Miro Banović reagirao je na članak “Veliki grb s prvim bijelim poljem i jasnom aluzijom na NDH postavljen u autobusu Zračne luke Split! Sporno znakovlje hitno uklonjeno, Ministarstvo izražava žaljenje”, koji je objavljen u slobodnoj Dalmaciji, a u kojem se takav grb nazova ustaškim.
Sada je dobio i odgovor, pa je poslao novo pismo.
“Postovani gospodine Banovic,
nigdje u tekstu ne tvrdi se da je prikazani grb ustaski. Za to bi trebao nositi i slovo U.
Republika Hrvatska ima svoj grb, pod kojim su brojni branitelji pali za slobodu i bas zato taj grb mnogima danas smeta pa, evo i u drzavnim tvrtkama, podvaljuju drukcije varijacije tog grba.
Srdacan pozdrav
Jadran Kapor”, odgovor je koji je Banović dobio iz uredništva Slobodne Dalmacije.
“Nakon jučerašnje reakcije na članak u Slobodnoj Dalmaciji, o skandaloznim optužbama na račun povijesnog hrvatskog grba koji je bio i služben tijekom 1990. i povezivanja istoga sa ustaštvom, dobio sam nevjerojatan odgovor iz uredništva Slobodne Dalmacije, pa vas i o tome obavještavam.
Naime, glavni urednik tvrdi da se nigdje u tekstu ne govori da je grb ustaški tj. da ja pored zdravih očiju ne znam čitati, kao i da drugi mediji (Jutarnji, RTL) koji su prenijeli članak također nisu znali čitati. I to nije jedina zanimljiva tvrdnja.
I dalje stoji moj zahtjev za javnom isprikom i priznanjem pogreške, kao i za vraćanjem grba bilo u autobus bilo izlaganjem istoga u vidljivom prostoru u ZL Split.
Sramotno je i nedopustivo hrvatska obilježja etiketirati ustaškima, tim više jer je ovo prvo službeno obilježje RH nakon uklanjanja petokrake, a k tome je i povijesni grb. Ne želim ulaziti u ocjene ustaškog pokreta i njegove pozitivne ili negativne aspekte. Činjenica je da riječ “ustaški” opravdano ili neopravdano ima potpuno negativnu konotaciju, i jasna je namjera onih koji to čine, tj. koji hrvatska i/ili domoljubna obilježja vežu isključivo za ustaštvo”, piše Miro Banović.
Njegov odgovor Slobodnoj Dalmaciji možete pročitati ovdje:
Podsjetimo, Miro Banović reagirao je na ovaj članak i poslao im zahtjev za ispriku, reakciju i hitan povratak grba.
“Dana 30. svibnja 1990. slavio se prvi Dan državnosti, neposredno nakon prvih izbora. (Još uvijek smo bili u SFRJ i službeno se zvali SRH). Oliver Dragojević i Boris Dvornik nastupali su u Splitu a iza njih nalazio se baš ovakav veliki grb. Istoga dana održana je misa u zagrebačkoj katedrali, predvodio ju je Kuharić a prisutan bio i Tuđman, Mesić, Manolić… uz dvije velike zastave sa ovakvim grbom.
20. lipnja 1990. podignuta je velika hrvatska zastava na Markovom trgu, sa prvim bijelim poljem. Donijeli su je u službenoj ceremoniji hrvatski policajci, a na službenim kapama se nalazio upravo ovakav grb sa bijelim poljem. Prihvaćen je amandman LXVI. na Ustav, u kojem piše:
1. Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja.
2. Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.
Trobojnica sa ovakvim grbom bila je službena zastava RH 1990. dok smo još bili u SFRJ. Je li ikoga to smetalo? Jedinosu agresori vidjeli ustaše. Ovakvim člancima, isprikama ministarstva, reakcijama gradonačelnika i uklanjanjem grbova, potvrđujete da su agresori i sljedbenici Slobodana Miloševića bili u pravu – da su Tuđman i sva sila komunista i antifašista koji su prešli u HDZ zapravo – ustaše. I da su svi policajci i branitelji ustaše, i da smo svi mi – ustaše. Jer to proizlazi kao posljedica vašeg stava. Tek 21. prosinca 1990. sadašnji grb postaje službeni.
Hrvatski zakoni koji propisuju grb, ne zabranjuju građanima uporabu ostalih grbova, povijesnih i drugih. Zapravo u Hrvatskoj ne postoji nikakva zabrana bilo kakvih simbola, pokliča, slogana, zastava… Čak niti onih pod kojima je izvršena agresija na RH. Jedino što je zabranjeno je remećenje javnog reda i mira. Primjerice, iz policije su rekli kako nisu uočili prekršaje na skupu kojeg je organizirao SDP, u sklopu potpore Titu, a na kojem su se pojavile sovjetske zastave, u prisustvu Bernardića i Josipovića”, navodi Banović.