Tezu s naslova ovog teksta sam argumentirao u razgovoru s novinarom Slobode Dalmacije još 3. studenog 1995. godine. Povod tog razgovora je bila moja procjena nekoliko mjeseci ranije (te godine) da će autokratsko rukovođenje oporbenih stranaka dovesti do sloma oporbe.
Onda i danas tvrdim isto: Iako se oporbene stanke deklarativno izjašnjavaju za jačanje višestranačja i demokratskog odlučivanja, njihovim čelnim ljudima, i nekad i danas, prioritet je da sebi i sebi odanim ljudima osiguraju sigurnu poziciju i/ili mjesto u Saboru. Gotovo prije trideset godina sam naglasio da će to dovesti do pasivizacije građana, članova tih stranaka, ali i do nestajanja nekih (oporbenih) stranaka s političke arene. To se kasnije i dogodilo s nekada respektabilnim HSP-om, HSLS-om, HNS-om i HSS-om.
Nedosljedna opozicija
Pored toga, onda i danas tvrdim da će svađe između oporbenih stranaka utjecati i na dodatni porast apstinenata i građana nezainteresiranih za politiku i političare te da vladajuća stranka (sredinom devedesetih kao i danas) može biti zadovoljna oporbom koja odrađuje posao za HDZ. Nekada i danas tvrdim i ovo: Dok postoje građani koji strah od oporbe prikrivaju strahom od vladavine prava i demokracije, neće se ništa bitnije pomaknuti na bolje. To su nekada i danas neki od glavnih razloga prostituiranja višestranačja i demokracije u Hrvatskoj.
Stranačka nadmetanja su bila i ostala niska podmetanja
Kada već ovdje spominjem neke svoje davno iznesene stavove i političke prognoze spomenut ću još samo jedno zapažanje…. U listopadu 1995. godine sam zapisao: “Napadajući stegovno autoritarno vođenje unutar HDZ-a čelnici oporbenih stranaka su preuzeli isti recept održavanja stranačke discipline. Sve zbog očuvanja vlastite karizme … Stranački poslušnici u svim strankama rušili su i ruše ideju demokracije i višestranačja!” Stranačka nadmetanja su bila i ostala niska podmetanja.
>Zlatko Miliša: Mijenjajmo sebe, ali i svijet oko sebe
Nekadašnji i današnji kritičari “tuđmanizma” kao sinonima za autoritarno rukovođenje zaboravljaju da su o detuđmanizacii govorili oni koji se nisu usudili govoriti ništa što ne bi odgovaralo njihovom partijskim šefovima ili oni koji se preslika vođenja stanke “čvrsto rukum”. Zlatko Tomčić, bivši predsjednik nekada moćne Hrvatske seljačke stranke, i ex predsjednik Hrvatskoga sabora je svojevremeno izbacio iz stranke najbolji kadar u Splitu i Zadru. Po istom modelu obračuna s neistomišljenicima funkcionira i današnji predsjednik te stranke, koja danas ne prelazi izborni prag Krešo Beljak. Sjećamo se i “narodnjaka” Radimira Čačića koji je širio svoju narcisoidnost do mjere da je javno opminjajo novinare koji previše pitaju.
U vlastitim starnkama provodili su narigidniju politiku stanačke stege
I ta stranka je na putu da nestane s poltičke scene. Goran Granić, dopredsjednik Račanove vlade je bio jedan od egzekutora Dražena Budiše, a isti taj Granić je dobio od resornog ministarstva RH za svoj znastveni projekt toliko novaca koliko i pedesetak istaraživača sa Sveučilišta u Zadru! To nikada nitko nije problematizirao, jer on je premijerov izbor. On i Jozo Radoš su bili Račanovi pijuni koji su aktivno sudjelovali rušenju Budiše i nekada moćne stranke – HSLS-a. I nakon toga, današnji SDP-ovci prolaze slični scenarij, jer je Peđa Grbin, šef SDP-a zbog svoje narcisoidnosti izbacio gotovo polovinu svojih saborskih zastupnika! I onda nam takvi trabunjaju o demokraciji. Možemovci ovdje ne zavrjeđuju spomena sve dok imaju vođu u metropoli – Lenjina u tenisicama!
