su „patili“ za Hrvatsku kao npr. Savku Dabčević-Kučar. Tuđman je, kako kaže dr. Hebrag, odmah okrenuo njezin broj i rekao mu da joj Hebrang, u njegovo ime, ponudi ministarsko mjesto. Nato je Savka ljutito odgovorila, od prilike, odakle mu drskost da je zove i kako mu takvo što pada na pamet te ljutito spustila slušalicu.
Tuđmana su i Savka i Miko Tripalo i Vlado Gotovac nazivali lopovom koji je prevarom došao na vlast. Odbacivali su svaku mogućnost koaliranja s prvim hrvatskim predsjednikom i istinskim Ocem Domovine koji ih je uvijek želio i zvao. Zanimljivo da je pokojni Bruno Bušić, prema riječima dominikanca Vjekoslava Lasića, rekao da je Tuđman jedini sposoban ostvariti hrvatski san.
Budiša – najveći hrvatski tragičar
Moje mišljenje o Savki i Tripalu nije pozitivno, niti mislim da su oni ikad sanjali Hrvatsku. Bili su i ostali jugokomunisti. Tripalo na grobu nema križa. Ali Dražen Budiša. On je uvijek bio Hrvat i želio je Hrvatsku, čak je za nju i robijao, ali mu je političko razlučivanje bilo katastrofalno. Ivica Račan i Stjepan Mesić su ga lukavo iskoristili kako bi došli na vlast i otresli s njime. Rukovodili su se idejom i lijevi i desni skupa da bi se srušio HDZ-e. Naravno, nakon izbora lijevi su i te kako profitirali i ostvarili svoje (strane) ciljeve, a desni su debelo izigrani.
Tako je Budiša, kao časni vođa studenata u hrvatskom proljeću, lijevima pomogao preuzeti vlast, kako bi otpočeli proces rashrvaćivanja krvlju stvorene Domovine za koju je i on robijao. Još veća tragedija je ta da je Budiša za ministra obrane postavio Jozu Radoša, oficira JNA, koji je dobio nečasnu zadaću obračunati se s hrvatskim braniteljima i generalima. Kasnije je Budiši zabio nož u leđa i osnovao svoju stranku.
Gotovo za ne povjerovati. Pomogao je doći na vlast onima koji su njega proganjali i sudili. Tako je postao jedan od najvećih tragičara suvremene Hrvatske. Ovo sve govorim zato što danas imamo gotovo istu situaciju s Božom Petrovom. No, o tom malo kasnije.
Kratkotrajni politički bljesak
Na gotovo svim izborima bila je neka stranka ili koalicija čiji je sjaj kratko trajao, da bi se potom taj sjaj ugasio. Tako je na prvim izborima 1990., kada je HDZ glatko pobijedio, a SDP bio drugi, Koalicija narodnog sporazuma kao treća osvojila 21 mandat ili 15%. Na drugim izborima Budišin HSLS je bio druga stranka sa 17,7 glasova. Tek treći je bio SDP. Nakon Oluje HSLS je opet bio drugi, a SDP opet treći.
Na izborima 2000. pobijedila je Koalicija predvođena SDP-om. HDZ je spao na samo 46 mandata ili 27%. HSLS se nakon ulaska u vlast s SDP-om raskolio i nikada više neće biti jaka stranka. HDZ se vraća na vlast 2003. ovaj put u koaliciji s HSLS-om i DC-om. Drugi je bio SDP, a treći HSS s devet mandata u Saboru. Na izborima 2007. HDZ je osvojio 66, SDP 56, a HNS 7 mandata. Ovo su bili zadnji trzaji HSS-a i HNS-a.
Potonuće HSS-a, HSLS-a, HSP-a, Živog zida i Laburista
Kukuriku koalicija je 2011. osvojila 41% mandata, dok je HDZ-ova koalicija predvođena Kosoricom uzela svega 47 mandata. Iznenađenje ovih izbora su bili Lesarovi Laburisti sa 6 mandata, koji su nakratko bljesnuli. Nekadašnja treća opcija HSS je osvojio samo 1 mandat, a HSLS i HSP nijedan. HDZ-ova Domoljubna koalicija je 2015. osvojila 59 mandata, SDP-ova 56. Most je osvojio 19 mandata i odlučivao tko će činiti vlast.
Na žalost, Vladu s Karamarkom Most je srušio i doveo Plenkovića na vlast na prijevremenim izborima 2016. godine. Plenković ih je, kada su počeli zanovijetat, nonšalantno izbacio iz vlasti. Na ovim je izborima zakratko bljesnula opcija Živi zid s 8 mandata. Na izborima 2020. HDZ je osvojio 66 mandata, Restart koalicija 41, a bljesnuo je Škorin DP 16 mandata. Most je spao sa 16 na 8 mandata. Ni Živi zid ni Laburisti nisu osvojili niti jedan mandat.
Ego pojedinaca koji misle da su nezamjenjivi
Nekad jake stranke koje su zabljesnule danas gotovo više ni ne postoje. To su HSS, HSLS, Laburisti, Živi zid, HSP. Zanimljivost je svakako to da su sve ove nekada treće opcije (osim HSP-a), dok su bile jake i uzimale po 15 mandata odbijale suradnju s HDZ-oma, da bi kasnije, kada su spale na mandat-dva gledale kako se uvalit u vlast. Svakako će biti zanimljivo kojim će putem krenuti Most i Domovinski pokret.
Ego pojedinaca koji misle da su nezamjenjivi ih je brzo upropastio i njih i njihove spomenute stranke. Samo zajedništvo i zatomljenje ega daje uspjeh i rezultat. Znamenita je rečenica Franje Tuđmana da ima ljudi s kojima nikad ne bi kave popio, ali u stvaranju države morao je usko surađivati s njima. Ni danas odgovornost političara nije ništa manja. U suprotnom, priliku za vlast dobiju oni koji Hrvatsku nisu željeli.
Hoće li Petrov završit kao Budiša, Đapić, Lesar, Sinčić?
Da su Mislav Kolakušić i Miroslav Škoro 2019. bili mudri danas je Škoro mogao biti predsjednik, a Kolakušić premijer (uguglajte moj tekst iz 2019. „Kolakušić premijer, a Škoro Predsjednik!) Trebalo je samo zatomiti ego i ujediniti snage. To im je bila životna prilika koja se jednom u životu ukaže. Tada je Kolakušić sanjao da će biti premijer i ministar?! Gdje je Škoro danas, gdje Kolakušić? Da ne kažem što bi bilo da su se za prošle izbore ujedinili Most i Domovinski pokret. Ne iskoristiti priliku koja se ukaže je smrtni grijeh. I sada se ista (vjerojatno zadnja) prilika ukazuje DP i Mostu. Ako je sada ne iskoristi, dr. Petrova najvjerojatnije čeka sudbina Budiše, Dragutina Lesara, Ante Đapića, Vilibora Sinčića.
> Josip Milić: Čipiranje je otpočelo, za sada dragovoljno
Valja spomenuti kako je Ivan Penava prošloga tjedna pozvao Most i ostale desne stranke na okupljanje. Iz Mosta su, poput Savke i Tripala, oba puta odbili mogućnost koaliranja javno tvrdeći da su u Domovinskom pokretu kriminalci. Na drugoj strani, ne odbijaju mogućnost koaliranja sa svetcima iz SDP-a. Za SDP svi znamo što su Hrvatskoj donijeli. Govoriti da su u DP-u kriminalci je neozbiljno jer oni još nikad nisu bili na vlasti. Osim lokalno u Vukovaru gdje su osvjetlali obraz na zadnjem obilježavanju godišnjice pada Vukovara.
U zadnje se vrijeme osnivaju strančice koje nemaju šanse prijeći izborni prag, ali mogu uzeti 2-3 posto koje u tom slučaju idu najjačoj opciji, HDZ-u ili vrlo vjerojatno lijevoj koaliciji. U svakom slučaju do izbora ima dosta vremena i za nadati se da će stvari promijeniti, ega ublažiti, snage udružiti kako bi poveli Hrvatsku u bolje sutra. Domovinski pokret i Most se slažu oko masu važnih pitanja kao što su izbjeglice, Istanbulska, demografija, povratak iseljeništva, otvaranje arhiva, pa na koncu i lustracija. Samo ako budu na istoj strani ovo mogu ostvariti. Ovakva se prilika više neće ponoviti.
*Mr. sc. Josip Milić profesor je logike i filozofije u Gimnaziji Mostar. Pjesnik je i književnik.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