Svi su oni u vlastitim starnkama provodili su narigidniju politiku stanačke stege. Možemovci ovdje ne zavrjeđuju spomena sve dok imaju vođu u metropoli – Lenjina u tenisicama!
Fenomenologija političkog stradalništva slična je ili ista za arogantne tipove i njihove poltrone. Prvi kad-tad neslavno završavaju ili (blaže) posustaju pa ih napuštaju najbliži suradnici, a drugi padnu na najniže grane (ljudskog dostojanstva) jer im se podanički mentalitet kao bumerang razbije o glavu.
Današnja prepucavanja oporbe
U svojoj kolumni iz ove 2023., godine apelirao sam da treba prestati s prepucavanjima na političkoj desnici, jer narcisoidnost vodećih ljudi svjetonazorski bliskih stranaka ide na ruku vladajućima! U pozadini današnjih aktualnih političkih sukoba je robovanje vlastitom egu. Što je veća distanca između političkih stranaka sa spektra tzv. desnice, manje je izgledniji dijalog i politička sinergija, gubi se vjerodostojnost i, što je najvažnije, briga za prosperitet Domovine. Smatram da bi Mostovci, članovi Domovinskog pokreta i Suverenisti trebali stvoriti čvrste mostove suradnje, a oni i danas jedni druge difamiraju i time idu na ruku ekstremnoj ljevici i vladajućima!
Težnja za autoritarnošću ne jenjava
Autoritarni tipovi politici pristupaju s neodmjerenom strašću. Godi im osjećaj moći, a imaju sljedbenike u građanima koji su apolitični i submisivni i dopuštaju da im takvi političari kroje svakodnevicu. No, iako svakoj samovolji dođe kraj, težnja za autoritarnošču među građanima ne jenjava. To pokazuju rezultati istraživačkog projekta European Values Study (EVS) u komparativnom vremenskom slijedu za Hrvatsku, a koje je pratio sociolog Krunoslav Nikodem u časopisu Društvena istraživanja 2019. godine. Naime, rezultati tog istraživanja su pokazali da težnja za autoritarnošču pokazuje tendenciju jačanja. Tako na primjer, mišljenje da zemlju treba voditi “moćni vođa koji se ne osvrće na vladu i izbore” 1999. je podržavalo 11.5%, 2008. godine 28.8 %, da bi 2018. taj postotak narastao na 38.6% ispitanika. Akademik Josip Županov je davne 1982. godine otkrio kako prihvaćanje autoritarnosti kroz spremnost građana na podčinjavanje onemogućava demokratske promjene.
Svi su naši premijeri autoritarci
Svi su naši dosadašnji premijeri “vrištali” od narcisoidnosti, od Sanadera preko Kosorice i Milanovića do Plenkovića. Kada je izgubio izbore “nabildan” narcisoidnošću (tadašnji) ex premijer Zoran Milanović početkom 2016. novoj vlasti je poručio: “Priredit ću vam pakao.” Danas smo žrtve arogancije i prepucavanja, Milanovića (kao predsjednika Države) i Plenkovića kao predsjednika Vlade RH!
Višestruko je štetno kada važne političke odluke donose pojedinci koji žive u sjeni svoga ega! Takvi ne mogu služiti, a politika je služenje puku ili javnom interesu!
Spadam u onaj dio građana koji voli slušati Mostovce, Suvereniste ili članove Domovinskog pokreta, sve dok se ne počnu natjecati u međusobnom omalovažavanju. I onda mi njihova mantra kako žele rušiti HDZ postaje iritirajućom te postaju sudionicima održavanja HDZ-a na vlasti i jačanja ekstremno lijevih politički opcija.
Zaključno
Najopasniji tip ljudi, osobito među političarima, jesu autoritarci. Oni ruše demokraciju. Uspijevaju se održavati zahvaljujući svojim sljedbenicima u stranci i građanima koji takve tipove podupiru. Na nama građanima je da shvatimo kako politika nije sudbina i ne dopustimo arogantnim da govore i odlučuju u naše ime.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa